Na prvi pogled nevjerojatna i bizarna teorija o visokom tehnološkom znanju i opremljenosti kojima su raspolagali graditelji prije svega Velike piramide, poznatije kao Keopsova, kada se sklopi mozaik čini se nepobitnih činjenica koje Dan, ai drugi istraživači, iznose na svjetlo dana, dobiva na uvjerljivosti.
Ali, u isto vrijeme postavlja i niz novih pitanja na koja nema odgovora, pa je shvatljivo da tradicionalni znanstvenici drže oči zatvorene i ponavljaju u beskraj scenarij s robovima koji vuku kamene blokove preko balvana i u milijunima ih slažu da bi svom faraonu napravili vječno počivalište.
Što je to čime Christopher Dan najviše intrigira znanstvenu zajednicu i čitalačku javnost? Čitava zamisao da su drevni Egipćani, ili neki još stariji narod koji je gradio piramide kod Gize, imali nekakvu vrstu električne rasvjete, povezana je sa zagonetkom kako su ljudi duboko u podzemlju mogli oslikavati stropa bez baklji, jer tragova čađe nema !?
Objašnjenje da su koristili zamršeni sustav ogledala, ne ‘drži vodu’. Treće rješenje može biti samo elektricitet, i naslikano je 600 kilometara južno od Gize, u Hatorinom hramu, a taj prikaz nazivaju ‘Žarulja iz Dendere’.
Geomehanička elektrana?
Bagdadska baterija
Ali, ideja o električnoj centrali ide mnogo dalje u područje misterija i nagađanja, jer, kako kaže poznati istraživač tajni drevnog Egipta Robert Boval, ‘Ili se radi o tehnologiji koju ne razumijemo, ili, ako je netko sklon mozganja, o vanjskom utjecaju’, misleći pritom na za govornike teorije o prisustvu tehnologije posjetitelja s drugih planeta u davnoj prošlosti.
Suština Danova otkrića je u tome da se zemljina kora sastoji od niza pokretnih dijelova 0,9 velikih tektonskih ploča i 12 manjih, koje se uvijek sudaraju ili razmiču.
Tlak raste u tektonskim rasjedima, i neprekidno se zbivaju veoma mali potresi, i kada bi se konstruirao uređaj na način da njegova vlastita rezonantna frekvencija bude ista ili u harmoniji s frekvencijom Zemlje, mogao bi postati oscilator koji bi crpio energiju iz zemlje. Christopher Dan vjeruje da je Velika piramida upravo to, i da djeluje kao ‘akustični rog’ za skupljanje i usmjeravanje Zemljinih vibracija.
Pošto je ispitao njenu unutrašnju strukturu, zaključio je da su prolazi i odaje osmišljeni upravo tako da maksimalno povećaju protok zvuka.Akustičke vibracije u materijalu od kojeg je napravljena, granitu koji sadrži kristale kvarca (Dan ne isključuje mogućnost da je u pitanju umjetni kamen!), Određene sprave u piramidi, pretvarači kojih danas nema, pretvarale su u - elektricitet.
‘Kristal kvarca neobično reagira kada je izložen vibraciji. Pojava je poznata kao piezoelektrični efekt, a sastoji se od naizmjeničnog pritiska na kristal izazvanog vibriranjem, čime nastaje električna struja.
Mikrofoni, primjerice, rade na tom principu. Kristal kvarca ne stvara energiju, samo je pretvara iz jedne vrste u drugu. U stvari, služi kao transformator. Zanimljivo je da je Kraljeva odaja izgrađena od asuanskog granita koji sadrži 55 posto ili više kristala silicijumskog kvarca.Dakle, Kraljeva odaja je, u određenom smislu, transformator ‘, kaže Dan.
Dokaz za to je da se iznad Kraljeve odaje nalazi pet redova granitnih greda, ukupno 43, a svaka je teška oko 70 tona! Svaki je sloj granita odrezan pravokutno i paralelno na tri strane, dok je s gornje ostavljen neravnim, a razdvojen je prostorijama dovoljno velikim da se čovjek može uvući u njih.
Svaka bi granitna greda, dakle, mogla vibrirati ako bi bila izložena odgovarajućoj količini energije. Ako su im frekvencije usklađene, i druge grede bi također vibrirale u harmoniji s prvom, i prijenos energije bi bio maksimalan! Princip je jednak glazbenoj vilici.
Graditelji su obradili neravne strane greda prije nego što su ih postavili na mjesto, odtranjujući komade i bušeći rupe. ‘Usklađivale su ih’, tvrdi Christopher Dan. Akustička testiranja potvrdila su da su one zaista rezonantne s temeljnom frekvencijom i da odaja stvara povišenu notu ‘F’, a vjeruje se da je to u harmoniji s prirodnom vibracijom Zemlje.
Struja iz kemijske reakcije?
Mehanizama kojima je Velika piramida bila opremljena da bi služila svojoj funkciji proizvodnje električne energije danas nema, ali Christopher Dan, kao i pomorski inženjer John Kedmen, koji mu se pridružio u dokazivanju ove teorije, vjeruje da su oni postojali i da su bili vrlo sofisticiran.
‘Postoji mišljenje da je prije egipatske civilizacije na tom prostoru bila jedna koja ja nazvana ’kemitijanska’, a njezin period se rangira od 65.000 do 9500 godina prije naše ere. Kada se razmatra pitanje nedostajućeg oruđa ili mehanizama, mnogo je logičnije smatrati da oni sežu što dublje u prošlost.
Tragovi upotrebe sprava na artefaktima su nesumnjivi. Još je sir William Flinders Petri pisao o njima 1883. godine ‘, kaže Dan.
Da je Velika piramida bila složena naprava, potencijalno sposobna za stvaranje energije, neki istraživači vjeruju da se tragovi mogu pronaći istraživanjem podzemlja te građevine. John Kedmen je 2000. godine ponudio teoriju da su Egipćani crpili vodu iz Nila i dovodili je u malu odaju ispod građevine. Pumpa je tada mogla stvoriti snažan hidraulički tlak koji bi prouzročio vibriranje cijele piramide.
‘U podzemnoj odaji postoje dokazi da je u njoj bila prisutna voda koja je izazvala eroziju na tlu i poviše na tanjim područjima. Tu je i djelovanje hidrauličkog impulsnog generatora. Dakle, imate val razrjeđivanja s vrlo niskim tlakom koji je pogađao strop i doslovno ga odlamale. Razlog tome je bilo udaranje komprimiranih valova u strop. To se vrlo dobro vidi ‘, kaže Kedmen.
Ispitivanjem okana Kraljičine odaje pronađeni su tragovi cinka i klorovodične kiseline. Pošto je Rudolf Gantenbrink 1993. otkrio ‘otvore’, koji nikada nisu služili ventilaciji, Dan sugerira da su dvije kemikalije ulivane kroz okna a zatim pomiješane unutar Kraljičine odaje pokretale sagorijevanje.
‘Verujem da je hemikalija koja je dolazila kroz severno okno bila hidratizovani cink, a ona koja je dolazila kroz južno okno i ulazila u odaju razređena hlorovodična kiselina. To se jasno vidi na zidovima odaje’, smatra Dan. On dalje nagađa da je produkt te hemijske reakcije bio vodonik koji je putovao iz Kraljičine odaje u Kraljevu, a zatim bi vibracije iz podzemnog bazena pretvorile atome vodonika u mikrotalasni ‘energetski zrak’.
Da li je Velika piramida u Gizi zaista stvarala energiju u dalekoj prošlosti? I, da li je moguće da je ta energija pokretala alate starih graditelja i uređaje poput ‘Sijalice iz Dendere’?
Od obeliska do Teslinih talasa
Krajem XIX veka, poznati egiptolog Čarls Pjaci Smit zabeležio je da se u odaji osećao neugodan miris koji je navodio posetioce da je što pre napuste. Dan smatra da miris nije bio posledica nečistoća, već da su to bili preostali elementi hemijskih procesa koji su se u njoj nekada odvijali.
O njima svedoči i činjenica da su zidovi bili pokriveni solju, kao i horizontalni prolaz u donjem delu Velike galerije, a na nekim mestima sloj soli je bio deblji od jednog santimetra. So je nuzproizvod hemijske reakcije u kojoj nastaje vodonik, i istraživači smatraju da je nastala kada je vrući gas koji je nosio vodonik reagovao s kalcijumom iz krečnjačkih zidova.
Ali, ako je u Gizi postojala toliko snažna elektrana, gde je odlazila dobijena energija? U Hramu sunca u Abu Gorabu, arheolozi su 1898. godine otkrili bazu masivnog obeliska koji je po proceni bio visok oko 50 metara. Abu Gorab je poznat kao ‘Mesto bogova’, gde su faraoni i sveštenici doživljavali uzvišenje svesti zahvaljujući vibracijama koje je odašiljao obelisk.
Monoliti sličnog oblika su pronađeni po čitavom svetu, što je zagovornike teorije o postojanju tehnološki napredne civilizacije u drevno doba navelo na pretpostavku da su služili za prenos energije koja je stvarana u ovoj i sličnim elektranama!
‘Verujem da su obelisci nekakva vrsta igala za akupunkturu Zemlje, koji fokusiraju i verovatno zalečuju Zemljine energetske meridijane koji nisu u ravnoteži, a drevne kulture su znale kako to da naprave’, kaže doktor Patrik Flanagan, autor poznate knjige ‘Moć piramida’.
Komentari čitatelja
na naše novosti