Weston Price teeth
Početkom 20. stoljeća, još uvijek je postojala mogućnost da se empirijski dobije uvid u način života i prehranu predindustrijskih civilizacija. Mnogi su istraživači, liječnici i antropolozi istraživali i izvještavali o izoliranim grupama naroda koje su u to vrijeme još uvijek postojale na raznim stranama svijeta. Brojni pisani zapisi svjedoče kako su ti ljudi živjeli i kako je izgledala njihova tradicionalna prehrana prije prodora industrijske hrane. Između ostalog ovi izvještaji govore i o zdravstvenom stanju pripadnika tih naroda.

Jedan od sveobuhvatnih izvještaja je Nutrition and Physical Degeneration (Ishrana i tjelesna degeneracija) dr. Weston A. Pricea. Dr. Price diplomirao je i počeo raditi u Americi kao zubar krajem 19. stoljeća, upravo prije prodora industrijske hrane. Slijedećih trideset godina u svojoj je praksi primijetio kako se zdravlje zubi i čeljusti kod djece sve više pogoršava, baš kao i njihovo sveukupno zdravlje. Osim što je bilo sve više slučajeva karijesa, zubi kao da više nisu pristajali u čeljusti koje su bile prekratke ili preuske. Djeci su čak i nosni prolazi bili preuski te su općenito bili lošeg zdravlja i sve više obolijevali su od astme, alergija i poremećaja ponašanja. Dr. Price je vjerovao da su ove deformacije i promjene bile uzrokovane lošom prehranom i nedostatkom hranjivih tvari. Taj njegov interes ga je potakao da tridesetih godina 20. stoljeća, sa svojom suprugom Florence, medicinskom sestrom, proputuje cijelu zemaljsku kuglu kako bi istraživao i studirao izolirane grupe naroda.

Tražio je savršeno zdravlje bez karijesa i bez kroničnih, degenerativnih i infekcijskih bolesti kroz više naraštaja. Proučavao je četrnaest takvih skupina naroda: izoliranu grupu Švicaraca u Alpama, galske skupine na otocima Vanjski Hebridi, Eskime i Cree Indijance u Sjevernoj Americi, melanezijske i polinezijske skupine na jugu Tihog oceana, nekoliko afričkih plemena, te Aborigine u Australiji i Maore na Novom Zelandu. Sve grupe naroda koje su imale savršeno zdravlje živjele su izolirane, daleko od civilizacije, a ljudi su se hranili na tradicionalan način kako se to kod njih oduvijek radilo.

Dr. Pricea je također zanimalo što se događalo s pripadnicima ovih istih naroda koji su napustili svoj tradicionalni način života i prehrane i prihvatili industrijsku hranu moderne civilizacije. Rezultati su posvuda bili identični i poražavajući: ti ljudi su obolijevali od karijesa, nerazvijenih čeljusti, deformacije kostiju, raka i cijelog niza drugih degenerativnih bolesti. Price je detaljno zapisivao što su ljudi jeli, čak je uzimao uzorke hrane kako bi ih mogao analizirati u laboratoriju. Pored svega, snimio je i brojne fotografije koje su objavljene u njegovom izviješću. Kaže se da jedna fotografija govori više od tisuću riječi, i doista, te su fotografije jasno pokazale što se dogodilo s ljudima na različitim krajevima svijeta, kroz samo jednu generaciju, kada su počeli jesti šećer i brašno. Savršeni zubi kod roditelja, bili su potpuno izvrnuti i iskrivljeni kod njihove djece. Zdravlje usta ”ogledalo” je zdravlja cijelog tijela, a uništeno zdravlje zbog promjene prehrane bilo je vrlo jasan rezultat ovog istraživanja.

Sastav tradicionalne prehrane kod različitih grupa bio je različit, ovisno da li su bili lovci i sakupljači, stočari ili zemljoradnici. Pastiri, ribolovci ili lovci kojima je osnova prehrane bila hrana životinjskog porijekla, bili su fizički najsnažniji, sa stopostotnom otpornošću na karijes i infekcijske bolesti. Kod plemena koja su osim izvornih životinjskih namirnica koristili i žitarice, Price je zabilježio da su tjelesni razvoj i snaga, te zaštita protiv karijesa i bolesti bili lošiji u usporedbi s plemenima koja su konzumirala više namirnica životinjskog porijekla. U gradovima i lukama, gdje su određene skupine kombinirale rafiniranu i “primitivnu” hranu, razvili su zdravstvene probleme, ali ne u tolikoj mjeri kao oni koji su potpuno napustili svoj tradicionalni način prehrane.

Ovakav obrazac Price je pronašao kod svih grupa naroda koje je posjetio i studirao. U Australiji su Aboridžini, koji su živjeli uz obalu i jeli ribu i plodove mora, bili najzdraviji. No oni koji su promijenili prehranu na rafinirane poljoprivredne proizvode, češće su obolijevali od tuberkuloze i paralizirajućeg artritisa. Price je pronašao savršeno zdravlje i kod stanovnika otočja Torres Strait između Australije i Nove Gvineje. Jedan liječnik koji je trinaest godina živio i radio na tim otocima, nije zabilježio niti jedan slučaj raka među stanovnicima otočja, dok je osobno operirao maligne tumore kod bijelaca koji su tamo živjeli. Među domorocima je bilo krajnje neuobičajeno da bi ih snašla neka bolest. Oni su se snažno protivili asimilaciji, posebice u pogledu prehrambenih namirnica, pa su prodavaonice hrane smatrali krajnje opasnima.

Na Novom Zelandu Price je susreo pripadnike naroda Maora, u različitim stupnjevima asimilacije u zapadnjačku kulturu, pa je i kojih njih dokumentirao jednako pogoršano zdravlje i povećanu osjetljivost prema kroničnim i degenerativnim bolestima, kao što ga je pronašao i kod drugih kultura.

Kako je dr. Price bio čovjek oštrog uma, prepoznao je obrazac. Nisu ga zbunile varijacije u makronutrijentima i različitost osnovnih prehrambenih namirnica. On je identificirao principe prehrane i nutritivni sadržaj ovih namirnica, koji su doveli do savršenog imuniteta prema kroničnim i degenerativnim bolestima. Dr. Price je dao neoborive dokaze o prirodnim zakonima prehrambenih potreba, koji jednako funkcioniraju za sve ljude na zemaljskoj kugli i koji reguliraju imunitet, reprodukciju kao i sve ostale aspekte zdravlja.

Sveta hrana

Ono što se najviše cijenilo kod imunih (otpornih) grupa naroda, bile su namirnice životinjskog porijekla posebno bogate masnoćama: iznutrice, koštana srž, ulje riblje jetre i riblja jaja, žumanjci, svinjska mast i maslac. Jetra je bila posebno cijenjena i često se jela sirova. Ovi ”primitivni” narodi su znali da su neke namirnice izuzetno važne za trudnice, dojilje, malu djecu kao i za parove koji se tek pripremaju imati djecu. Zato su znali putovati na daleka odredišta da bi prikupili tu neophodnu hranu koju su nazivali Svetom hranom. Kada je Price pitao imune skupine zašto to rade i zašto traže te posebne namirnice, dobivao je uvijek isti odgovor: “Zato da bi dobivali savršenu djecu”. Radilo se o hrani iz jedne ili više navedenih skupina:
  • riba i plodovi mora, riblji organi, ulje riblje jetre i riblja jaja;
  • iznutrice divljih životinja ili domaćih pašnih životinja;
  • kukci;
  • masnoće nekih ptica i jednoželučanih životinja kao što su morski sisavci, zamorci, medvjedi i svinje;
  • žumanjci od kokošjih jaja ili jaja drugih slobodnih ptica;
  • mlijeko, sir i maslac od životinja koje su pasle travu.
Kad je dr. Price analizirao njihove prehrambene namirnice, a sakupio je preko 10 000 uzoraka, otkrio je da su imune grupe naroda dobivale deset puta više vitamina A i D nego Amerikanci iz svoje moderne prehrane. Hrana primitivnih naroda sadržavala je i četiri puta više minerala i vitamina topivih u vodi. Price je otkrio da je njihova hrana sadržavala i njemu do tada nepoznat sastojak kojeg je prozvao “aktivator X”, danas poznat kao vitamin K2. Price je prvi otkrio da su vitamini topivi u masnoćama (A, D, E i K) zapravo katalizatori ili aktivatori o kojima ovisi asimilacija svih drugih nutrijenata: proteina, minerala i vitamina. Drugim riječima, bez ovih snažnih faktora koje nalazimo jedino u životinjskim masnoćama, unos svih drugih hranjivih tvari nam je uzaludan. Pokazalo se da je dr. Price bio u pravu. Danas znamo da se vitamini A, D i K2 nalaze samo u životinjskim masnoćama i da su ove masnoće neophodne za apsorpciju minerala i sintezu proteina.

Najzdraviji ljudi na koje je Price naišao živjeli su uz obalu i jeli uglavnom ribu i morske plodove. Sljedeći najzdraviji i najotporniji bili su oni koji su jeli meso slobodnih pašnih životinja. Price je pokušao pronaći i domorodačke skupine savršenog zdravlja koje su jele samo hranu iz biljnog svijeta, ali nije pronašao ni jednu.


Komentar: Razlog zašto su ljudi koji su jeli ribu i morske plodove bili najzdraviji možda leži u jodu?
  • Jod - potisnuto znanje koje vam može promijeniti život



Dr. Price nije bio jedini koji je svjedočio savršenom zdravlju predindustrijskih lovaca i sakupljača. I mnogi drugi liječnici koji su živjeli s domorodačkim stanovnicima obavljajući svoju službu, izvještavali su kako nikad nisu vidjeli niti jedan slučaj malignog oboljenja, kao ni znakove srčanih bolesti ili dijabetesa. Ovakva su zapažanja dokumentirana u antropološkoj literaturi, ali ih medicinske institucije potpuno ignoriraju.