Ruski navijači
Ključna je činjenica da u ovom slučaju nema konkretnih imena, nema konkretnih dokaza, ovo je deo specijalnog rata koji se poslednjih godina vodi na političkom i ekonomskom planu protiv Rusije, kaže za Sputnjik publicista i sportski novinar Vladimir Stanković, komentarišući najavu drastičnih mera međunarodnih organizacija prema ruskim sportistima.

Međunarodni olimpijski komitet saopštio je da će definitivnu odluku o učešću ruskih sportista na Olimpijskim igrama u Riju doneti tek pošto Sportski arbitražni sud kaže svoju reč o izveštaju Svetske antidoping agencije (VADA) koja je optužila Moskvu za manipulacije sa doping testovima za ruske sportiste.

Istovremeno, Izvršni odbor MOK-a pokrenuo je „privremene mere“ protiv ruskog sporta, što znači da neće podržati bilo kakvo sportsko takmičenje u Rusiji, uključujući pripreme za Evropske igre 2019. godine.

MOK takođe neće izdati akreditacije za Rio 2016. godine bilo kom članu Olimpijskog komiteta Rusije, a podržan je predlog da se ruski sportisti liše „pretpostavke o nevinosti“ u vezi sa dopingom. To znači da međunarodne federacije treba pojedinačno da donesu odluku o dozvoli svakom sportisti da se takmiči.

Najtrofejnija ruska klizačica na ledu Irina Rodnina kaže za Sputnjik da je odluka MOK-a politička, ali da je pre svega diskriminatorska. Treba imati na umu „da zahteve za naše neučešće nisu pisali sportisti, već zvaničnici koji predstavljaju međunarodne organizacije“, kaže Rodnina.

„Ako se setimo pravila modernih olimpijskih igara, takva situacija je prešla sve granice. Ovo je neosnovan i vrlo negativan stav prema sportistima cele jedne zemlje, ali i sportskim radnicima, trenerima, sudijama i volonterima. Stvara se atmosfera da je kriva cela zemlja koja je oduvek bila lider u olimpijskim sportovima, koja je ostvarivala visoke rezultate. Mi razumemo da je bilo prekršaja, mislim da će takva situacija samo pozitivno uticati na bolju kontrolu ruskih sportista. Ipak, smatram da treba da se držimo parole: ’Ne udaraj čoveka kad je na zemlji‘. Nažalost, vidimo da se sada udara ispod pojasa“, kaže Rodnina.

Dugogodišnji sportski novinar i publicista Vladimir Stanković kaže za Sputnjik da je situacija veoma konfuzna i da ne pamti da se ovako nešto ikada dešavalo na svetskoj sportskoj sceni. Ključna je činjenica da u ovom slučaju nema konkretnih imena, nema konkretnih dokaza, ovo je deo specijalnog rata, kaže Stanković.

Ako je neko koristio nedozvoljena sredstva treba da bude kažnjen u skladu sa pravilnicima, ali ovde imamo samo sumnje. Ipak, ne verujem da bi Svetska antidoping agencija i neke nacionalne agencije velikih zemalja ušle u ovaj rat protiv Rusije bez čvrstih dokaza. Verovatno ima krivice na ruskoj strani, ali je i činjenica da je ovo deo specijalnog rata koji se poslednjih godina vodi na političkom i ekonomskom planu protiv Rusije. Situacija je konfuzna zato što treba da ispaštaju svi sportisti na Letnjim, zbog nečega što je možda neko uradio na Zimskim olimpijskim igrama“, kaže Stanković.

On dodaje da je očigledno je da je cela hajka usmerena na određene ličnosti iz vrha ruske vlasti, pre svega iz Ministarstva sporta. U prilog tome ide i činjenica da akreditaciju za Olimpijske igre u Rio de Žaneiru neće dobiti ni ruski ministar sporta Vitalij Mutko. Nelogično je da neko ko je sigurno „čist“ i nevin ispašta zbog nekog ko je eventualno kriv, a ta krivica nije dokazana u momentu kada je prestup učinjen.

„Neobična je sumnja na petnaest ruskih sportista na Olimpijadi u Sočiju, kao da su te doping kontrole obavljali samo ruski lekari, pa su mogli nešto da sakriju. Taj posao rade međunarodne ekipe. U današnje vreme to apsolutno nije lako sakriti, prošla su vremena kada se to radilo, uostalom, nikada u istoriji nije kažnjena cela jedna zemlja“, kaže Stanković.

On podseća da je bilo zataškavanja u Minhenu 1972. godine u košarkaškoj utakmici između Jugoslavije i Portorika kada je jedan Portorikanac bio dopingovan. To je dokazano, međutim, MOK i FIBA su, priseća se Stanković, to nekoliko dana držali u tajnosti, prošao je voz, šteta nije mogla da bude popravljena.

„Ta utakmica je reprezentaciju možda koštala medalje. To su pojedinačni slučajevi, ovo što se dešava sa Rusijom je deo opšteg pritiska na tu zemlju, koji ide od političkog, preko ekonomskog, putem sankcija, pa čak i do direktnog pritiska na politiku koju vodi predsednik Putin“, ocenjuje Stanković.

Ipak, on je optimista, ne veruje da svi ruski sportisti mogu da budu kažnjeni suspenzijom sa Olimpijskih igara u Riju, jer se mnoge federacije neće lako odlučiti za do sada nečuvenu, drastičnu kaznu.

Inače, u Ženevi je u toku zasedanje Sportskog arbitražnog suda po žalbi Olimpijskog komiteta Rusije. Sednica se održava iza zatvorenih vrata, a sastav i format ruske delegacije nisu poznati. Odluka Sportskog arbitražnog suda trebalo bi da bude izrečena do 21. jula, jer je 22. jul poslednji dan za podnošenje prijava za učešće na Olimpijskim igrama u Riju.

O spornoj temi razgovarali su i šef ruske diplomatije Sergej Lavrov i američki državni sekretar Džon Keri, koji se složio da se politizacija sporta ne može dozvoliti.