Rekonstrukcija vrste Homo floresiensis, za koje se smatra da su živjeli na otoku Flores u Indoneziji između prije 90.000 i 50.000 godina
Prvi ostaci hobita pronađeni su tek 2003. godine i to na području istog ostrva, ali je ovaj primjerak bio star tek oko 100.000 godina. Ovoga puta, ostaci skeleta i alati kojima su se bića služila pronađeni su u koritu davni isušene rijeke, a otkrio ih je paleontolog Gert van den Bergh sa australskog Univerziteta u Wollongongu.
Zapravo, otkriće se desilo 2014. godine, ali je zbog dugotrajnih analiza i ispitivanja ono sa sigurnošću javno objavljeno tek u prošlom broju magazina Nature.
Fosili čine fragmente kostiju čeljusti i šest zuba koji pripadaju najmanje jednoj odrasloj jedinki i dvoje djece. Pronalazak kostiju predstavlja najveće otkriće ostataka misteriozne vrste čovjeka koja je zbog popularnosti Gospodara prstenova 2003. godine nazvana hobitima.
Otkriće malenog čovjeka pokrenula je žustru debatu o tome kojem dijelu evolutivnog drveta pripada biće ne visočije od jednog metra. Isprva se mislilo kako je riječ o običnom Homo sapiensu koji je patio od neke vrste bolesti, ali su detaljnije analize odbacile tu hipotezu.
Također, odbačena je mogućnost da Homo floresiensis vuče porijeklo od starijih rođača čovjeka kao što su Homo habilis i Homo australopithecus.
Novija istraživanja pokazuju da je hobit zapravo potomak ranog azijskog Homo erectusa. To bi značilo da su pojedini pripadnici Homo erectusa stigli na ostrvo prije oko 1,5 miliona godina, te da su se relativno brzom evoluciom prilagodili okolini smanjenjem visine prije najmanje 700.000 godina.
Komentar: Hobiti pronađeni na otoku Flores nisu Homo sapiens