Komentar: Donosimo Vam ekskluzivan SOTT-ov prijevod članka koji razotkriva ulogu policije u društvu, kako u njenim počecima tako i danas.


police origins
Kod većine liberalnih diskusija o nedavnim policijskim ubojstvima nenaoružanih crnoputih osoba, prisutna je fundamentalna pretpostavka da bi policija trebala štititi i služiti stanovništvo. To je, uostalom, ono zbog čega su i oformljeni. Kad bi se samo normalni ljudski odnosi između policije i zajednice mogli opet uspostaviti, ovaj bi problem mogao biti riješen. Nadalje nastavljaju s rezoniranjem da su, općenito, siromašni ljudi vjerojatnije žrtve zločina nego itko drugi, pa im je stoga potrebnija policijska zaštita no bilo kome drugome. Možda ima pokoja trula jabuka, ali samo da policija nije tako rasistički nastrojena, ili da nije provodila politike tipa iznenadnih pretresa, ili da nije strepila toliko od ljudi tamnije puti, ili da je nastrijelila manje nenaoružanih ljudi, mogla bi funkcionirati kao svrsishodna služba koju svi mi trebamo.

Ovaj liberalni način sagledavanja problema počiva na krivom razumijevanju podrijetla policije i onoga za što je stvorena da radi. Policija nije stvorena da štiti i služi pučanstvu. Nije stvorena da zaustavi kriminal, bar ne onako kako ga većina ljudi shvaća. Niti je stvorena da bi se promovirala pravda. Stvorena je kako bi se zaštitio novi vid najamničkog kapitalizma, koji se javlja sredinom pa do kasnog devetnaestog stoljeća, od prijetnje koju je predstavljao plod takvog sistema - radničke klase.

Ovo je sirov način iznošenja nijansiranije istine, no ponekad nijansa služi za prikrivanje činjenica.

Prije devetnaestog stoljeća, nigdje na svijetu nije bilo policijskih snaga koje bi kao takve mogli prepoznati. U Sjevernim Sjedinjenim Državama postojao je sustav izabranih pozornika i šerifa, znatno odgovornijih prema stanovništvu na puno izravniji način nego što je to policija danas. Na Jugu, stvar najsličnija policijskim snagama bile su ropske patrole. Poslije, kako su sjevernjački gradovi rasli i popunjavali se uglavnom useljenim najamnim radnicima koji su bili fizički i društveno separirani od vladajuće klase, imućna elita koja je vodila razne lokalne vlasti uposlila je stotine, a zatim desetke tisuća naoružanih ljudi kako bi nametala red po novim radničkim četvrtima.

Klasni sukob je uskomešao američke gradove kasnijeg devetnaestog stoljeća poput Chicaga, koji je proživio značajnije štrajkove i demonstracije 1867., 1877., 1886., i 1894. godine. U svakom od tih nemira, policija je navalila na štrajkaše s ekstremnim nasiljem, čak iako je 1877. i 1894. američka vojska odigrala veću ulogu u konačnom potiskivanju radničke klase. U razdoblju nakon ovih pokreta, policija je u povećanoj mjeri sebe prezentirala kao tanku plavu liniju koja štiti civilizaciju, pod kojom su podrazumijevali buržoasku civilizaciju, od nereda radničke klase. Ovakva ideologija reda koja se razvila u kasnom devetnaestom stoljeću odjekuje sve do današnjih dana - osim što su danas glavna prijetnja siromašni crnoputi i ljudi latinoameričkog porijekla, prije nego radnici-useljenici.

Naravno, vladajuća klasa nije dobila sve što je htjela, i morala je po mnogim stavkama popustiti imigrantskim radnicima koje je nastojala kontrolirati. Iz tog su se razloga lokalne vlasti suspregnule od pokušaja spriječavanja nedjeljnih pijanki, a također i zaposlili toliko mnogo policajaca iz useljeništva, posebice irskih. No unatoč tim ustupcima, poslovni ljudi su se organizirali kako bi osigurali da policija bude sve izoliranija od demokratske kontrole, te su uspostavili svoje vlastite hijerarhije, sustave vlasti i pravila ponašanja. Policija se sve više otuđivala od stanovništva odijevanjem svojih uniformi, uspostavljanjem svojih vlastitih pravila za zapošljavanje, napredovanje, te otpuštanje, djelujući da izgradi jedinstveni "borbeni duh", te poistovjećujući sebe s poretkom. I unatoč prigovorima o korupciji i neučinkovitosti, stjecali su sve veću potporu od vladajuće klase, do tog stupnja da su u Chicagu, na primjer, poslovni ljudi iz svog vlastitog džepa donirali novac kako bi policiji kupili puške, artiljeriju, Gatling strojnice, zgrade, te novac za uspostavljanje policijskih mirovina.

Nije nikad postojao period u kojem je policija velikih gradova neutralno provodila "zakon", niti se približila tom idealu (po tom pitanju, sam "zakon" nikada nije bio neutralan). Na Sjeveru, tijekom devetnaestog stoljeća, uglavnom su uhićivali ljude zbog nejasno definiranih "zločina" neprimjerenog ponašanja i skitničarenja. To je značilo da je policija mogla privesti svakoga koga su smatrali prijetnjom "poretku". Na poslijeratnom Jugu, nametali su supremaciju bijelaca i pretežno zatvarali ljude tamnije boje kože na osnovu montiranih optužbi sa svrhom da zadovolje potrebe sustava osuđeničkog rada.

Nasilje koje je policija provodila i njezina moralna separiranost od onih među kojima su patrorirali nisu bili posljedice brutalnosti pojedinačnih službenika, nego su bili posljedice pomno osmišljenih politika kako bi se policiju preoblikovalo u silu koja bi mogla koristiti nasilje kako bi se nosila sa društvenim problemima koji su pratili razvoj najamničko-radničke ekonomije. Na primjer, za vrijeme kratke, oštre depresije sredinom 1880-tih, Chicago je bio krcat prostitutkama koje su nudile svoje usluge na ulicama. Mnogi su policajci shvaćali da su te prostitutke uglavnom osiromašene žene koje su tražile način za preživljavanje, i isprva su tolerirali njihovo ponašanje. No policijska hijerarhija je inzistirala da službenici u patroli obave svoju dužnost bez obzira na osjećaje, te da uhite te žene, nametnu im globe, i otjeraju ih s ulica u bordele, gdje su od nekih pripadnika elite mogle biti ignorirane, a od drugih kontrolirane. Slično, u 1885. godini, kada je Chicago počeo proživljavati val štrajkova, neki su od policajaca simpatizirali sa štrajkašima. No jednom kad su policijska hijerarhija i gradonačelnik odlučili slomiti štrajkove, policajci koji su se odbili povinovati bili su otpušteni. Na ove i tisuće sličnih načina, policija je premodelirana u silu koja treba nametati red radničkoj klasi i siromašnima, bez obzira na osobne osjećaje involviranih službenika.

Mada su se neki pozornici trudili biti korektni, a drugi bili otvoreno brutalni, policijsko nasilje u 1880-ima nije bilo slučaj nekoliko trulih jabuka - a nije to ni danas.

police wall street
Mnogo toga se promijenilo od nastanka policije - najznačajnije od čega je priljev crnoputog stanovništva u sjevernjačke gradove, pokret za prava Afroamerikanaca iz sredine dvadesetog stoljeća te nastajanje današnjeg sustava masovnog zatočenja, jednim dijelom kao odgovor na takav pokret. No ove promjene nisu dovele do fundamentalnog preokreta u provođenju politike. One su vodile do novih politika osmišljenih za očuvanje fundamentalnih kontinuiteta. Policija je stvarana da bi se upotrijebilo nasilje kako bi se izborna demokracija uskladila s industrijskim kapitalizmom. Danas, ona je samo jedan dio sustava "kaznenog pravosuđa" koji nastavlja igrati istu ulogu. Njihov je osnovni posao da nametnu poredak među onima koji imaju najviše razloga da zamjeraju sistemu - a u našem današnjem društvu to su nesrazmjerno siromašni ljudi tamnije puti.

Demokratski policijski sustav je moguće zamisliti - onaj u kojem je policija birana i polaže račune ljudima koje obilazi. Ali to nije ono što mi imamo. Niti je to ono radi čega je aktualni policijski sustav nastao.

Ako postoji jedna pozitivna pouka iz povijesti policijskih korijena, to je da kada su se radnici organizirali, odbili potčiniti ili surađivati, te prouzročili probleme gradskim vlastima, mogli su spriječiti policiju u njenim najžešćim aktivnostima. Ubijanje pojedinih policijskih službenika, kao što se to dogodilo u Chicagu 3. svibnja 1886. godine i nešto skorije u New Yorku 20. prosinca 2014., samo je osnažilo one koji su zazivali grubu represiju - reakcija koju već sada počinjemo zapažati. No otpor u masovnijem obujmu mogao bi natjerati policiju da oklijeva. To se i dogodilo u Chicagu tijekom ranih 1880-tih, kada se policija povukla iz suzbijanja štrajkova, uposlila imigrantske službenike, te pokušala povratiti nekakav kredibilitet među radničkom klasom nakon svoje uloge u brutalnom slamanju nemira 1877. godine.

Policija bi mogla biti ponovno potisnuta kad bi se nastavilo reagiranje na ubojstva Erica Garnera, Michaela Browna, Tamira Ricea i brojnih drugih. Ako se nastavi, bila bi to pobjeda za one koji se danas mobiliziraju, i spasiti će živote - iako, sve dok opstaje sustav koji zahtijeva policijsko nasilje kako bi se kontrolirao veliki dio stanovništva, bilo kakva promjena u policijskoj politici biti će usmjerena ka efektnijem discipliniranju siromašnih.

Ne bismo trebali od policije očekivati da bude ono što nije. Kao povjesničari, morali bismo znati da su korijeni bitni, a policija je stvorena od strane vladajuće klase da kontrolira siromašne ljude, ne da im pomaže. Nastavili su odigravati tu ulogu svo ovo vrijeme.