Arheolozi otkrivaju drevnu mrežu mezopotamskog navodnjavanja u Iraku

Maja Miljević-Đajić
Sve o arheologiji
Čet, 06 Ožu 2025 00:00 UTC

© Zasluge: Antika (2025). DOI: 10.15184/aqy.2025.19

Provjera rada daljinskog istraživanja na tlu: A) slike dronom pokazuju dva manja kanala za navodnjavanje; B i C) fotografije dva mala kanala (slika autora)

Arheolozi su otkrili mrežu od više od 4.000 kanala za navodnjavanje i 700 farmi u Eriduu, prvom gradu u povijesti prema mezopotamskim izvorima.

U srcu drevne Mezopotamije, grupa istraživača je postigla značajno arheološko otkriće. Identifikovali su i mapirali ogromne mreže kanala za navodnjavanje u regiji Eridu. Eridu se nalazi u južnom Iraku.

Eridu, prvi grad u istoriji

Prema najranijim povijesnim zapisima o Mezopotamiji, kao što je Sumerska lista kraljeva, Eridu je nosio titulu "prvog grada" jer je osnovan prije bilo kojeg drugog na jugu zemlje.

Popis sumerskih kraljeva je spisak mezopotamskih kraljeva koji je pronađen na raznim arheološkim artefaktima sa malim varijacijama. Počinje sa mitskim vladarima prije Potopa sa nevjerojatno dugom vladavinom i ide sve do dinastije Isin, oko 1730. godine prije nove ere. U njemu se navodi da je kraljevstvo počelo u Eriduu, što ga čini prvim gradom koji je osnovan na svijetu.

Istraživanje, koje je sproveo multidisciplinarni tim arheologa i geologa sa različitih sveučilišta i međunarodnih institucija, potvrđuje da je regija Eridua bila naseljen od 6. do 1. milenijuma prije nove ere. Eridu čuva jednu od najstarijih i najbolje očuvanih mreža za navodnjavanje u Mezopotamiji.

Navodnjavanje u Mezopotamiji

Istorijski gledano, Mezopotamija je ovisila od rijeke Eufrat i njezinih pritoka za navodnjavanje usjeva. Sposobnost preusmjeravanja vode iz ovih rijeka kroz kanale bila je od temeljnog značaja za održivost urbanih naselja. Međutim, većina drevnih struktura za navodnjavanje je zakopana pod riječnim sedimentom ili zamijenjena mrežama iz kasnijih razdoblja, što otežava detaljno proučavanje ranih poljoprivrednih sustava. Studija je objavljena u časopisu Antiquity.

Za razliku od drugih područja, regija Eridua ostala je nenaseljena nakon promjene toka Eufrata, što je omogućilo da njegov arheološki pejzaž ostane relativno netaknut. Ova izuzetna situacija omogućila je istraživačima da precizno identificiraju i mapiraju složenu mrežu umjetnih kanala koji datiraju iz 1. milenijuma prije nove ere.

© Jotheri, et.all/ Antiquity Publications Ltd.

Rekonstruirana mreža kanala za navodnjavanje i drevna rijeka Eufrat u regiji Eridu

Moderne tehnike otkrivaju drevne tajne

Za ovu studiju arheolozi su koristili interdisciplinarni pristup koji je kombinirao geomorfološku analizu, pregled povijesnih karata i tehnologiju daljinskog istraživanja. Satelitski snimci visoke rezolucije, uključujući CORONA slike iz 1960-ih, dronovi i zemaljske fotografije, korišteni su za validaciju nalaza.

Jedna od ključnih metoda za razlikovanje prirodnih od umjetnih kanala bila je analiza obrazaca toka vode, topografije, pravca struje i prisutnosti hidrauličnih kontrolnih struktura kao što su prirodni ili umjetni nasipi i proboji u riječnim nasipima koji su omogućili kontroliranu distribuciju vode preko poplavnog područja.

Brojni kanali za navodnjavanje i farme

Rezultati su otkrili visoko razvijenu mrežu za navodnjavanje, koja se sastoji od više od 200 glavnih kanala, od kojih su neki dugi do 9 km i široki 2 do 5 metara, direktno povezani s drevnim kanalom Eufrata. Pored toga, identificirano je više od 4.000 manjih kanala, dužine između 10 i 200 metara, koji su služili za distribuciju vode do poljoprivrednih parcela.

Tim je također dokumentirao postojanje oko 700 farmi organiziranih oko ovih sekundarnih kanala. Ove farme, koje variraju u veličini od 500 do 20.000 kvadratnih metara, odražavaju intenzivan i dobro struktuiran poljoprivredni sustav zasnovan na ravnomjernoj raspodjeli vode.

© Jotheri, et.all/ Antiquity Publications Ltd.

Topografska karta mezopotamske poplavne ravnice, nacrtana korištenjem podataka Shuttle Radar Topography Mission, prikazuje položaj regije Eridu i mreže modernih i starih rijeka i kanala u poplavnoj ravnici

Izvanredan aspekt nalazi se da je, za razliku od drugih mezopotamskih regija u kojima se tok rijeka dramatično promijenio tijekom stoljeća, u regiji Eridu Eufrat zadržao relativnu stabilnost, omogućujući glavnim kanalima da ostanu funkcionalni stoljećima.

Sofisticirana planiranja ljudi u Mezopotamiji

Studija potvrđuje da je poljoprivreda u Mezopotamiji ovisila ne samo od prirodne plodnosti zemljišta, već i od sofisticiranog hidrauličkog planiranja. Izgradnja i održavanje ovih kanala zahtijevalo je napredno poznavanje hidrotehnike i društvene organizacije koja je osiguravala njihov rad.

Jedan od aktualnih izazova je precizno određivanje hronologije različitih segmenata mreže za navođenje. Da bi to uradili, istraživači planiraju izvršiti stratigrafska iskopavanja na ključnim točkama i analizirati ostatke sedimenata kako bi preciznije datirali upotrebu kanala.

Pored toga, biće uloženi napori da se ovi nalaze uporede sa glinenim pločicama ispisanim klinastim pismom iz tog razdoblja, u nadi da se pisani zapisi povežu sa materijalnim dokazima. Ovo poređenje moglo bi baciti novo svjetlo na upravljanje vodama u drevnim mesopotamskim državama.

© David Stanley/ CC BY-SA 2.0 )

Ruševine Eridua, s nekim od pečenih opeka korištenih u izgradnji sumerskog zigurata u srcu grada, na kojima je utisnuto ime kralja Ur-Nammua (2123.-2106. pr. n.e.)