eurosong
Doseljenici u Palestinu ne zaboravljaju gdje je stvoren plan cionističkog osvajanja jedne neeuropske države. Oni bogato sponzoriraju projekt koji ih treba učiniti Europljanima. Stogodišnje ugnjetavanje prikrivaju pjevanjem rezultat oma pobune naroda čije su zemlju osvojili. S puno emocija pokušavaju osvojiti europske duše za nastavak etničkog čišćenja. O njihovoj se žrtvi može pjevati, a za to vrijeme u dvorani ne smije biti niti jedan simbol naroda kojega istrebljuju.

To su pravila koja određuje glavni sponzor.

Svjetlo i mrak. Ritam ratničkih bubnjeva i poratnih tužaljki smjenjuju se pred očima gledatelja koje još samo igre gladi, igre smrti i igre spektakla mogu uzbuditi. Nastavlja se ubijanje onog najvrijednijeg i najljepšeg stvorenog u europskom duhu.

Nakon logora Auschwitza i Gaze, na djelu su logori igara strasti. Igre dugim bojama u klaustrofobičnoj dvorani u kojoj su zatvoreni ljudi željni novih snažnih podražaja. Zatvor bez zidova kojim se želi opravdati ubijanje u zatvorima u Gazi i na Zapadnoj obali.

O tome se brinu generali u Gazi.

Ljudska potreba za utapanjem u masi, za navijanjem, za novom zlatnom teladi, dobila je oltar svog vremena. Eurosong je šareni narkotik za oči, uši i srca ljudi - onih koji su od srca, očiju i ušiju odustali. Eurosong je opravdanje za sve one koji misle kako treba živjeti unatoč zločinima koji se događaju u susjednoj ulici. Njihova šutnja hrana je agresorskom oružju.

I dok u Palestini odjekuju granate, na sceni Eurosonga odjekuju ratnički bubnjevi ideologije zavođenja i manipuliranja glazbom, svjetlošću, mrakom, nacionalnim simbolima... Suvremeni gledatelj postao je antički bog koji promatra bitku na polju i sudjeluje u odluci o tome tko će biti pobjednik. Građanin svijeta postaje posjetitelj globalnog amfiteatra koji svoj prst podiže prema gore ili prema dolju. Sudjelujući u 'dokumentu kulture' rekao bi židovski filozof Walter Benjamin, on zapravo sudjeluje u oblikovanju novog barbarstva.

Spektakl Eurosonga tužna je svečanost vjenčanja ostataka europskog duha sa cionističkim sponzorima koji svoju dugoročno postavljenu agendu realiziraju kroz ovakve eutanazije europskih vrijednosti i uzdizanje strasti suprotstavljanja navijača nacionalnih država jednih protiv drugih.

Sasvim sigurno da još uvijek ima naivnih koji vjeruju u 'bratstvo i jedinstvo' svih sudionika ovog spektakla ljubavi i razumijevanja. Ali ima i ljudi koji protestiraju protiv ovog spektakularnog slavljenja etničkog čišćenja u Palestini. Jer, nemojmo zaboraviti, dok milijarda i koliko je već stotina milijuna ljudi hipnotizirano gledalo u zrcalo svoje duše na ekranu - u Palestini će se i dalje provoditi akcije 'čišćenja' Palestine od ljudi kojima ona pripada.

Dok građani Europe budu slali svoje glasove svojim predstavnicima, nove razine genocida bit će realizirane u Palestini. Konačno, dok svijet bude gledao predstavnicu neokolonijalističke tvorevine, njeni će sunarodnjaci preko nišana gledati u tijela Palestinaca koja će uskoro završiti u nekoj od masovnih grobnica u kojima se pokapaju ljudi koji su se usudili živjeti u svojoj zemlji. Dok Europljani budu slavili otvaranjem boca šampanjca, cionisti će slaviti ispaljivanjem novih granata.

Sustav vrijednosti urušava se iz dana u dan. Jer samo na temelju porušenih zgrada, kuća, vrtova, bogomolja, škola, bolnica...moguće je izgraditi spektakularno skupe velelebne vile u koje će dolaziti spektakularno poznati gosti iz svijeta svjetla i mraka, novi idoli, novi bogovi, novi svjedoci novih objava. Postoji samo ljubav, laže Eurosong . Rata nema.

Palestinci neće gledati Eurosong jer ne vjeruju ostacima europskog duha koji se sveo na navijanje u obliku ritualno izvedenih krikova uz pjesme svojih idola, odnosno na podizanje i spuštanje prsta sa svog mobitela. Palestinci čak i kad bi htjeli gledati ne bi mogli jer u njihovim skloništima/šatorima uglavnom nema struje, a na onom gdje će eventualno uskoro početi dolaziti/padati nove poruke o nužnosti nove osobe poradi njihove sigurnosti.

Sponzori rušenja sustava vrijednosti skriveni su iza kulisa velike arene u kojima danas, istina, ne teče prava krv ali kojima se prava krv prikriva. Sponzori u ratu, sponzori u miru. Sponzori rata i mira. Tolika su nam imena kroz povijest skretala pozornost na činjenicu da najsnažnije ubija nagomilano bogatstvo, kapital koji ne može a da ne traži nova polja za nova osvajanja. U noći Eurosonga ujedinjuju se sponzori rata i mira na poslu lijepljenja još jedne neokolonijalističke naljepnice na tijelo umorne Europe.

Protestirati se ne smije, ali ubijati se mora. Palestinska obilježja spektakla ne podnosi, ali dopušta mogućnost etničkog čišćenja u vrijeme emitiranja spektakla. Na društvenim mrežama ne smiju se pojavljivati ​​tekstovi, rečenice, stavovi, slike, fotografije ili videa u kojima se neokolonijalna etnička čišćenja ubijaju ljude jedne države, ali na sve strane traže reklame za pjesmu koja dolazi iz neeuropske sredine.

Nagomilano bogatstvo tjera europske i svjetske nacije u areni euforičnih sukoba. Pritom se zaboravlja da je pobjednik uvijek i isključivo - sponzor, onaj čiji su interesi prikriveni a koji može sve. Glavni sponzor Eurosonge dolazi izvan Europe. Očigledno mu je stalo do sustava vrijednosti koji će podržati civilizirani europski oblik istrebljenja palestinskog naroda u Palestini. Glavni je sponzor odavno već instalirao svog neeuropskog predstavnika ovog europskog natjecanja. Premda on dolazi izvan Europe, očito je poruka sponzora da su na djelu europski duh i europske metode borbe.

Eurosong je zabava koja, kako i slogan manifestacije govori, želi glazbom ujediniti ljude. Iza te laži krije se globalno-korporacijska igra daljnjeg urušavanja onoga što je ostalo od Europe. Promijenjeni naslov pjesme neeuropske države koja vodi stogodišnji rat protiv naroda države u kojoj se uselila - govori više od svih teorijskih pokušaja raskrinkavanja cionističke ideologije. Poruka te promjene je sljedeća: Slušajte iste riječi s novim naslovom jer mi opravdavamo naše stogodišnje naseljavanje tuđe zemlje emocijama, glazbom, izjavama, ljepotom izvođača i naravno utjecajem ne samo glavnog sponzora nego i lobiranjem po cijeloj Europi.

Ideologija je lijepa poput stereotipa, ali je lažna poput digitalnih filtera koji proizvode lažnu ljepotu, narcizam i razočarenje nakon buđenja.

Glas za pjesmu u kojoj se pjeva ideologija (pod drugim naslovom) glas je kojim bi se trebala dobiti lažna pobjeda u ratu protiv istine. Neće ići. Zaljuljao se brod stvaranja lažne slike o cionizmu. Istina je svuda oko nas. Ako neće biti u dvorani u kojoj se finalizira Eurosong, to samo znači da je ta manifestacija spremna za seciranje.