ploča
© Zasluge: Service Archéologie Orléans (SAVO)Digitalno razmotana ploča s prokletstvom (lijevo) i prijepis teksta ploče (desno)
Arheolozi su pronašli više olovnih ploča u galo-rimskim grobovima na kojima su ispisane kletve.

Nekropola se nalazi u Orleanu u Francuskoj. Jedan grob koji datira u drugu polovinu 2. stoljeća bio je posebno značajan po tome što je kletva bila napisana na galskom, izumrlom keltskom jeziku. Taj se jezik koristio stoljećima nakon rimskog osvajanja, ali je sačuvano vrlo malo pisanih primjera, što ovu ploču sa kletvama čini iznimno rijetkom, navodi se u priopćenju.

Galo-rimska nekropola otkrivena je tijekom iskopavanja 2022. godine na mjestu bolnice Port Madlen iz 18. stoljeća. Groblje je bilo u upotrebi od kraja 1. stoljeća do početka 3. stoljeća. Arheolozi su otkrili više od 60 sahrana. U grobovima su bili svi odrasli muškarci i svi su skeletno sahranjeni, nije bilo ni žena ni djece, ni prakticiranja kremacije.

Ova neobična specifičnost sugeriše da je groblje koristila isključivo određena grupa, možda pripadnici jedne profesije. U grobu F2199 pronađena je čvrsto smotana olovna ploča postavljena između nogu pokojnika. Ukupno je pronađena 21 olovna ploča ispisana kletvama.

Kletve ispisivane na olovnim pločicama

Pločice defixionis (što na latinskom znači prokletstvo) bile su popularne u cijelom grčko-rimskom svijetu čak i sve do kršćanske ere. One su korištene da se od bogova, od duhova ili od pokojnika traže da izvrše neku radnju na osobi ili predmetu, ili na drugi način primoraju subjekta na kletvu.
sahrana
© Service Archéologie Orléans (SAVO)Izmešu nogu pokojnika nalazi se urolana olovna pločica
Olovo je bio najčešće korišteni medij. Savitljiv je, lako se upisuje i lako se mota. Zatim su se pločice često valjale, savijale ili bušile ekserima, a obično su stavljane ispod zemlje ili zakopane u grobove ili grobnice, bačene u bunare ili bazene, ostavljene u podzemna svetilišta ili prikovane za zidove hramova. One su se također koristile za ljubavne čarolije i kada su se koristile na ovaj način stavljale su se u dom željene mete.

Pločica ispisana galskim jezikom

Olovna ploča u grobu F2199 je presavijena, a zatim umotana. Olovni list je vrlo tanak i nakon što je čvrsto smotan 2.000 godina, bio je potreban pažljiv tretman da bi se rasklopio, uklonio koroziju i konsolidovao površinu providnim premazom koji bi omogućio istraživačima da ga proučavaju bez oštećenja.

Oznake i slova su bili vidljivi, ispisani olovkom na mekoj površini olova, ali su bili suviše blijedi da bi se dešifrovali golim okom. Istraživači su koristili RTI (Reflectance Transformation Imaging) da bi istakli natpis u raspršenom svjetlu. Otkrili su da je napisano uglavnom galskim riječima s nekim pozajmljenim riječima iz grčkog i latinskog.

Prevođenje galskog nije jednostavno, jer je to izumrli jezik koji je slabo zastupljen u arheološkim zapisima. Potrebna su poređenja s drugim drevnim keltskim jezicima kao što su staroirski i starobretonski da bi se došlo do vjerodostojnih prijevoda nekih riječi. Kletva na olovnoj ploči posvećena je Marsu Rigisamu, što na galskom znači "Mars Kraljevski" ili rimski bog rata.

Natpis navodi nekoliko ljudi, i na latinskom i na galskom, koje će biti meta prokletstva zbog svojih nepravednih postupaka: "...koji je izvršio nesrećni i nepravedni podvig, a također i svi oni koji su bili saučesnici ovih muškaraca i žena". Ponovljeno je ime "Regina", a vjerojatno je to prizivanje imena božanstva. Za ostale se vjeruje da su galska osobna imena ljudi na meti kletve.

Olovne pločice s kletvama pružaju nam rijetku priliku da zavirimo u rituale i jezik drevnih zajednica. Posebno je zanimljivo što je jedna kletva napisana na galskom, jeziku koji je bio u upotrebi stoljećima nakon rimskog osvajanja, ali je sačuvano vrlo malo pisanih primjera.