antibiotic resistant bacteria
Situacija se pogoršava ‒ analize pokazuju da bi do 2050. godine od infekcija moglo da umre čak deset miliona ljudi godišnje. U tom smislu, cinicima može da se „progleda kroz prste" kada kažu su taj argument čuli ranije.

Otkako su velike količine antibiotika počele da se upotrebljavaju kasnih četrdesetih godina 20. veka, zabrinutost postoji. Mišljenje da je epidemija bakterijskih infekcija moguća ipak je bilo preuranjeno, jer je, pored penicilina, došlo do razvoja infrastrukture, obezbeđeni su bolji uslovi života i čistija voda. Danas je ta realna pretnja finija, ali i dalje vrlo opasna.

Činjenica je da je napretkom u razvoju zdravstvenih sistema smanjen broj slučajeva tuberkuloze u Indiji. Ipak, bez obzira na to, 60 000 novorođenčadi godišnje umre od infekcija za koje kao da nema leka. Kakva god endemska infekcija bila, otporna je na terapiju. Ta istina važi i u bogatom svetu, otporne varijacije organizama postoje svuda, poput bakterije ʼStaphylococcus aureusʼ koja povećava rizik od postoperativnih infekcija.

I sad, možemo da zamislimo svet u kojem ljudi umiru od običnih infekcija, gde ne postoji transplantacija organa, tumori ne mogu da se leče, i u kojem čak i rutinske operacije slepog creva, na primer, imaju visoku smrtnost.

Takav svet mogao bi da postane stvarnost, otkriva istraživanje objavljeno u specijalizovanom izdanju časopisa „Lanset" („Lancet Infectious Diseases Journal"); uz napomenu da se starih bolesti treba pribojavati, a ne novih.

Reč je o scenariju „bakterijske apokalipse", odnosno trenutku kada nijedan antibiotik kojim svet raspolaže neće moći da zaustavi štetne bakterije. Većina ljudi veruje da su bakterije „pokorena vrsta", da ih je moderna medicina zaustavila i da je to „gotova priča" ‒ čak i ako neka bakterija razvije otpornost na postojeće antibiotike, pronaći će se novi lek, zar ne? Nažalost ‒ ne.

Bakterije često razmenjuju genetičke informacije u procesu nazvanom horizontalni transfer gena. Kada bakterija mutira i razvije otpornost na neku vrstu antibiotika, određeni procenat bakterija podeliće tu otpornost i s drugim mikrobima. Reč je o neverovatno malim brojkama, ali s obzirom na brojnost bakterija, do prenosa otpornosti doći će gotovo sigurno. Iako su bakterije koje će biti otporne možda malobrojne, kada se cela „populacija" bakterija suoči s antibiotikom, izumreće sve bakterije osim onih otpornih, koje će se dalje razmnožavati do trenutka kada će sve bakterije u organizmu biti otporne na lek.

U objavljenoj studiji otkrivene su bakterije otporne na kolistin (colistin) ‒ antibiotik koji se koristi kao poslednja linija obrane u lečenju bakterijskih infekcija. Iako je lek star, 70-ih godina lekari su ga isključili iz terapija zbog teških kontraindikacija, poput oštećenja bubrega, ali je vraćen u upotrebu kada su ostali antbiotici počeli da gube bitku sa bakterijama. I danas se koristi za najteže oblike infekcija.

U međuvremenu, naučnici su pronašli soj ešerihije koli (Escherichia coli), otporan na kolistin zbog mutacije u genu MCR-1, a ono što čini celu priču još ozbiljnijom jeste to što su otpornost otkrili na dve međusobno vrlo udaljene lokacije ‒ u Danskoj i u Kini. Epidemiolozi veruju da je reč o mutaciji koja je prošla kroz celu Evroaziju, a ne o dve odvojene mutacije koje su rezultirale istom vrstom otpornosti.

Da situacija bude još alarmantnija, nedavno su američki vojni istraživači identifikovali prvog pacijenta u SAD inficiranog bakterijom koja je otporna na taj antibiotik ‒ poslednje utočište protiv mikroba rezistentnih na lekove. Pacijent je sada dobro, ali slučaj vraća u fokus temu supermikroba koji mogu da uzrokuju teške infekcije, jer bakterije lako prenose svoju otpornost na ostale mikrobe koji su već imuni na lekove.

Otpornost na kolistin pronađena je u 15% uzoraka sirovog mesa sa farmi svinja u Kini, a otkrivena je i kod 16 ljudi. Nakon analize uzoraka bakterijske DNK u Danskoj, identična mutacija pronađena je u pet uzoraka mesa peradi, te kod jedne osobe koja je bolovala od krvne infekcije. Postoje indicije da se otpornost proširila na Laos i Maleziju.

„Svi ključni igrači su na pozicijama kako bi svet nakon antibiotika postao stvarnost", rekao je profesor Timoti Volš sa Univerziteta u Kardifu, jedan od autora istraživanja. „Ako MCR-1 postane globalno prisutan, zapravo kada, ne ʼako', i kada se gen poveže s drugim genima za otpornost na antibiotike, što je neminovno, onda ćemo doći do početka postantibiotičke ere. U tom trenutku, ako je pacijent ozbiljno bolestan, na primer, ako je zaražen ešerihijom koli, ne postoji ništa šta možemo da preduzmemo. Ostajemo bez opcija za lečenje", dodao je Volš, u izjavi za Bi-Bi-Si.

Na drugoj strani, razvoj novih antibiotika nikad nije bio sporiji. Poslednji novi soj antibiotika otkriven je 80-ih godina, a zbog visoke cene razvoja i niske profitabilnosti, farmaceutske firme nemaju veliku potrebu da razvijaju nove.

Međutim, dovoljno je vremena izgubljeno na razna upozorenja, ističu autori studije. Oni se nadaju da će otkriće „superotpornih bakterija", imunih na poslednji antibiotik u odbrambenom nizu, uključiti određene alarme kako bi se na vreme sprečio mračni scenario o kome se u naučnim krugovima ovih dana intenzivno debatuje.