jedinka
© Mariana Rodriguez-SantiagoMeduza Mnemiopsis leidyi koja se sastoji od dvije jedinke
Biolozi sa Sveučilišta u Chicagu (SAD) došli su do fascinantnog otkrića o tzv. češljastim meduzama, otkrivajući da se ozlijeđene jedinke mogu spojiti s ostalima svoje vrste u jedinstvenu jedinku kako bi preživjele.

Naime, vrsta Mnemiopsis leidyi sposobna je spojiti ne samo svoja vanjska tkiva već i živčani i probavni sustav s drugom jedinkom. Ta sposobnost, otkrivena slučajno, mogla bi imati značajne implikacije za proučavanje ljudske regeneracije.

Do otkrića je došlo kada su istraživači prikupili češljaste meduze iz divljine za proučavanje. Jedna od meduza pokazala je neobične značajke, posjedujući dva apikalna organa (osjetilni organi) i dva aboralna kraja, ili "stražnjice". Ta anomalija navela je znanstvenike na teoriju da se meduza spojila s drugom pošto je ozlijeđena.

Brz proces fuzije

Kako bi testirali tu teoriju, tim je djelomično amputirao režnjeve drugih češljastih meduza i stavio ih zajedno u spremnik. Zanimljivo je da su se u devet od deset slučajeva meduze stopile u jednu cjelinu.

Sve spojene meduze preživjele su tijekom trotjednog trajanja eksperimenta, a istraživači vjeruju da su mogle živjeti i dulje. Naime, proces fuzije odvijao se brzo. U roku od jednog sata, pokreti presađenih režnjeva počeli su se sinkronizirati, a nakon još jednog sata, režnjevi su bili 95% sinkronizirani.


Do sljedećeg jutra, granica između meduza je nestala, a njihovi vanjski slojevi izgledali su besprijekorno. Što je još više zapanjujuće, živčani sustavi dviju meduza također su se spojili. Kada je jedna strana bila stimulirana, druga je strana reagirala kao da su jedan organizam.

Moguće primjene kod ljudi

"Bili smo zapanjeni primijetivši da je mehanička stimulacija primijenjena na jednu stranu spojenog ktenofora rezultirala sinkroniziranom kontrakcijom mišića s druge strane", tvrdi biolog Kei Jokura sa Sveučilišta u Exeteru (Engleska, UK).

Probavni sustav također je počeo funkcionirati kao jedan. "Transport probavnih čestica kroz spojene kanale sugerira da su takvi sustavi funkcionalno povezani, a ne samo fizički povezani", ističu autori studije. Međutim, nedostatak sinkroniziranog izbacivanja otpada sugerira da su neki aspekti, poput prolazne prirode anusa meduze, i dalje neovisno kontrolirani.

Dok biolozi nisu sigurni kako se živčani sustavi spajaju, nadaju se da će daljnji eksperimenti otkriti više o ovoj izvanrednoj sposobnosti i kako ona pogoduje preživljavanju meduza. Studija otvara uzbudljive nove putove za razumijevanje regeneracije i iscjeljivanja, s mogućim primjenama u ljudskoj biologiji.