Napoleon
© Hulton Archive/Getty ImagesNapoleon pokušava provesti konačni napad svoje carske garde u bitci kod Vaterloa 18. lipnja 1815.
Svi znaju da je poraz u bici kod Vaterloa značio konačan kraj vladavine i osvajanja Napoleona Bonaparte, ali naučnici sada tvrde da je tome doprinelo nešto potpuno neočekivano - erupcija vulkana na drugom kraju sveta.

To sugeriše doktor Metju Gendž sa Kraljevskog koledža u Londonu. On je, izučavajući erupcije i uticaj vulkanskog pepela na jonosferu i klimu bio fokusiran na vulkane u Indoneziji, pre svega na Krakatau koji je eksplodirao 1883 godine i izazvao pravu katastrofu.

Gendž piše da "konvencionalna mudrost sugeriše" da erupcije ne mogu izbaciti vulkanske čestice u gornji sloj Zemljine atmosfere "zato što inverzija temperature u stratosferi deluje kao prepreka konvektivnom rastu"; dakle, ove erupcije ne bi imale značajan uticaj na gornju atmosferu.

Ali, kako je Gendž objasnio u saopštenju za javnost, "Moje istraživanje ... pokazuje da se pepeo može izbaciti u gornju atmosferu električnim silama", a "atmosferski električni potencijal utiče na oblikovanje oblaka."

On je istakao da su erupcija Krakataua i prosečna temperatura vazduha i količina padavina iz tog vremena ukazuju na iznenadan efekat na klimu.

Kakve to veze ima sa bitkom kod Vaterloa koja se desila u junu 1815. godine? Pa izuzetno kišovito vreme i blatnjav teren su odigrali ulogu u Napoleonovom porazu, a maj i jun 1815. godine su u istorijskim zapisima opisani kao neuobičajeno mokar period u Evropi. Kako je rekao Gendž, na takve vremenske promene uticala je erupcija vulkana Tambore u aprilu 1815. godina, koji se takođe nalazi u Indoneziji.