© AFP-AGF
Kao što smo naveli, Bannon u Europu nije došao kako bi promicao interese europskih naroda i nacionalnih država, već da uskladu politike suverenističkih i populističkih pokreta u EU s američkim nacionalnim interesima. S točke gledišta Washingtona, to je apsolutno razumljivo, ali ne i od onih koji se kunu u obranu nacionalnih interea i svetinja zemalja koje predstavljaju. Dokaz je najnovija politička kriza vlasti u Italiji u kojoj zamjenik premijera i ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini, vidjevši da mu podrška prema anketama prelazi natpolovičnu većinu i ne trebaju mu koalicijski partneri M5S, želi izbore i tako zacementirati vlast.
Salvini je mnogima bio simpatičan zbog "prkošenja" Bruxellesu oko imigracijske politike i odbijanja prihvata nekoliko brodova s migrantima, ali je to bilo sve što je učinio. Oko nijednog drugog pitanja se nije suprotstavio diktatu EU, a za ono malo simboličnih "pobjeda" su se uspjeli izboriti zastupnici i ministri Pokreta 5 zvijezda (M5S), uključujući potpisivanje Memoranduma o razumijevanju s Kinom o pristupanju Novom putu svile, što je bez konačnog međuvladinom obvezujućeg sporazuma običan list papira bez ikakve pravne valjanosti.
Zašto smo počeli članak s Bannonom? Zato što je samo nekoliko sati prije najave Mattea Salvinija o raskidu koalicije takozvani Trumpov ideolog u intervju za Corriere della Sera rekao: "Ne funkcioniraju svi brakovi. Mislim da je onaj između Salvinija i Di Maia bio plemeniti eksperiment. Volio bih vidjeti da je potrajao. Bilo bi sjajno, ali razumijem zašto se to možda nije dogodilo."
Dakle, Steve Bannon, ne nekoliko sati ranije, dok za to nitko od talijanskih medija nije znao, najavio vladu krizu koja se čini ozbiljnom i konačnom.
Očigledno je da nije Matteo Salvini bio taj koji je minirao mostove s Pokretom 5 zvijezda, već su to učinili oni koji traže novu asertivnost od vlade koju sve ankete vide kao pobjedničku.
Naravno, zahtjevi će biti takvi da će Salviniju biti nemoguće upravljati i Italije mnogi tvrde da sve izgleda kao uvod u njegov kraj. Ali to nije ni bitno, baš kao što nije bilo kod Alexisa Tsiprasa u Grčkoj, bivše političke zvijezde s plebiscitarnom podrškom grčkog naroda, danas izdajnika i političkog mrtvaca.
Točno je da u slučaju Tsiprasa SAD nisu igrale presuđujuću ulogu, ali je u Italiji Bannon dao, Bannon će i uzeti. Nije tajna da je on vodio pregovore i najavio buduću žuto-zelenu vladu i on je taj koji će je srušiti. Za vođu poput Salvinija, koji se predstavlja kao politički akter koji odlučuje o svemu, mora biti pomalo neugodno stajati u sjenci Trumpova ideologa.
Međutim, možda je riječ o savršenom skladu sa svojim ideologom, što je i uvjerilo Bannona da ubrza proces raspada vlade koja se zbog Pokreta 5 zvijezda počela otimati kontroli.
Ali najprije valja spomenuti da bi ovaj sklad jednom zauvijek trebao demantirati gluposti o vezama Putina i Lege, koje žive samo u medijskim narativima. To je fantazija stvorena da se u okviru mita o rusko-populističkoj uniji zasjene protivnici. Narativi kojma je cilj bio da se političke protivnike prikaže kao petu kolonu neprijatelja, sila zla i kao takve egzistencijalne neprijatelje globalizacije, Amerike, Europske unije i zemalja u kojima djeluju.
Taj je narativ rođen s Brexitom i pojavom Trumpa, potom s obavještajnim operacijama, od Russiagatea u Americi do prozaičnijeg slučaja Strache u Austriji ili ruskog financiranja Lige.
Dakle, polje toksičnih informacija ostaje najstvarniji odnos Salvini-Bannon, što mjesecima upozoravaju neovisni talijanski analitičari, koji nemaju pristupa medijskom mainstreamu, a na kraju i službeni politički izvjestitelji.
Ono što Salvini očekuje je da njegova virtualna snaga postane stvarna, a Bannon će talijanski proces uklopiti u međunarodni okvir.
Uz ulaganje u Borisa Johnsona za britanskog premijera, predstoji tvrdi Brexit koji bi trebao biti okončan do 31. listopada.
Iako su mjere predostrožnosti odavno poduzete, malo je vjerojatno da će zemlje Europske unije proći netaknute. Sve će osjetiti šok, a sve će pratiti materijalizacija angloameričke osovine, koju su već najavili Trump i Bolton. Osovina koja će svog protivnika imati u kontinentalnoj Europi, koju treba slomiti. I to baš kada se Trump priprema pokrenuti trgovinski rat protiv Europske unije, kojeg najavljuje časopis Politico.
Otuda i afera Lega, za koju Bannon očekuje da će, iako to nije bila namjera izvorne Sjeverne lige, unijeti dodatni kaos unutar Europe, koja je već meta vanjskih napada. Ali Bannonu treba sav potencijal, a ne sadašnji uski kolosijek Lege, koja se, kao što smo rekli, kao "enfant terrible" pojavljuje samo u pitanjima migracije.
EU kaže da je spremna za rat, ali je jasno da se suočava s oštrom stvarnošću u vrlo nepovoljnim u odnosima snaga.
EU skupo plaća uvjerenja o jučerašnjim pobjednicima, uvjerena da će biti pobjednik i sutra. No, predsjednički izbori 2020. godine Trumpa teško mogu vidjeti kao gubitnika, a ni globalizaciji nije suđeno da se vrati u obliku kako su je zamislili američki stratezi.
Štoviše, sektori američkog sustava su se prilagodili novom dobu. Europska elita je ostala i kocka se, čeznuvši za osvetom koja se sigurno neće dogoditi na željeni način.
Neizvjesna budućnost čeka Europu, ali mnogi ne vide tužnu sadašnjost. Ako je ovo kraj EU, bit će potrebno još jednom zahvaliti Njemačkoj koja je u svom kontinentalnom hegemonističkom snu, stvarajući njemačkoj naciji "pomoćnu Europu", uništila bez sumnje najveći politički izum poslijeratnog razdoblja.
Za kraj možemo dodati da je Rusija oduvijek ujedinjenu Europu gledala kao na nužnog aktera u sve očitijem multipolarnom svijetu. Rusija je uvijek bila mogući partner Europe koji može disati s dvoje pluća, kao što se to događa, ili bolje rečeno, za Crkvu Istoka i Zapada. Otuda i apsolutna udaljenost Moskve od horizonta Lega / Bannon. Ali Putin je pragmatičan i već će se znati prilagoditi.
Što se nas tiče, za nas vrijedi citat: "Nadajmo se da ćemo sve to moći podnijeti". Razbijene iluzije, nesigurnu budućnost u kojoj se naziru oblaci moguće nove globalne financijske krize.
TRUMPU U RIMU TREBA SAMO SALVINI
Kriza vlade u Italiji također utječe na Europu i diplomatske odnose između Rima i njegovih glavnih saveznika u EU i preko Atlantika. Upravo se na Atlantskoj osovini mogu primijetiti najinteresantniji promatrači nove eskalacije, jer iz Washingtona silno žele odrediti kurs Rima, prije svega zato što je administracija Donalda Trumpa odavno jasno dala do znanja da Rim može biti sjajan partner američkoj strategiji za Europu i prošireno Sredozemlje. Ali Trump želi garancije, a te garancije mu raspadajuća žuto-zelena vlada, koja je također dobila blagoslov Bijele kuće, nije uspjela dati.
Sjedinjene Države su očekivale veću odanost vlade na čelu s Giuseppeom Conteom oko raznih pitanja. Umjesto toga, želje Trumpa i njegovih visokih dužnosnika, prije svega Johna Boltona i Mikea Pompea, sukobljavale su se sa sasvim drugom stvarnošću.
Duša izvršne vlasti, Pokret 5 zvijezda (M5S), kočila je mnoge važne odluke koje su od interesa za Sjedinjene Države, od kineskog pitanja do sporazuma F-35, preko plinovoda TAP i politike prema Venezueli. Sve točke na kojima se Liga pokazala savršeno odana američkoj strateškoj liniji. Dokaz je da je i zbog tih pitanja došlo do vrlo teškog sukoba unutar vlade, između Salvinijevih atlantista i "buntovnika" otvorenih Novom putu svile koji je naročito predstavljao Pokret 5 zvijezda.
Sada kada se čini da je iskustvo ove vlade došlo do kraja. Jasno je da će vlada koja će doći u slučaju prijevremenih izbora biti sastavljena većinom od predstavnika Lige, što bi Trumpu, uz Poljsku, moglo dati još jednog jakog saveznika na Starom kontinentu u vrijeme kada je Angela Merkel sve više u poteškoćama, a Europska unija s usponom Borisa Johnsona sigurno gubi Ujedinjeno Kraljevstvo.
Suprotno onome što se može pomisliti, geopolitičko pitanje za Italiju i buduću Salvinijevu vladu neće toliko biti izbor između Rusije i Sjedinjenih Država, koliko izbora između Washingtona i Pekinga, dijelom i između Washingtona i Berlina. Upravo se na tim poljima igraju najvažnije igre i američka vlada savršeno dobro zna da od Lige može očekivati jasan izbor, kako u kontrastu širenja Kine, tako i u želji da se u potpunosti ne pridržava francusko-njemačkog i diktata Europske unije.
Sa strateškog stajališta, Liga je već jasno stavila do znanja da je usklađena s američkim planom. Što se tiče obrane, talijanska vlada je u Salviniju imala najjačeg zagovornika odluke da nastavi s ulaganjima i kupnjom F-35 ugovorom u Carrocciju. A budući da će projekt morati biti potvrđen u rujnu, jasno je da malo odluka ministrice Elisabette Trente iz M5S u ovom trenutku može ugoditi američkoj vladi. Ona se posebno okomila na nove zrakoplove i oduvijek je bila uvjerena da se NATO države ne moraju uskladiti s tim projektom, a prije svega da ne moraju davati veća ekonomska i vojna jamstva u okviru NATO pakta. Tu je i projekt 5G u kojem je za Italiju Luigi Di Maio preferirao otvaranje Huaweiju. Sada će talijanska izvršna vlast morati odabrati kome će dodijeliti mrežu budućnosti, ali iz SAD-a je već stiglo "ne" kineskim tvrtkama. Isto vrijedi i za luke Genova i Trst, koje nova vlada neće prepustiti kineskim partnerima, bez obzira koliko povoljne uvjete nudili.
Opsada Europe od strane franko-njemačke osovine i kineskim ekonomskih inicijativama prolazi i kroz Rim. I dok predsjednik Sergio Mattarella i premijer Conte predstavljaju europska i atlantistička jamstva, Washingtona bi ipak želio više sigurnosti. Trumpova administracija već je blagoslovila Mattea Salvinija i njegovu stranku, posebno nakon putovanja Guglielma Picchija i Giancarla Giorgettija i posjete lidera Lige Sjedinjenim Državama. Ali sada su u Washingtonu odlučiti da još više podrže ovakav rasplet.
Nema sumnje da je u cijeloj priči Steve Bannon igrao ključnu ulogu, što je upozorenje svima koji vjeruju lažnim "suverenistima". Što je još tužnije, koji su oni pravi, ne može se ni znati dok ne preuzmu izvršnu vlast. U slučaju Italije bajka je završila. Talijani će još neko vrijeme gajiti iluziju pružanja otpora sa Salvinijevim odbijanjem prihvata brodova s migrantima nevladinih udruga, ali je to sve što je "jaki čovjek iz Rima" uspio dati naciji od skoro 60 milijuna ljudi.
Komentar: Pogledajte i: