© UnknownGeorge C. Marshall je vjerojatno odgovorniji za američku pobjedu u Drugom svjetskom ratu od bilo kojeg drugog čovjeka. Svi koji su ga poznavali ili radili s njim vidjeli su ga kao ogromnu figuru i nazivali su ga "najplemenitijim Rimljaninom od svih"
Michael Collins, urednik Middle East Institute
Michael Collins, urednik Middle East Institute
Ukratko, Marshall i njegovi saveznici u State Departmentu shvatili su da se cionistički vođe nikada neće odlučiti slagati sa svojim arapskim susjedima ili slijediti put miroljubivog suživota, već će neumorno nastojati dominirati regijom navodeći Washington da uništi njihove percipirane neprijatelje.
Marshallovo protivljenje sugerira da su - čak i prije nego što je Izrael stekao državnost - moćni članovi američkog vanjskopolitičkog establišmenta predviđali da će prevladavajuća ideologija izraelske države dovesti do široke destabilizacije, velike štete i genocida.
Ovo je iz članka na Mondoweiss:
U razdoblju između kraja Drugog svjetskog rata i Marshallova sastanka s Trumanom [12. svibnja 1948.], Združeni načelnik stožera izdao je ne manje od šesnaest (po mom broju) dokumenata o pitanju Palestine. Najvažniji od njih izdan je 31. ožujka 1948. pod naslovom "Zahtjevi snaga za Palestinu".Ponavljam: Združeni načelnik stožera... je predvidio da će "cionistička strategija nastojati uključiti [Sjedinjene Države] u niz operacija koje se neprestano šire i produbljuju s namjerom da osiguraju maksimalne židovske ciljeve."
U tom dokumentu, Združeni načelnik stožera je predvidio:"Cionistička strategija nastojat će uključiti [Sjedinjene Države] u kontinuirano širi i produbljujući niz operacija namijenjenih osiguranju maksimalnih židovskih ciljeva."JCS je nagađao da ti ciljevi uključuju:Početni židovski suverenitet nad dijelom Palestine, prihvaćanje od strane velikih sila prava na neograničenu imigraciju, proširenje židovskog suvereniteta nad cijelom Palestinom i širenje "Eretz Israela" u Transjordan i na dijelove Libanona i Sirije.Ovo nije bio jedini put da je JCS izrazio ovu zabrinutost.
Krajem 1947., JCS je napisao:"Odluka o podjeli Palestine, ako tu odluku podrže Sjedinjene Države, nanijela bi štetu strateškim interesima Sjedinjenih Država na Bliskom i Srednjem istoku do te mjere da bi utjecaj Sjedinjenih Država na tom području bio ograničen na onaj koji bi mogla održati vojna sila."Drugim riječima, briga Združenog stožera nije bila sigurnost Izraela - već sigurnost američkih života. Proklet kao antisemit, Geo Marshall je predvidio da će Izrael postati američki težak problem.
— Mondoweiss
I je li se ovo predviđanje pokazalo točnim?
Jeste. SAD je zaglibio u ratovima za Izrael zadnja dva desetljeća (Sadam, Gadafi, Asad) bez ikakve materijalne koristi za sebe.
Naprotiv, slijepo se prilagođavajući izraelskom ambicioznom projektu "regionalne hegemonije", Washington je navukao mržnju više od milijarde muslimana dok je regiju gurnuo u beskrajno krvoproliće i kaos. Ništa od ovoga nije u interesu američke nacionalne sigurnosti.Evo ekonomista Jeffreya Sachsa koji objašnjava da su svi američki ratovi na Bliskom istoku bili za Izrael:
"Izrael je vodio američku vanjsku politiku na Bliskom istoku 30 godina. Tako to funkcionira. Imamo izraelski lobi, imamo ovu strategiju Clean Break i imamo plan za 7 ratova u pet godina. I ono što je zanimljivo je da oni zapravo provode ovo ludilo bez objašnjenja američkom naroduPonavljam: Združeni načelnik stožera... također je predvidio da će Izrael nastojati uspostaviti "židovski suverenitet nad cijelom Palestinom i širenje "Eretz Israela" u Transjordan i na dijelove Libanona i Sirije."
"Ali možete to promatrati korak po korak. Mi smo (već) imali šest od tih sedam ratova. Jedini koji se nije dogodio je Iran. A ako sada gledate svaki dan, glavni mediji guraju rat s Iranom. Netanyahu se zalaže za rat s Iranom. Oni stvarno pokušavaju pokrenuti ovo kako bi bilo sedam od sedam."
Dakle, davne 1947. godine, američki moćnici u State Departmentu i Pentagonu već su shvatili da cionistički čelnici nikada neće mijenjati zemlju za mir ili poštivati Rezoluciju 242 UN-a. Također su znali da je Izrael odlučan zauzeti svu zemlju između Jordana i Sredozemnog mora i pobiti ili protjerati cijelo autohtono stanovništvo.
Ukratko, rješenje s dvije države uvijek je bilo varka.
Evo više:
Združeni načelnik stožera predvidio je:
" Odluka o podjeli Palestine, ako tu odluku podrže Sjedinjene Države, nanijela bi štetu strateškim interesima Sjedinjenih Država na Bliskom i Srednjem istoku" do te mjere da bi "utjecaj Sjedinjenih Država na tom području bio ograničen na ono što bi se moglo održati vojnom silom."
© Unknown
Da, da i da . A Marshall je sve to predvidio i zato se od početka protivio podjeli.
Evo još:
....zabrinutost Združenog stožera nije bila sigurnost Izraela - već sigurnost američkih života.Ali nije li tako trebalo biti? Nije li to ono što bismo očekivali od bilo kojeg pristojnog američkog vođe?
Činjenica je da je Marshall prozivan kao antisemit samo zato što je 'radio svoj posao'. Taj čovjek nije bio antisemit kao što nisu antisemiti ljudi koji se protive dizanju u zrak žena i djece u Gazi. Ideja je smiješna.
© MW
Loy Henderson, drugi po rangu član State Departmenta u odjelu za Bliski istok, bio je uvjereni arabist i strastveni anticionist. .... Henderson je zaključio ovo pismo državnom tajniku Marshallu:Briljantno! Politički analitičar Greg Stoker objašnjava zašto je podjela Palestine bila "strateška greška koju čak i najokorjeliji imperijalist... mora početi prepoznavati..."."Mi nemamo nikakvu obvezu prema Židovima uspostaviti židovsku državu. Balfourova deklaracija i mandat nisu predviđali židovsku državu, već židovski nacionalni dom. Ni Sjedinjene Države ni britanska vlada nikada nisu protumačile pojam da će ' Židovski nacionalni dom' biti židovska nacionalna država."Napisano dva mjeseca prije nego što su SAD glasale za podjelu Palestine na dvije države, on je izrazio snažne i duboke simpatije prema arapskim državnim interesima. Njegovanje dubljih odnosa SAD-a s arapskim i muslimanskim zemljama vodilo je njegove političke stavove iz političkih i ekonomskih razloga. Henderson se snažno protivio uspostavi židovske države, i stoga je bio protiv glasanja SAD-a za podjelu Palestine na arapsku i židovsku državu. Nakon glasovanja u studenom 1947., lobirao je da ili SAD ili SAD i Britanija upravljaju starateljstvom nad Palestinom. Njegovim proarapskim simpatijama pridružili su se državni tajnik Marshall i George Kennan, voditelj Odjela za planiranje politike State Departmenta.
Pisao je državnom tajniku Marshallu da je plan UN-a (UNSCOP) o podjeli Palestine na dvije države potpuno neprovediv; ako bude usvojen, rekao je:"To bi jamčilo da će palestinski problem biti trajan i još kompliciraniji u budućnosti ... Prijedlozi sadržani u planu UNSCOP-a ne samo da se ne temelje ni na kakvim načelima međunarodnog karaktera, čije bi održavanje bilo u interesima Sjedinjenih Država, ali oni su u definitivnoj suprotnosti s raznim načelima postavljenim u Povelji, kao i s načelima na kojima se temelje američki koncepti vlade ... Ovi prijedlozi, na primjer, ignoriraju takva načela kao samoodređenje i vladavina većine, oni priznaju načelo teokratske rasne (židovske) države i čak idu toliko daleko u nekoliko slučajeva da diskriminiraju osobe izvan Palestine na temelju vjere i rase."— Loy Henderson, direktor Ureda za bliskoistočna i afrička pitanja, američki State Department američkom državnom tajniku Georgeu Marshallu, Centar za izraelsko obrazovanje
Dakle, stručnjaci u State Departmentu (i Pentagonu) znali su da se predložena židovska država NEĆE temeljiti na "načelima na kojima se temelje američki koncepti vlade". Ali, umjesto toga, na "načelu teokratske rasne (židovske) države (koja) diskriminira osobe izvan Palestine na temelju vjere i rase."
Ispravite me ako griješim, ali čini se da ovo sugerira da su savjetnici američke vanjske politike od samog početka znali da će Izrael biti država apartheida, ali su odlučili držati jezik za zubima. Nije li to ono što oni govore? A tu je i ova sitnica:
Ovi prijedlozi, na primjer, zanemaruju načela kao što su samoodređenje i vladavina većine.Dakle, Izrael nikada neće biti demokracija, Palestincima nikada neće biti dopušteno da upravljaju sami sobom, a zemljom će vladati uska kasta aškanaskih elita.
Je li to istina ili laž? Istina je.
Evo kako je Max Blumenthal to sažeo:
Izrael je židovska država u Izraelu i Levantu (JSIL) To je jedina aktivna naseljenička kolonija na svijetu. Prihvaća anakroni sustav koji se temelji na ideji održavanja etničke čistoće ili židovske demografske većine u području gdje većina ljudi nisu Židovi. To zahtijeva, kao što sam rekao, doseljenički kolonijalizam, ali također i oduzimanje posjeda i isključivanje autohtonog palestinskog stanovništva koje nije Židovsko.A evo i drugog uočavanja cionizma iz Židovskog glasa za mir:
Zato vidimo ljude getoizirane u Pojasu Gaze. Ljudi na Zapadnoj obali ugurani iza 638 kilometara betona. Ljudi koji su razvlašteni u Negevu unutar Izraela, Beduini.
Komentar: Negev je pustinjska i polupustinjska regija južnog Izraela.
Ovaj katastrofalni sustav koji konstantno zlostavlja Palestince rezultat je pokušaja održavanja židovske demografske većine i etničke čistoće o kojoj ovisi postojanje države. To također zahtijeva da cijelo stanovništvo sudjeluje u ovom projektu dominacije i kontrole nad autohtonim stanovništvom. To znači da se svatko prijavljuje u vojsku s 18 godina i mora na nekoj razini sudjelovati u kršenju ljudskih prava. To je katastrofalno i za židovsku populaciju. Dakle, problem je održavanje Izraela kao JSIL-a, židovske države u Izraelu i na Levantu. To nije demokracija, to je etnokracija koja je anakrona.
— Max Blumenthal @partisangirl
.... cionizam koji je uzeo maha i postoji danas je doseljeničko-kolonijalni pokret, uspostavljanje države apartheida u kojoj Židovi imaju više prava od ostalih.... Zato što je utemeljenje države Izrael bilo temeljeno na ideji "zemlja bez ljudi," sama palestinska egzistencija je otpor ... (cionizam) politička ideologija utemeljena na (palestinskom) brisanju.
— Naš pristup cionizmu, Židovski glasovi za mir
"Oni od gotovo svakog člana službe vanjskih poslova ili Ministarstva koji je u značajnijoj mjeri radio na bliskoistočnim problemima, na način na koji su trebali biti predstavljeni."Drugim riječima, to je bio proamerički konsenzus.
Ali Truman je ipak odlučio priznati Izrael. Zašto?
Na to se pitanje ne može dati definitivan odgovor, ali "mlin glasina" je prepun uvjerljivih teorija, od kojih je većina povezana s velikodušnim donatorskim doprinosima Trumanovoj jalovoj blagajni kampanje. Evo kratkog isječka iz djela Alexandera Cockburna na Counterpunchu 2006.:
Pokojni Steve Smith, šogor Teddyja Kennedyja i moćna osoba u Demokratskoj stranci nekoliko desetljeća, volio je pričati priču o tome kako je grupa od četiri židovska biznismena skupila dva milijuna dolara u gotovini i dala ih Harryju Trumanu kada mu je očajnički trebao novac usred njegove predsjedničke kampanje 1948. Truman je postao predsjednik i izrazio svoju zahvalnost svojim cionističkim podupirateljima.I, evo više u istom duhu autora Gorea Vidala u Naprijed na knjigu Israela Shahaka pod naslovom Židovska povijest, židovska religija: Težina tri tisuće godina od Israela Shahaka:
— Prepirka oko izraelskog predvorja, Counterpunch
Negdje u kasnim 1950-ima... John F. Kennedy mi je rekao kako su 1948. Harryja S. Trumana prilično svi napustili kada se počeo kandidirati za predsjednika. Tada mu je američki cionist donio dva milijuna dolara u gotovini, u kovčegu, u njegovu predizbornu kampanju. 'Zato je naše priznavanje Izraela tako brzo progurano'. Kako ni Jack ni ja nismo bili antisemiti (za razliku od njegova oca i mog djeda), ovo smo shvatili kao još jednu smiješnu priču o Trumanu i spokojnoj korupciji američke politike.Kao što smo ranije rekli, ove se glasine ne mogu neovisno potvrditi, ali čini se da su bile široko rasprostranjene i (sumnjam) da im se vjeruje kao vjerodostojnim dokazima lažne igre. IMHO, Trumanova odluka vjerojatno nije bila samo mito kako su zaključili i Vidal i Cockburn, već prigodan dug zahvalnosti američkom vođi koji je dijelio njihov osnovni cionistički pogled na svijet. Pogledajte ovaj kratki izvadak iz članka dr. Alfreda M. Lilienthala i vidjet ćete na što mislim:
Nažalost, užurbano priznavanje Izraela kao države rezultiralo je četrdeset i pet godina ubilačke zbrke i uništenjem onoga za što su cionistički suputnici mislili da će biti pluralistička država... Neću ponavljati ratove i uzbune tog nesretnog regija. Ali reći ću da je ishitrena izmišljotina Izraela zatrovala politički i intelektualni život SAD-a, Izraelovog nevjerojatnog pokrovitelja.
— Kad bi Amerikanci znali: židovska povijest, židovska religija: težina tri tisuće godina
Truman je bio biblijski fundamentalist koji je stalno ukazivao na ove riječi Starog zavjeta:Dakle, Truman je bio prikriveni cionist?"Evo, predajem vam zemlju; uđite i zaposjednite zemlju za koju se Gospodin zakleo vašim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu" [Pnz 1,8].Razmjer Trumanove privrženosti fundamentalizmu istaknut je u spisima njegove sestre nakon njegove smrti.
Kaos koji se dogodio i još uvijek se događa na Zapadnoj obali i u Gazi prirodno je proizašao iz Trumanove akcije. To je bilo predviđeno u mojim spisima i javnim izjavama i prije i nakon što je cionizam stvorio državu Izrael. Sjećanje na sukob generala Georgea Marshalla s Clarkom Cliffordom oko preranog priznanja Izraela .
— Washingtonsko izvješće o pitanjima Bliskog istoka
Ne znamo, ali znamo da je stavio interese Izraela ispred interesa Sjedinjenih Država. U to možemo biti potpuno sigurni.
© unknownBježeći iz Gaze
Komentari čitatelja
na naše novosti