Poganski korijeni Uskrsa

Od božice Ištar do Eoste, korijeni uskrsnuća se nalaze u prastarim vjerovanjima i pričama. Uskrs je poganski običaj i svetkovina. No, ako Uskrs u stvari nije vezan za Isusa, o čemu se tu zapravo radi? Danas imamo priliku vidjeti kako sekularna društva slave proljetnu ravnodnevnicu, dok religiozna društva slave uskrsnuće. Pa ipak, rani kršćani su pragmatično prihvatili antički poganski običaj kojeg mi danas slavimo kao Uskrs. U stvari se radi o uobičajenoj simboličnoj priči smrti Sunca (sina) na križu (konstelacija južni Križ) i njegovom uskrsnuću, što je zapravo pobjeda nad snagama tame, ova priča je bila vrlo poznata i u antičkom svijetu. Postoje brojne paralele, rivali su također imali svoje spasitelje koji su uskrsnuli.

Sumerska božica Inanna, ili Ištar je gola obješena o kolac, ona je nakon toga uskrsla i uzdigla se iz podzemnog svijeta. Jedan od najstarijih mitova o uskrsnuću je onaj o staro-egipatskom bogu Horusu. On je također rođen 25.12. Horus i njegovo oštećeno oko je postao simbol života i ponovnog rađanja. Mithra je također rođen na katolički Božić, i njegovi su poklonici slavili Uskrs na proljetnu ravnodnevnicu. Čak do kasnog IV. vijeka poslije nove ere, Sol Invictus ili neuništivo Sunce je povezivano s Mitrom, u stvari s posljednjim velikim poganskim kultom kojeg je pregazilo kršćanstvo. Dioniz je bio božanski sin kojeg je uskrsla njegova baka. Dioniz je također uskrsao iz mrtvih svoju majku Semele.

Ironičan je preokret to što je kult Cibele cvjetao na Vatikanskom brdu. Cibelinog ljubavnika Attisa je rodila djevica, umirao je i uskrsao svake godine u isto vrijeme. Taj proljetni festival počinje kao dan od krvi ili crni petak (veliki petak), i njegov krešendo nastaje nakon tri dana s velikim slavljem i uskrsnućem. U danima ranih kršćana se na Vatikanskom brdu odvijao krvavi konflikt između kršćana koji su obožavali Isusa i pogana koji su tvrdili da su njihovi bogovi pravi bogovi te kako su mitovi kršćana ništa doli obična imitacija. To se dogodilo zbog činjenice da je u ranom stadiju kršćanstva, ono primilo puno konvertita koji su s poganstva prešli na kršćanstvo koje se tek formiralo. U antičkom svijetu svaki dobar i veliki bog s mnogo obožavatelja je imao vlastiti mit o smrti i uskrsnuću. Na koncu su kršćani prihvatili poganski proljetni festival koji se tradicionalno povezivao s uskrsnućem. Iako mi ne možemo naći podatke o slavljenju Uskrsa u Novom Zavjetu, oci rane crkve su ga slavili, i danas mnoge crkve služe jutarnje mise s prvim zrakama Sunca na Uskrs - koje su očigledna poganska solarna bogosluženja. Datum na koji Uskrs pada nije stalan, no umjesto toga se uvjetuje fazama Mjeseca - zar to nije pogansko?

Sve zabavne strane Uskrsa su također poganske. Uskršnji zečevi su ostatak iz poganske svetkovine Eostre, velike sjevernjačke božice čiji je simbol bio zec ili kunić. Jaja u Uskrsu također imaju pogansko podrijetlo. U mnogom kulturama i kultovima jaja su se izmjenjivala. Slatki kruh s križem ili sirnica je također poganska ostavština. U Starom Zavjetu vidimo kako Izraeliti peku slatki kruh za idole, i kako su religijske vođe pokušali spriječiti tako nešto. Rana crkva je također pokušala spriječiti običaj pečenja svetog kruha na Uskrs. Na koncu je odustala od izazova poganskih žena koje su pekle slatki kruh, te su ga počeli blagoslivljati.

Uskrs je u biti poganska svetkovina koja se slavi s čestitkama, poklonima i modernim proizvodima za Uskrs, zato što je to zabavno i zato što prastara simbolika još uvijek djeluje. Uvijek me dotakne moć prirode, a dulji dani se najviše osjete u modernim gradićima i gradovima u kojima odlazimo na posao bez upaljenih svjetala na automobilima, ili kada nas probudi budilica ujutro, a vanjska rasvjeta bude izgašena jer je nestala tama.

Mislite da postoji bolji način slavljenja, od odgrizanja glave zečje božice, odlaska na "jutarnju misu", nabavke figurice pilića s ljepljivim nožicama kojeg ćemo postaviti na TV, dok se častimo s povećim komadom poganske sirnice? Sretan Uskrs svima!

Prijevod: Sott.net