Ebla drevni grad izranja iz zaborava
© Sémhur
Sirija je bila centar jedne od najstarijih civilizacija na svijetu, što je potvrđeno velikim brojem arheoloških iskapanja. 1975. godine su započeta arheološka istraživanja oko grada Ebla na sjeveroistoku Sirije. U tadašnjim istraživanjima otkriveno je naselje koje se protezalo od Crvenog mora do Turske i ka istoku do Mezopotamije u razdoblju od 2500 do 2400. pne. Znanstvenici vjeruju da je jezik kojim se govorilo u Ebli najstariji iz grupe semitskih jezika.

Iskopavanjima koja su počela 1975 godine u Tell Mardik oko 60 kilometara južno od Alepa, otkrilo se nešto što mnogi smatraju ‘najvažnijim arheološkim otkrićem 20. stoljeća’.

Drevni natpisi svjedočili su o postojanju grada s imenom Ebla. Međutim, nitko nije znao pod kojom se od brojnih humki (arapski: tell), razasutih po cijelom Bliskom istoku, skriva drevni grad. Jedan tekst spominje pobjedu akadskog kralja Sargona nad “Marijem, Jarmutijem i Eblom”.
Ebla drevni grad izranja iz zaborava
© megalithic.co.ukVrata drevnog grada Ebla uništena u brončanom dobu

U jednom drugom natpisu sumerski kralj Gudela spomenuo je vrijednu drvenu građu koju je dobio s “obronaka Iblinog [Eblinog] gorja”. Ime “Ebla” također se pronašlo u egipatskom gradu Karnaku, na popisu drevnih gradova koje je osvojio faraon Tutmozis III. Razumljivo je zašto su arheolozi pokušavali pronaći Eblu.

Daljnja iskapanja urodila su plodom. Godine 1978. pronađen je komad kipa Ibbit-Lima, vladara Eble. Na njemu je na akadskom jeziku bio napisan zavjet iz kojeg se vidi da je posvećen božici Ištar, koja je “blistala u Ebli”. Da, arheološka otkrića počela su otkrivati ​​”novi jezik, novu povijest i novu kulturu”.

Potvrde da je na mjestu Tell Mardik nekad davno uistinu stajala Ebla stigle su 1974. i 1975, kad su otkrivene pločice na klinastom pismu na kojima se često spominjalo to drevno ime. Iskopavanja su ujedno pokazala da je grad najmanje dvaput bio podizan na tom mjestu.
Ebla drevni grad izranja iz zaborava
Naime, nakon prvog razdoblja u kojem je imao veliku moć, grad je razoren. Ebla je potom ponovno sagrađena, nakon čega je opet razorena te je pala u viševekovni zaborav.

Najdrevnija gradovi gradili su se u naplavnim nizinama, poput one između rijeka Tigra i Eufrata, gdje je bila moguća intenzivna poljoprivreda.Prvi gradovi spomenuti u Bibliji nalazili su se u Mezopotamiji (1. Mojsijeva 10:10). Ime “Ebla” po svemu sudeći znači “bijela stijena”, što bi se odnosilo na krečnjaćki sloj na kojem je grad izgrađen. Izgleda da je taj lokalitet bio odabran jer krečnjaćki sloj ukazuje na blizinu izvorske vode, što je za područje udaljeno od glavnih rijeka itekako važno.

Oborina na području Eble nije dozvoljavala da se u većoj mjeri uzgajaju žitarice, vinova loza i masline. No zemlja je zato bila dobra za uzgoj stoke, osobito ovaca. Eblin strateški položaj - između mesopotamijskim nizine i sredozemne obale - pokazao se izvrsnim za trgovinu drvom, poludragim kamenjem i metalima.
Ebla drevni grad u Siriji izranja iz zaborava
© Ebla.it
Grad je upravljao područjem s oko 200 000 stanovnika, od kojih je skoro desetina živjela u samom glavnom gradu, Ebli.

Ostaci jedne velike palače svjedoče o sjaju tog razdoblja u eblaškoj civilizaciji. U palaču se ulazilo kroz portal visok otprilike 12 do 15 metara.Ona se s vremenom nadograđivala, usporedo s rastom sve moćnije administracije. Dvorski službenici imali su iznad sebe složenu hijerarhiju - kralju i njegovoj supruzi pomagali su “knezovi” i “starješine”.
Ebla drevni grad izranja iz zaborava
© Ziegler175 Ostaci kraljevske palače u Ebli
Iskopavanjima je pronađeno preko 17 000 glinenih pločica i fragmenata. Prvobitno je vjerojatno bilo preko 4 000 cjelovitih pločica, koje su se nalazile uredno posložene na drvenim policama. Ti dokumenti svjedoče o velikom opsegu trgovine koja se odvijala u Ebli. Naprimjer, grad je trgovao s Egiptom, kako pokazuju kraljevski simboli dvojice faraona. Pločice su ispisane uglavnom sumerskim klinastim pismom.

No neke su bile i na eblaškom, vrlo starom semitskom jeziku, koji se, zahvaljujući tim dokumentima, može dešifrirati. Stručnjaci koji izučavaju orijentalne jezike iznenadili su se kad su otkrili tako star semitski jezik. Nekima će možda biti zanimljivo da određene pločice sadrže usporedne popise sumerskih i eblaških riječi. U knjizi Ebla - Alle origini della civiltà urbana (Ebla - na izvorištima urbanih civilizacija) za njih se kaže da su, “koliko nam je poznato, najstariji rječnici na svijetu”.
Ebla drevni grad izranja iz zaborava
Ebla je očigledno bila i vojna sila, budući da iskopane rezbarije prikazuju eblaške ratnike kako pogubljuju svoje neprijatelje ili drugima pokazuju odrubljene glave. No, Eblin sjaj ugasio kad su joj na put stale sile u usponu - Asirija i Babilon. Iako nije lako pratiti kako se sve točno odvijalo, čini se da su Eblu napali Sargon I Veliki (ne Sargon koji se spominje u Izaiji 20: 1), a potom i njegov unuk Naram-Sin. Arheološki dokazi pokazuju da su sukobi bili žestoki, a pljačkaški pohodi surovi.
Ebla drevni grad izranja iz zaborava
Međutim, kako je već spomenuto, grad se ponovno uzdigao te je čak imao važnu ulogu u tom području. Novi grad sagrađen je prema preciznom planu, koji je trebao istaknuti njegov sjaj i veličinu. Donji dio grada imao je sveto područje posvećeno božici Ištar, koju su i Babilonci smatrali božicom plodnosti.
Ebla, Sirija
© Ebla.itHram božice Ištar
Kao što je bilo uobičajeno za drevni Istok, i Ebla je imala panteon bogova, odnosno u njoj su se poštovala razna božanstva. Neka od njih bili su Baal, Hadad i Dagan. Čak su iskazivali čast bogovima drugih naroda.

No Eblanci se nisu baš posve uzdali u svoje bogove. Novoizgrađena Ebla bila je okružena impresivnim dvostrukim zidinama koje niti jednog neprijatelja ne bi ostavile ravnodušnim. Spoljnjii zidovi su bili opsega gotovo tri kilometra. I sad se još mogu jasno raspoznati.

Pa ipak, i obnovljena je Ebla došla svom kraju. Vjerojatno su Hetiti oko 1600. pr.n.e. nanijeli konačni poraz gradu koji je nekad bio velika sila. Prema riječima jedne drevne pjesme, Ebla se “poput vaze smrska”. Ubrzo nakon toga počela je iščezavati iz povijesti. U jednom dokumentu, koji su krstaši napisali dok su 1098. nadirali prema Jeruzalemu, spomenuto je mjesto na kojem se prije nalazila Ebla, a opisano je kao udaljeno selo po imenu Mardik. Tek nakon mnogo stoljeća Ebla je ponovno otkrivena i tako spašena od zaborava.
Ebla drevni grad izranja iz zaborava
© ebla.itRano-sirijski Ebli
Jedan članak objavljen 1976. u časopisu Biblical Archeologist izazvao je zanimanje bibličara. Stručnjak koji je dešifrirao tekst pločica iz Eble spomenuo je kao mogućnost da su na njima, između ostalog, navedena imena ljudi i mjesta o kojima je stoljećima kasnije pisala Biblija.

Neki koji su možda uzeli preveliku slobodu tumačenja onoga što je stajalo u tom članku počeli su pisati da je Ebla dala arheološki dokaz točnosti Prve knjige Mojsijeve (Postanka). Isusovac Mitchell Dahood tvrdio je da “glinene pločice [iz Eble] rasvjetljavaju nejasnoće u Bibliji”.On je vjerovao da bi se uz pomoć tih pločica mogao riješiti “problem starosti imena izraelskog Boga”.

No, sada se ti tekstovi proučavaju s većom objektivnošću. S obzirom na to da i hebrejski i eblaški pripadaju semitskim jezicima, ne može se isključiti mogućnost da imena nekih gradova i osoba mogu biti slična ili identična onima u Bibliji. Ipak, to ne dokazuje da se ona doista i odnose na ista mjesta ili ljude. Budućnost će pokazati u kojoj će mjeri otkrića iz Eble utjecati na izučavanje Biblije.