
Ostaci dvojice ratnika iz bakarnog doba pronađeni su u Njemačkoj prilikom izgradnje dalekovoda. Grobovi pripadaju kulturi zvonastih pehara. Kultura zvonastih pehara postojala je između 2500. i 2050. godine prije nove ere. Dobila je naziv po grnčariji koja ima oblik zvona.
Praistorijska kultura zvonastih pehara
Kultura je bila rasprostranjena diljem zapadne Europe sa snažnim prisustvom na Iberijskom poluostrvu i protezala se na istok do dunavskih ravnica, sjeverno od Velike Britanije i Irske, i na jugu do ostrva Sardinije i Sicilije, kao i dijelova obale sjeverozapadne Afrike.
Jedan od najizrazitijih aspekata ove kulture bio je njen poseban način sahranjivanja, u kojem su pokojnici polagani u zgrčeni položaj na jednu stranu, uz jasnu razliku prema polu. Muškarci su postavljeni na lijevu stranu sa glavom okrenutom ka sjeveru, dok su žene sahranjivane na desnoj strani tijela, glave okrenute prema jugu.

Tako su neki pojedinci sahranjeni sa vrhovima strela, kamenim štitnicima za zglobove ili bakarnim bodežima, što sugeriše da bi mogli biti ratnici ili lovci. Također, neki grobni prilozi uključivali su i nakit, iako su dokazi o metalurgiji bakra rijeđi. Zapravo, prvi nalazi zlata u središnjoj Njemačkoj povezani su s ovom kulturom.
Otkriće grobova iz bakarnog doba
Duž planirane trase dalekovoda, arheolozi su identificirali najmanje deset grobova koji pripadaju kulturi zvonastih pehara. Među njima, tri groba, koja su prvobitno bila prekrivena humkom, trenutno se detaljno otkopavaju. Ukopi se nalaze na dubini od oko dva metra i izuzetno su dobro očuvani.
Grob muškarca sa štitnikom se posebno ističe. Štitnik je napravljen od gotlandskog pješčara, materijala koji su glečeri donijeli u centralnu Nemačku ttijekom ledenog doba.Ova vrsta zaštite nosila se na podlaktici kako bi strijelca zaštitila od pucanja tetive. Iako u grobu nisu pronađene strijele, prisustvo štitnika za zglob ukazuje na to da je pokojnik možda bio lovac ili ratnik.

"Dokazi o organskim predmetima kao što je mogući tobolac identificiran u ovim istraživanjima su izuzetno rijetki zbog čega je ovaj nalaz od posebnog značaja", rekla je Suzana Fridrih, šefica Odeljenja za očuvanje arheoloških spomenika pri LDA Saksonija-Anhalt.
Komentari čitatelja
na naše novosti