Slonovi u Indiji pretrpjeli su uska grla u populaciji prije 100.000 godina, a potom i prije 2.000 godina. Znanstvenici vjeruju da se najnoviji događaj dogodio zato što su postali ratne životinje i pomogli zaustaviti makedonskog osvajača u njegovom naumu.Evolucijski znanstvenici otkrili su da su se indijski slonovi suočili s uskim grlom populacije prije gotovo 2.000 godina koje je trajalo 1.500 godina. Ovo drastično smanjenje broja populacije nije bilo posljedica epidemije ili okoliša ili migracija, već je uglavnom bila posljedica rata. Slonovi su se, nekada davno u Indiji, koristili za ratovanje; čak je i
Aleksandar Makedonski morao zaustaviti svoje širenje prema istoku zbog vojske slonova.
Povijesni izvještaji pokazuju da su populacije slonova u drevnoj Indiji hvatane i korištene u ratovanju od prije
razdoblja Mauryan (321. do 185. pr. Kr.) do nešto prije
mogula, prije otprilike 500 godina. Starogrčki izvori sugeriraju da je kralj
Chandragupta Maurya (4. stoljeće prije Krista) imao između 3.000 i 6.000 slonova.
Mužjaci slonova uhvaćeni su mladi i nedostajali su im sloboda i hrana te su umrli u zatočeništvu, kažu
pisci. Njihova se populacija mogla smanjiti zbog ogromnog broja slonova koji su umirali u bitkama sve dok populacija nije došla do uskog grla.
"Čini se da je ovo uzorak prema kojem populacije mogu naići na uska grla u vremenskoj liniji povijesti slonova", kaže ekolog Raman Sukumar iz
Centra za ekološke znanosti Indijskog instituta za znanost (IISc) u južnom gradu Bangaloreu.
Kao što Uma Ramakrishnan, molekularna ekologinja u
Nacionalnom centru za biološke znanosti kaže: "Mogla je biti epidemija koja ih je ubila, ali povijesni zapisi pokazuju da je ratovanje vjerojatniji uzrok."
Zbog povoljnih uvjeta - vjerojatno - klime, visokog nataliteta i niže stope mortaliteta, brojnost je ponovno oživjela i dovela do divergencije populacije.
Dokumentacija o korištenju ratnih slonova u drevnoj Indiji je skulptura u
hramu Channakeshava u hramu Hoysala iz 13. stoljeća u Beluruu, koji se nalazi u južnoj indijskoj državi Karnataka. Prikazuje četiri krila drevnih vojski u Indiji: pješaštvo (slon), konjica (konj), pješaci i bojna kola. Ova
chaturanga bala ili
chaturanga sena (četverostruka vojska) često se pojavljuje u indijskoj povijesti i književnosti.
© R SukumarHram Hoysala iz 13. stoljeća u Karnataki
Mitološki epovi
Mahabharata i
Ramayana spominju korištenje slonova u ratu, kaže Sukumar u svojoj knjizi
The Story of Asia's Elephants. On također detaljno opisuje
bitku kod Hidaspa između Aleksandra Makedonskog i indijskog kralja
Purua, i kako je 80 ili više slonova u vojsci potonjeg ubijalo i prijatelje i neprijatelje.
Iako su Aleksandar i njegova vojska pobijedili u ovoj bitci, kasnije su odustali od osvajanja Indije i otišli kući kada su čuli da moćniji kraljevi istočnije posjeduju mnogo veći broj slonova u svojim vojskama. Kao što Sukumar kaže: "Jedan nemali faktor koji je prisilio Aleksandra da prekine svoj nevjerojatni osvajački pohod bio je slon."
Ista knjiga kaže da je 300 godina stara rana povijest slona u Sredozemlju kulminirala krajem te životinje kao ratnog stroja u ovoj regiji u vrijeme kada se kršćanska vjera počela širiti iz Svete zemlje. Rimljani su ponekad raspoređivali slonove koje su zarobili iz ratova, ali su također koristili životinje u javnim spektaklima, za zabavu u cirkusima i amfiteatrima te za svečane procesije.
© R SukumarFotografija slike iz 16. stoljeća iz Victoria and Albert Museuma u Londonu, ponovno tiskana u knjizi R. Sukumara The Story of Asia's Elephants, koja prikazuje dresirane slonove kako napadaju sljedbenike Khana Zamana, neprijatelja cara Akbara
Rimljani nisu imali pravih načina nabave slonova izravno iz Indije; ono nekoliko indijskih životinja koje su posjedovali bilo je zarobljeno od njihovih neprijatelja, ali, do trenutka kada je Rim postao imperijalna sila u regiji, kultura ratnog slona je izblijedjela. Baš kao što je kralj Puru imao Ajaxa, slon koji se suočio s Aleksandrom i
Hannibalom koji je imao Surusa u njegovom pohodu na Rimljane, sinhaleški
kralj Kavantissa imao je ratnog slona, Kandulu.
Povjesničar Thomas Trautmann piše u
Elephants and Kings, svojoj ekološkoj povijesti slonova u indijskim kraljevstvima, da je na korištenje slonova za rat utjecao dolazak Arijevaca u Indiju, donoseći njihovu kulturu jahanja u zemlju u kojoj nema konja, ali ima puno slonova, i kako je kraljeva briga o životinjama u konačnici dovela do očuvanja šuma kao resursa za stočnu hranu.
Nedavna
studija koju su proveli Sukumar, Anubhab Khan, iz istog centra na IISc, Ramakrishnan i drugi, pokazala je tragove uskih grla u populaciji indijskih slonova prije otprilike 100.000 godina. Međutim, ono što ih je pogodilo bilo je gore spomenuto usko grlo koje je počelo prije otprilike 2.000 godina i trajalo oko 1.500 godina. Oni oprezno sugeriraju da ovo smanjenje populacije u povijesnom vremenu, o kojem se prvi put izvještava, može biti povezano s velikim hvatanjem slonova za ratovanje.
Istraživači koriste sofisticirane statističke metode za obnovu demografske povijesti iz genetskih podataka, u ovom slučaju više od 30 genoma slonova sekvencirano je diljem Indije, a genetski potpisi korišteni su za izgradnju demografske povijesti populacije slonova u Indiji.
© R Sukumar/FileMakhna, mužjak slona bez kljova
Studija postavlja zanimljiva pitanja o tome je li korištenje slonova u ratu prije nekih 1.500 godina djelomično odgovorno za njihovu današnju populacijsku strukturu.
"Evolucija u populacijskoj genetici mjeri se na pet načina", kaže Khan. "To su uska grla, migracija, mutacija, prirodna selekcija i srodstvo među rođacima. Značaj uskog grla je u tome što je ono dokaz evolucije."
Bolest u populaciji zbog nasljedne osobine mogla bi dovesti do smrti slonova ili manjeg broja mladunčadi, a defektni gen se uklanja. "Slično tome, usko grlo uzrokuje smanjenje populacije što smanjuje genetsku raznolikost i dovodi do gubitka rijetkih genetskih varijacija", smatra Ramakrishnan. "U budućnosti ćemo pokušati raditi na više populacija slonova."
Kao analogija, prema Khanu, što ako postoje dvije izolirane populacije, recimo, tigrova u
Ranthamboreu, Rajasthan (u sjeverozapadnoj Indiji) i još jedne od tigrova udaljene 2.000 kilometara u
Wayanadu, Kerala (u južnoj Indiji) i živjele su neovisno jedna od druge? Nema parenja između tigrova Ranthamborea i onih u Wayanadu. Stoga je protok gena ograničen. Ako se to nastavi milijunima godina, makroevolucija bi mogla dovesti do toga da se tigrovi pretvore u druge vrste. Na kratkoj ljestvici evolucije, može se mjeriti gore navedenim dokazima za koje je usko grlo od značajne vrijednosti.
Sukumar je pružio zanimljiv primjer nedavne evolucije među mužjacima indijskih slonova. Rekao je za RT: "U prirodi postoje i mužjaci s kljovama i makhana, koji su mužjaci bez kljova. Mnogo je veći broj makhana na sjeveroistoku nego na jugu, što je vjerojatno posljedica selektivnog hvatanja mužjaka slonova s kljovama za korištenje u ratu kroz povijesno vrijeme."
S druge strane, primijetio je, nedavni porast makhana u južnoj Indiji posljedica je "selektivnog pritiska na slonove kljove" u regiji u kojoj je poznato da živi ozloglašeni lovokradica
Veerappan. "Naš sljedeći korak je lov na gene koji su uključeni u ekspresiju kljova."
Komentar: Povezano: Afrički slonovi se rađaju bez kljova zbog krivolova, kažu znanstvenici