tigar
© : AV Lopatin/Znanstvena izvješća, 2024. ( CC BY 4.0 )Pogled sa strane na glavu sabljozubog tigra, nedavno otkrivenog u sibirskom permafrostu.
Gotovo 37.000 godina zamrznuti ostaci sabljozubog tigra ležali su sačuvani u arktičkom permafrostu. Otkriveno 2020. godine u Jakutiji u Rusiji, mumificirani mladunac sabljozubog tigra nudi rijedak uvid u vrstu koja je lutala Zemljom tijekom kasnog pleistocena. Znanstvenici koji su proučavali te ostatke, objavili su svoja otkrića u časopisu Scientific Reports.

Nalazi smrznutih mumificiranih ostataka sisavaca iz kasnog pleistocena vrlo su rijetki. Prvi put u povijesti paleontologije proučavan je izgled izumrlog sisavca koji nema analoga u modernoj fauni, objasnili su.

Za razliku od tipičnih fosilnih otkrića, često fragmentiranih od strane strvinara i prirodnih sila, tijelo tog mladunca zadržalo je netaknutu glavu, udove i torzo. U blizini su također pronađene nepotpune kosti zdjelice, bedrena kost i potkoljenica, okovane ledom, što to otkriće čini izvanrednim za paleontologiju.

Ističu se očuvane osobine mladunca - kratko, gusto krzno, izrazita njuška i široke šape. Znanstvenici su primijetili prilagodbe na hladnu klimu, kao što je nedostatak karpalnih jastučića za bolje kretanje po snijegu. Usporedba mladunčeta, za koje se procjenjuje da je bilo staro tek tri tjedna, s modernim mladuncem lava otkriva ključne razlike: vrlo masivan predio vrata, izdužene prednje noge i izrazito velika usta.

Otkriće mumije homotherium latidens u Jakutiji radikalno proširuje razumijevanje distribucije roda i potvrđuje njegovu prisutnost u kasnom pleistocenu Azije, istaknuli su autori istraživanja. Ranije rasprostranjenost sabljastozubog tigra nije bila potvrđena u toj sjevernoj regiji.

Kasni pleistocen obilježio je razdoblje klimatskih ekstrema, uključujući posljednji glacijalni maksimum. Razumijevanje anatomije i prilagodbi vrsta kao što je sabljastozubi tigar daje uvid u život u tim izazovnim uvjetima.

Jedna od upečatljivih značajki morfologije homotheriuma, kako kod odraslih tako i kod proučavanog mladunca, prisutnost je povećane premaksilarne kosti, napisali su autori studije, povezujući tu osobinu s velikim zubima sjekutićima.

Planiraju se daljnje studije kako bi se nadalje istražila anatomija očuvanih ostataka mladunca i što oni otkrivaju o toj izumrloj vrsti.

Izvor: Science Alert