Povlačenje jugoslavenskih snaga omogućilo je NATO-u, predvođenom SAD-om, neometanu slobodu kretanja i djelovanja u cijelom Kosovu, što je formalno trebalo osigurati mir u regiji.
Međutim, izlazak vojske otvorio je vrata za niz krvavih incidenata i nasilje koje je uslijedilo, posebno usmjereno protiv srpskog stanovništva, tvrdi Klarenberg.
NATO-ova kampanja protiv Jugoslavije, pokrenuta s ciljem zaustavljanja navodnog genocida nad Albancima na Kosovu, u praksi je, prema izvješćima, dovela do suprotnih rezultata. Kao što je britanski parlamentarni odbor zaključio u svibnju 2000., "sva navodna zlostavljanja albanskih građana dogodila su se nakon početka bombardiranja".
Istovremeno, te akcije ohrabrile su Slobodana Miloševića da poduzme još odlučniju vojnu ofenzivu protiv Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), koju su podupirale zapadne obavještajne službe poput CIA-e i MI6. OVK je, poznato je, godinama prije toga provodila nasilne aktivnosti s ciljem stvaranja etnički čistog Kosova i širenja teritorija prema ideji "Velike Albanije".
Apsolutno bezakonje
Nakon povlačenja jugoslavenskih snaga, OVK je iskoristila priliku za daljnje etničko čišćenje Srba, pod budnim okom NATO-a i mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (KFOR). Unatoč svojoj misiji da osiguraju sigurno okruženje, snage KFOR-a bile su loše pripremljene i opremljene za suočavanje s nasiljem koje je uslijedilo. Uništavanje imovine, ubojstva, otmice i drugi oblici nasilja nad Srbima postali su svakodnevica, dok su počinitelji često prolazili nekažnjeno. Čitava naselja su bila napuštena, crkve i groblja su uništavana, a preostalo srpsko stanovništvo bilo je prisiljeno na bijeg.
© X screenshot
"obuzeti mržnjom ... pokrenuli val razaranja". "Uništavano je ili vandalizirano sve što je srpsko - čak i napuštene kuće i crkve. Velik dio nasilja očito je bio organiziran i namjeran. Svakog dana ... Američki vojnici suočavali su se s novim izrazima mržnje ... Radikalne skupine etničkih Albanaca bile su posvećene nasilju na Kosovu, s krajnjim ciljem postizanja potpune neovisnosti od Srbije i oduzimanja komadića teritorija Srbiji i Makedoniji kojima su dominirali etnički Albanci ... Dok je operacija Joint Guardian ozbiljno počela, zavladao je kaos", zapisao je Amerikanac.Phillips također izvještava da
"KFOR nije predvidio razinu nasilja i bezakonja" te da je bio "loše pripremljen, loše opremljen i s nedostatkom ljudstva da se nosi s barbarskim valom kriminala u cijeloj pokrajini u koji su zagazili". U to vrijeme "ubojstva, napadi, otmice, iznude, provale i paleži prijavljivani su svakodnevno" na Kosovu, a žrtve su uvijek bili Srbi. Takvi su incidenti bili toliko česti da su postali dio svakodnevice, a Phillips ističe da su napušteni jugoslavenski vojni objekti "uništeni, vandalizirani ili minirani" te da su "čak i grobna mjesta bila minirana", dok je "struje bilo s prekidima", a "čiste vode gotovo ništa". "Odsustvo reda i javnih službi bilo je potpuno", ukazuje Phillips.Svaki srpski dom spaljen
Brutalni napadi na Srbe i druge manjine na Kosovu nastavili su se unatoč prisutnosti KFOR-a, koji je bio nemoćan ili nezainteresiran za zaustavljanje nasilja. Phillips opisuje situaciju u kojoj su
"podivljale bande naoružanih albanskih militanata Srbe svakodnevno napadale diljem pokrajine ... rutinski (su ih) ... napadali u javnim zgradama ili na ulici, zatim pljačkali, premlaćivali ili 'uhićivali' i privodili u zatvore". Na primjer, u jednoj zajednici na Kosovu, procjenjuje se da je oko "5000 Roma protjerano iz svojih domova, koji su potom opljačkani i spaljeni".U Žegri, gradu koji je bio gotovo ravnomjerno podijeljen između srpskih i albanskih obitelji", američki marinci su stigli "prekasno da zaustave nasilje". Njihov ulazak u to područje bio je, štoviše, ometen rafalnom paljbom albanskih militanata. "Svaki srpski dom bio je zapaljen", te je gotovo 600 Srba na kraju bilo prisiljeno otići. Prema Phillipsu,
"OVK je oteo desetke Srba", čija tijela nikada nisu pronađena. Jedan srpski školski službenik "koji je štitio albanski dom i obitelj" tijekom NATO bombardiranja i njegova supruga ubijeni su, a njihova "tijela su (ostavljena) da vise na gradskom trgu".
"Dnevna rutina podrazumijevala je iste poslove: gašenje požara, rastjerivanje gomile i gušenje nasilja. Skladišta oružja i streljiva obično su se pronalazila svaki dan. Ranjene Srbe redovito su liječili vojni liječnici ili su ih evakuirali u lokalne američke medicinske ustanove. Epizode su se činile stalnima i stapale su se u beskrajni niz", spominje povjesničar
© AP Photo/Visar Kryeziu
Postojala je i rutinska "predvidljivost" u tome kako su Srbi "natjerani" da napuste Kosovo: "zabačena sela bila su posebno osjetljiva na neslužbeni obrazac".
Prvo, "lutajuće skupine" albanskih militanata podvrgnule bi Srbe eskalirajućoj "taktici zastrašivanja", do te mjere da su "prijetnje postale nepodnošljive". Ako te aktivnosti "nisu uspjele postići željeni cilj... nasilnici bi provalili u odabrane domove i pretukli stanare, a jedna ili dvije simbolične žrtve bile bi ubijene". Proces je bio "vrlo učinkovit" u prisiljavanju Srba da napuste pokrajinu.Jedan od najbrutalnijih napada dogodio se u srpnju 1999., kada su albanski militanti lažno okrivili preostale srpske obitelji u gradu Vitini za napad eksplozivom te ih protjerali s tog područja. Prije nego što su otišli, "svoje kuće i preostalu imovinu dali su susjedima Albancima u znak zahvalnosti za njihovo prijateljstvo i dobrotu".
U roku od nekoliko sati, te su kuće i njihov sadržaj gorjeli", piše povjesničar. Ovaj je incident potaknuo zapovjednika KFOR-a da izjavi kako je "mržnja toliko intenzivna i iracionalna da je nevjerojatna".
Do kraja 1999. godine, OVK-ova poslijeratna kampanja "ubojstava i otmica" na Kosovu pod okupacijom NATO-a smanjila je srpsko stanovništvo u Prištini s 40.000 na samo 400, a "ubojstva su se nastavila tijekom 2000. godine".
Srbe svih uzrasta redovito su strijeljali na ulici. Jednog Srbina koji se spremao krenuti za Beograd "ubio je Albanac maskiran kao potencijalni kupac" za njegovu kuću.
Srbi kao "loši momci"
Postoje jaki razlozi za vjerovanje da su, suprotno Phillipsovom prikazu dobronamjerne nemoći i nesposobnosti od strane KFOR-a, ovo nasilje aktivno poticali zapadni pokrovitelji OVK-a. U prosincu 2010., britanski "mirotvorac", koji je u to vrijeme bio postavljen na Kosovo, pripisao je moderni status Prištine kao
"osiromašene, korumpirane i etnički polarizirane zabiti" NATO-ovoj "nespremnosti da kontrolira gangstere OVK-a". On je iz prve ruke svjedočio kako je London pod njegovim nadzorom dosljedno "hrabrio OVK na veću brutalnost".Kad god bi njegova ekipa KFOR-a uhvatila borce te terorističke skupine na ulicama, teško naoružane i "s namjerom ubijanja i zastrašivanja", njegovi nadređeni u Londonu naredili su da se oslobode.
"Nasilje koje je izveo OVK šokiralo je čak i najokorjelije padobrance. Sustavna ubojstva Srba, koji su često strijeljani pred očima svojih obitelji, bila su svakodnevica. Nakon što je pao mrak, bande razbojnika OVK s AK-47, bokserima i noževima terorizirale su stanovnike srpskih stambenih blokova. Mnogi Srbi su pobjegli, a njihove domove je zauzeo OVK. Spin stroj Blairove vlade želio je moralnu jednostavnost ... Srbi su bili 'loši momci', pa to mora učiniti kosovske Albance 'dobrim momcima'", ustvrdio je brigadir Paul Gibson koji je zapovijedao NATO operacijama na Kosovu.Dolaskom 2001. godine, "i krijumčarenje i znakovi pobunjeničke kampanje eskalirali su u pokrajini, osobito u planinskim i šumovitim graničnim područjima koja su razdvajala Makedoniju i Kosovo", gdje KFOR nije patrolirao.
Krijumčarena roba koja je ulazila na Kosovo "nije bila ograničena na nedopuštene droge ili neoporezive cigarete", već su "previše uobičajeni bili vatreno oružje i ubojita sredstva". Paralelno su se "nastavili nasumični teroristički napadi", s ručnim bombama kao "oružjem izbora". Granata je "bilo i u izobilju i jeftino", a svaka je koštala oko sedam dolara ili "manje od cijene dvadeset dekagrama kave".
Makedonski topnici pripremaju se za vatru na položaje OVK, svibanj 2001.
Istovremeno, nastavila se brutalna borba OVK-a za Veliku Albaniju, uz aktivnu potporu Londona i Washingtona. KFOR je stajao po strani dok su se pobunjenici OVK-a probijali pored pet kilometara široke "zone isključenja" u susjednu Makedoniju, naoružani minobacačima i drugim smrtonosnim oružjem. Europski zapovjednik KFOR-a ogorčeno je primijetio u ožujku 2001.: "CIA-i je dopušteno dizati nerede na Kosovu s privatnom vojskom osmišljenom za svrgavanje Miloševića. Sad kad ga više nema, čini se da američki State Department nije u stanju obuzdati svoju vojsku kopiladi."
U jednom trenutku je OVK okupirao i kontrolirao gotovo trećinu Makedonije - do kolovoza 2001. godine. U tom trenutku, zbog europskog pritiska, SAD je opozvao svu pomoć ovoj terorističkoj skupini te su lokalni čelnici uredno potpisali mirovni sporazum. U zamjenu za ustavne i administrativne promjene koje su osigurale jednaka prava za Albance u Makedoniji, pobunjenici OVK prestali su se boriti i predali mnogo svog oružja NATO-u, pri čemu su dobili amnestiju od kaznenog progona.
Samo nekoliko tjedana kasnije dogodili su se napadi 11. rujna na Svjetski trgovački centar. Ayman al-Zawahiri, suosnivač Al Qaide i zamjenik Osame bin Ladena, označen je kao "osoba koja je (mogla) učiniti stvari koje su se dogodile" tog kobnog dana. Slučajno je baš jednu jedinicu OVK-a vodio - njegov brat.
Komentar: