
Njihova otkrića pokazuju kako je evolucija Zemljine površine kontrolirana procesima duboko u unutrašnjosti planeta. Istraživanje je objavljeno u časopisu Solid Earth.
Kada se dva kontinenta spoje tijekom milijuna godina, oceansko dno između njih sklizne u velike dubine ispod kontinenata. Na kraju se kontinenti sudaraju, a mase stijena s njihovih rubova podižu se u visoke planinske lance.
Tijekom milijuna godina, ogromna težina ovih planina uzrokuje da se Zemljina površina oko njih savija prema dolje. S vremenom se sedimenti erodirani s planina nakupljaju u ovoj depresiji, tvoreći ravnice poput Mezopotamije na Bliskom istoku.
Istraživači su modelirali zavoj Zemljinih površina prema dolje na temelju opterećenja planine Zagros gdje se arapski kontinent sudara s Euroazijom. Kombinirali su dobivenu veličinu depresije s kompjutorskom topografijom temeljenom na Zemljinom plaštu kako bi reproducirali neuobičajeno duboku depresiju u jugoistočnom segmentu područja istraživanja. Istraživači su otkrili da sama težina planina ne može objasniti 3-4 km duboku depresiju koja je nastala i ispunjena sedimentom u proteklih 15 milijuna godina.
"S obzirom na umjerenu topografiju u sjeverozapadnom području Zagrosa, bilo je iznenađujuće otkriti da se toliko sedimenta nakupilo u dijelu područja koje smo proučavali. To znači da je depresija tla veća nego što bi moglo biti uzrokovano opterećenjem planine Zagros", rekao je dr. Renas Koshnaw, glavni autor i postdoktorski istraživač na Odsjeku za strukturnu geologiju i geotermiju Sveučilišta Göttingen.
Istraživači predlažu da je to uzrokovano dodatnim opterećenjem oceanske ploče koja tone i koja je još uvijek spojena na arapsku ploču. Koshnaw dodaje: "Ova ploča povlači područje odozdo prema dolje, stvarajući prostor za više nakupljanja sedimenta. Prema Turskoj, udubljenje ispunjeno sedimentom postaje puno pliće, što sugerira da se ploča odlomila u ovom području, oslobađajući vučnu silu prema dolje."
Geodinamički model razvijen u ovom istraživanju koristit će i drugim područjima. "Ovo istraživanje pridonosi razumijevanju funkcioniranja Zemljine krute vanjske ovojnice", objašnjava Koshnaw. Takvo istraživanje može dovesti do praktičnih primjena u budućnosti pružanjem informacija za istraživanje prirodnih resursa kao što su naslage sedimentne rude i geotermalne energije, te boljom karakterizacijom rizika od potresa.
Ovo istraživanje je omogućeno zahvaljujući financiranju Zaklade Alexander von Humboldt.
Izvorno istraživanje: Renas Koshnaw et al., "Miocenski obrazac slijeganja prednjeg bazena NW Zagros odražava jugoistočno širenje pukotine ploče Neotethys" Čvrsta Zemlja 2024. DoI: 10.5194/se-15-1365-2024
Komentari čitatelja
na naše novosti