Malo poznata istorija: 15% stanovništva južnog Irana su potomci afričkih robova
Behnaz Mirzajprovela je 20 godina u izučavanju afričke dijaspore u Iranu, uključujući i gotovo potpuno nepoznatu istoriju ropstva takozvanih afro-iranaca.

"Iako sam ceo život provela u Iranu, nikada nisam čuo da je postojalo ropstvo", rekla je Mirzaj.

Kada se zainteresovala za priču o afro-iranskom ropstvu, Mirzaj je veoma brzo u arhivama pronašla dokaze da je ono stvarno postojalo.
Malo poznata istorija: 15% stanovništva južnog Irana su potomci afričkih robova
© Zell-e-Soltan / Kimia FoundationRobovi koji nisu bili eunusi ponekad su dodijeljeni vojsci Qajar elite. Ovi robovi na slici su pripadali Qajarskom princu Zell-e-Soltan, Ghameshlou, Isfahan, 1904.

"Ropstvo nije integrisano u istoriju Irana, u smislu da su ljudi, pa čak i akademici svesni", objašnjava Mirzaj.

Iako Iran trguje sa afričkim zemljama već stotinama godina, priča o ropstvu može se podeliti na dva perioda - doba dinastije Kadžar (1895-1925) i doba dinastije Pahlavi (1925-1979).
Malo poznata istorija: 15% stanovništva južnog Irana su potomci afričkih robova
© Zavod za iranske suvremene povijesne studije, Tehran, IranGholam Hoseyn Mirza Masoud, jedan od Zell-E-Sultanovih sinova, sa svojim osobnim afričkim robom, Julfa, Isfahan, 1880
Mirzaj je otkrila da je u modernom periodu glavni snabdevač Irana robovima iz Afrike bio Omanski sultanijat, koji je dominirao graničnim regionima indijskog okeana, što mu je omogućilo da efikasno sprovodi robove iz Tanzanije, Kenije, Etiopije, Somalije i drugih zemalja.

Robovi su uglavnom bili stacionirani u južnim regijama Irana, gde su radili kao ribari, poljoprivrednici, kućne sluge i vojnici. Osim Afrikanaca, robovi su bili Kavkasci,Gruzijci, ali i Iranci.
Malo poznata istorija: 15% stanovništva južnog Irana su potomci afričkih robova
© Središnja knjižnica, Sveučilište u Teheranu, Teheran, IranMlada aristokratkinja pozira pored svog osobnog afričkog eunuha
Abolicija ropstva u Iranu počela je 1828. godine kada je zabranjena prodaja Kavkazaca i Gruzijaca, ali je praksa u potpunosti ukinuta tek nekih 100 godina kasnije.

Kako su Etiopljane Iranci zvali al Habaša, do danas se širom zemlje mogu pronaći ljudi koji se prezivaju Habaši, što najčešće znači da su potomci robova. Pretpostavlja se da je oko 10 do 15 odsto stanovništva južnog Irana afričkog porekla.

Mnogi pripadnici afroiranske zajednice danas uopšte ne znaju da su potomci robova, niti odakle su tu gde jesu. Njihova istorija je izgubljena. Čak i mnogi Iranci misle da su ovi ljudi crni jer žive u najvrelijem delu zemlje!?


Ipak, ovi ljudi stvorili su jedinstven identitet i kulturu spajanjem običaja koje su njihovi preci doneli u Aziju sa persijskim nasleđem i šiitskim islamom.

"Pripadnici afroiranske zajednice izjašnjavaju se kao Iranci i smatraju za uvredu ako im se kaže da su Afrikanci, jer to znači da onda nisu Iranci", objašnjava Mirzaj.