Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 3. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.


Naslovna ECHCC
© Sott.net
Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza
Skrivena povijest svijeta III
Prije nego što krenemo dalje, predstavit ćemo jednog od glavnih likova ove knjige, odnosno "plazmu", ili ionizirani plin. Kako bismo razumjeli električnu prirodu svemira prvo moramo razumjeti prirodu njegovog glavnog konstituenta. Irving Langmuir skovao je termin "plazma" zbog sličnosti ioniziranog plina živim krvnim stanicama. Doista, svojstva plazme koja podsjećaju na život1 su prilično neobična u usporedbi s drugim stanjima materije:
U Laboratoriju za zračenje Sveučilišta u Berkeleyu, SAD, [David] Bohm je započeo ono što će postati njegov temeljni rad o plazmama. Plazma je plin visoke gustoće elektrona i pozitivnih iona, atoma koji imaju pozitivan naboj. Na svoje iznenađenje, Bohm je otkrio da kada su elektroni u stanju plazme, prestaju se ponašati kao jedinke i počinju se ponašati kao da su dio veće i međusobno povezane cjeline. Iako se njihovo pojedinačno gibanje čini slučajnim, velik broj elektrona je u stanju proizvesti efekte koje su iznenađujuće dobro organizirani. Poput nekakvog stvorenja nalik amebi, plazma se stalno regenerira i okružuje sve nečistoće u svojevrsnu karantenu na isti način kako biološki organizam može izolirati stranu tvar u cistu. Bohm je bio toliko zapanjen ovim organskim osobinama da je kasnije napomenuo da je često imao dojam da je more elektrona bilo "živo".2
Bila živa ili ne, plazma je najzastupljenije agregatno stanje materije u svemiru, u pogledu mase i u pogledu volumena. Ona predstavlja 99% svog vidljivog svemira3, te je stoga daleko zastupljenija od ostala tri agregatna stanja: krutine, tekućine i plina. Sve zvijezde su načinjene od plazme, a čak i međuzvjezdani prostor je ispunjen plazmom. Donji prikaz pokazuje da se plazma javlja u svim vrstama okruženja, temperatura i stanja materije. Čak se i metale kategorizira kao plazme jer su (kruta) materija sa slobodnim disociranim elektronima4 (pogledajte gore lijevo na sljedećem grafičkom prikazu).
Različite vrste plazme
© Wikipedia commons
Različite vrste plazme prema svojoj temperaturi i gustoći elektrona.
Paradoksalno, plazma, najzastupljenije stanje materije, se ujedno najmanje spominje i najmanje su je istraživali. Dok se studente prirodnih znanosti detaljno podučavalo o svojstvima krutina, tekućina i plinova, malo toga se reklo o plazmi. Dakle, pokušajmo ispraviti tu nepravdu.

Plazma je materija (obično plin, ali također može biti krutina ili tekućina) kod koje je određen udio čestica ioniziran. Ionizirana čestica je čestica koja je izgubila jedan ili više svojih elektrona. Dakle, dok se "normalni" plin sastoji od neioniziranih čestica, plazmu sačinjavaju disocirane pozitivne čestice i negativni elektroni.

U gornjoj definiciji pojam "čestica" može označavati "molekulu" ili "atom". Uzmimo za primjer atom vodika (H) - kao što se prikazuje na donjoj ilustraciji - koji se sastoji od jednog protona (tj. jezgre) i jednog elektrona u orbiti oko te jezgre (lijevi dio donje ilustracije). Ako atom vodika ionizira, jezgra (proton) će se odvojiti od elektrona (desna strana donjeg prikaza).
Razlika između plina i plazme

Razlika između plina (lijevo) i plazme (desno) na primjeru atoma vodika.
Tijekom ionizacije, unos energije izbacuje elektron iz postojećeg atoma. To rezultira jednim slobodnim elektronom (prikazuje se crnim točkicama) i jednim pozitivno nabijenim ionom (predstavljaju ih crveni krugovi). Sada su naboji razdvojeni i plin je ioniziran - to je plazma.

Reference:

1J. Alfred, "Plasma life forms", Unexplained mysteries. Pogledajte: www.unexplained-mysteries.com/column.php?id=111062 (na engleskom jeziku).
2D. Talbot, Holographic Model of the Universe, str. 39 (na engleskom jeziku).
3A. L. Peratt, Advances in Numerical Modeling of Astrophysical and Space Plasmas, str. 98 (na engleskom jeziku).
4Ibid., str. 97.