Osnovna struja Atlantskog oceana koja regulira klimu planeta slabi mnogo brže nego što se dosad mislilo, prema novoj studiji.
Atlantska meridionalna preokretna cirkulacija (AMOC), koja uključuje Golfsku struju, stabilizira klimu na sjevernoj hemisferi i šire.
Ali novi klimatski model koji uzima u obzir topljenje slatke vode s grenlandskog ledenog pokrova sugerira da bi, uz trenutnu stopu globalnih emisija ugljičnog dioksida, struja mogla oslabiti za čak jednu trećinu u sljedećih 15 godina. Istraživači su svoja otkrića objavili 18. studenog u časopisu Nature Geoscience.
AMOC se ponaša kao planetarna pokretna traka, donoseći hranjive tvari, kisik i toplinu sjeverno iz tropskih voda dok pomiče hladniju vodu prema jugu — čin ravnoteže koji održava obje strane Atlantika za 5 stupnjeva Celzija toplijima nego što bi inače bile.
Komentar: Jugozapadna Kanada nalazi se na istoj geografskoj širini kao Stonehenge u Engleskoj. Usporedite klime ove dvije regije kako biste vidjeli važnost AMOC-a.
Ali istraživanje klimatske povijesti Zemlje pokazuje da se struja u prošlosti isključila, a sve veći broj studija nagovijestio je da klimatske promjene uzrokuju usporavanje AMOC-a. Najgori scenariji sugeriraju da bi struja mogla kolabirati.
Kad bi se struja potpuno zaustavila, posijala bi kaos diljem svijeta, uzrokujući nagli pad temperatura diljem Europe, širenje oluja na ekvatoru i druge nepredviđene učinke koji bi utjecali na prekretnice u amazonskoj prašumi i drugim regijama.
Međutim, dok mnogi klimatski modeli predviđaju umjereno usporavanje AMOC-a prije 2100., Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) procijenio je da je vjerojatnost da sustav prijeđe kritičnu točku u ovom stoljeću manja od 10%.
Pojednostavljena animacija globalne AMOC "pokretne trake", s površinskim strujama prikazanim crvenom, a dubokomorskim plavom bojom. (Kredit za sliku: NASA/Goddard Space Flight Center Scientific Visualization Studio)
Ipak, ovo je samo početak priče. Drugi modeli sugeriraju da bi struja uskoro mogla kolabirati, izazivajući neslaganje među znanstvenicima, a neki su sugerirali da su rizici od slabljenja struje podcijenjeni i zahtijevaju hitnu akciju.
Komentar: Neki misle da je ovaj proces već započeo. Svjedočite divljim promjenama temperature u Europi i ogromnim pljuskovima diljem svijeta dok se monsunski pojas pomiče prema sjeveru. Ne postoji ništa što se može učiniti u vezi s ovim prirodnim cikličkim procesom, samo treba napomenuti da je u igri i prilagoditi se u skladu s tim. Oholo je misliti da postoji bilo kakav drugi način djelovanja.
Jedan važan dio slagalice je otopljena voda koja teče u Atlantik s Grenlanda i kanadskog Arktika. AMOC radi poput golemog motora, uzimajući toplije vode s juga (koje su slanije i gušće) prema sjeveru. Kako se kreće prema sjeveru, slana voda se hladi i postaje gušća te tako tone. Ova pokretna traka vode također ispušta toplinu u atmosferu prije nego što se vrati na jug.
Ali dotok lakše slatke vode iz ledenjaka koji se tope istiskuje dio ove slane oceanske vode, uzrokujući da prestane tonuti tako duboko i usporava AMOC. Ipak, do sada ta otopljena voda nije bila uračunata u modele.
Komentar: Stoga globalno zatopljenje, potaknuto drugim procesima unutar Zemlje, dovodi do globalnog zahlađenja. Priroda će imati ravnotežu, samo ne na ljudskoj vremenskoj skali. Čekaju nas desetljeća, ako ne i stoljeća teške hladnoće.
"Znanstvena zajednica je još uvijek vrlo podijeljena po toj temi", rekla je za Live Science Laurie Menviel, paleoklimatolog sa Sveučilišta New South Wales (UNSW) u Sydneyu. "Prvi aspekt je da je teško doći do preciznih procjena dodatnog ispuštanja otopljene vode i leda. Također se vjerovalo da je tok premalen da bi utjecao na sustav."
Kako bi istražili mogući propust, Menviel i njezin kolega Gabriel Pontes, istraživač na UNSW-u, stvorili su novi model koji je uzeo u obzir procijenjeni izljev otopljene vode.
Model ovog para sugerira da se AMOC usporava brzinom od 0,46 stupnjeva (sverdrup je 1 milijun kubičnih metara vode u sekundi) svakog desetljeća od 1950. godine i da ako čovječanstvo prijeđe 2 stupnja Celzija globalnog zatopljenja (u skladu s trenutnim projekcijama), cirkulacija bi do 2040. mogla biti 33% slabija.
"Ovaj je model važan u tome što potvrđuje ono što su mnogi sumnjali, ali ono što prije nije bilo eksplicitno pokazano," rekao je za Live Science Stefan Rahmstorf, oceanograf koji vodi odjel za analizu Zemljinog sustava na Potsdamskom institutu za istraživanje utjecaja klime u Njemačkoj. "Za budućnost, rezultati sugeriraju da moramo očekivati brži pad AMOC-a nego što je IPCC predvidio."
Komentari čitatelja
na naše novosti