Kao opće pravilo, riječi političara, osobito onog koji se natječe na izborima, rijetko se pretvore u stvarna politička djela. Djela i rezultati su ono što se broji, a ne govor ili stil. Zanemarivanje ovog pravila je navelo američku 'pobunjenu ljevicu' koja je bila protiv Busha i rata da povjeruje Obaminoj obmani, i kasnije, da se uključi u kampanju protiv Trumpa prije nego je i ušao u ured.
Pravilo i dalje vrijedi sada kada je Trump postao predsjednik, iako njegove riječi nose veću težinu zato što su sada tek potpis dalje od postajanja izvršnim naredbama. Netko tko je u takvoj poziciji shvaća da nedosljednost u riječima i djelima može nagrizati njegov autoritet.
Započnimo tako da ćemo ostaviti postrani neke od uobičajenih stereotipnih ideja o Trumpu koje trenutno kruže posvuda. Pretpostavimo da Trump nije ni "novi Hitler" (pogledajte ovu blog objavu kao primjer razumne kritike na tu temu), ni fašist, ni rasist. Odbacimo također ideju da je Trump isti kao i njegovi prethodnici. Dosad je svaki američki predsjednik slijedio vrlo sličnu politiku koju karakteriziraju imperijalne avanture, prikrivena/otvorena miješanja u druge države, održavanje domaćeg ekonomskog sustava koji hrani korporacije te bankarske i financijske sektore na štetu populacije. George Bush je jedva uspijevao izustiti smislenu rečenicu, a Obama je bio ispoliran i "šarmantan", no ako usporedimo njihova djela i rezultate, je li bilo neke velike razlike između njih?
Ovo samo pokazuje da, povijesno, američki predsjednici nikada nisu bili glavni u donošenju odluka - barem ne još od Kennedyja, nego su samo bili vladino lice za Odnose s javnošću, koje nastavlja provoditi ciljeve koje diktira 'duboka država' [eng. deep state, op. prev.] - to jest, konglomerat neizabranih birokratskih (naročito obavještajne i sigurnosne agencije), financijskih i korporativnih sila, te vojno-industrijskog kompleksa, koji zajedno tvore strukturu moći koju izabrani dužnosnici gotovo sigurno ne mogu promijeniti.
© AFP 2016/Josh Edelson/AFP
S rastućom histerijom u SAD-u, Vladimir Putin je istaknuo da tamošnja društvena klima nije toliko različita od one koja je dovela do ukrajinskog 'EuroMaidana' i nasilnog državnog udara. Medijski sveznalice i slavne ličnosti su otvoreno predložili da Trumpa treba ubiti ili ga bombom raznijeti te izvršiti vojni udar. Možete li zamisliti izražavanje takvih stavova u javnosti tijekom Obamine administracije? Ne bez masovne osude istih i brze reakcije Ministarstva domovinske sigurnosti ili Tajne službe! Establišment signalizira javnosti da Trump nije njihov prijatelj, te ga javnost stoga treba izopćiti i ocrniti.
Tko je 'Donald'?
Ako Trump nije kao bilo koji drugi od svojih prethodnika, tko je on onda? Prvo i prije svega, on je biznismen koji potpuno vjeruje u poduzetnički duh uspješnosti u svim svojim pothvatima. Moglo bi se reći da vidi SAD kao svoj novi poslovni projekt i, na svoj način, želi ga učiniti uspješnim. Za Trumpa, sama država je poput biznisa kojeg treba efikasno voditi kako bi se impresionirao 'upravni odbor', tj. glasači. Iz ove točke gledanja, mase Amerikanaca su ljudski kapital, a zemlje poput Meksika ili Kine su konkurentski biznisi, koji ''režu profit' SAD-u uzimajući radna mjesta Amerikancima. Stoga suparnike moraš zastrašiti kako bi ih naveo da počnu poslovati po tvojim pravilima, jer to je ono što moćne korporacije čine (ili nastoje činiti) sa svojim konkurentima. Stoga, Trump gradi "zid".
No, postoje i mane ovog 'dobronamjerni direktor' pristupa. Za početak, sve što se nađe na putu "stvaranja Amerike ponovno velikom" se smatra preprekom. Na primjer, okoliš, diplomacija i ljudska prava. Tko ima vremena bavit se s takvim stvarima kad je tu biznis kojeg treba voditi? Nadalje, Trump ima, recimo, napuhani ego; ipak je on taj koji će ispraviti stvari radeći odvažne poteze koje se nitko drugi nije usudio napraviti ranije. To jeste problem, jer veliki ego ga čini arogantnim i slabim slušaocem, a arogantni i slabi slušaoci često razbješnjuju ljude. Je li uopće bio svjestan mogućih negativnih posljedica kada je nedavno nazvao Chelseu Manning "izdajicom" ili kada je zaprijetio Iranu na Twitteru? Ili kada je rekao u intervjuu za ABC News da "mučenje funkcionira"? Blago rečeno, možda pati od Dunning-Krugerovog efekta.
Autor stripa Dilbert i pobornik Trumpa, bloger Scott Adams, nedavno je pisao o zanimljivom načinu kako shvatiti jedan od Trumpovih najkontroverznijih poteza dosad - privremenu 'zabranu' imigracije za građane sedam muslimanskih zemalja. Argumentira:
Polovica zemlje misli da je predsjednik Trump dobrano na putu da postane Hitleru nalik diktator. Mnogi drugi Amerikanci misle da je Trump učinkovit poslovni čovjek s dobrim namjerama. Ne mogu oboje biti u pravu. [...]Adamsov argument objašnjava mnogo toga o Trumpovom ponašanju dosad, i potvrđuje da je on biznismen u srcu. Na primjer, gledajući kroz 'Filter uvjeravanja', Trumpov prijedlog izgradnje zida na granici s Meksikom - zajedno s njegovim komentarima da će sam Meksiko platiti tu izgradnju, možda kroz porez od 20% na meksička dobra koja prelaze granicu - predstavlja veliku i šokantnu otvarajuću ponudu koja ima za cilj omekšati Meksiko kako bi ponovno ušao u pregovore o trgovinskim sporazumima, ali sada po Trumpovim uvjetima. Čak je i najbogatiji čovjek u Meksiku, telekomunikacijski tajkun Carlos Slim, izašao pred meksičke medije kako bi pojasnio da Trump "nije Terminator nego pregovarač".
Filter Hitlera (tj. Trump-kao-Hitler) očito ne čini ljude sretnima. Ljudi koji gledaju taj 'film' prosvjeduju na ulicama. U međuvremenu, ljudi koji vide Trumpa kao dobrog pregovarača koji pazi na zemlju su prilično sretni s poslom koji je dosad obavio. Filter uvjeravanja (tj. Trump-kao-pregovarač) kaže - Trump započne s velikom prvom ponudom i zatim ispregovara natrag sve do nečeg razumnog. Ako ne prepoznajete tu metodu, može vam se učiniti ludom, nasumičnom, ili rasističkom. [...]
Ljevica vidi Trumpove izvršne naredbe o imigraciji kao čisto hitlerovsko ponašanje. To mu daje mnogo prostora da ispregovara do 'umjerene' sredine. Njegove prve naredbe su preširoke, i očito ciljaju na previše pogrešnih ljudi. Dok sređuje te posebne slučajeve udaljavat će se od 'Hitler' modela prema sredini. Na ljude više utječe SMJER stvari nego apsolutna pozicija stvari. Sve dok se on udaljava od 'Hitler' analogije, ljudi će se hladiti, čak i ako misle da je bio preblizu toj poziciji ranije. Smjer je bitan.
Trumpova privremena zabrana imigracije je u vaš mozak postavila mentalno sidro koje vas šokira. To će učiniti da njegov eventualni konačni plan imigracije (ekstremna sigurnosna provjera pri ulasku u zemlju) izgleda krotak u usporedbi. 'Filter uvjeravanja' ukazuje da je to njegova strategija, zato što to UVIJEK i jeste njegova strategija. On svaki put djeluje na isti način. Napisao je i knjigu o tome. Govori o tome javno. I čini to upravo pred svima, iznova i iznova. I bez obzira koliko puta to učini, polovica zemlje i dalje misli da je početna ponuda bila ona stvarna.
Ovo ima smisla i ublažava neke bojazni jer to znači da postoji razum iza prividnog ludila. Ovaj čovjek ima strategiju i ne čini stvari iz hira. Međutim, problem negativnih posljedica koji sam prethodno istaknuo i dalje stoji - još i više jer se radi o predsjedniku. Globalna politička i društvena scena nije ista stvar kao soba za sastanke izvršnog odbora. U međunarodnoj politici su druge varijable u igri: diplomacija, domoljubni mitovi i strahovi, kulturalne razlike, itd.
U slučaju Meksika, većina Meksikanaca se osjeća poniženima od strane Trumpa. Povijesne nepravde u odnosima s SAD-om su izvučene na površinu. Ako Trump "samo pregovara", to tako nisu protumačili milijuni ljudi južno od granice. Shvaća li Trump da može biti opasno ako ode predaleko s ovim? I zar bi meksička vlada riskirala isprovocirati bijes Meksikanaca kad bi pristala na Trumpove uvjete? Mogla bi, na primjer, zaokrenuti 'ultra-desno', odbaciti Trumpove uvjete i krenuti rutom trgovinskog rata (čime se riskira da to preraste i u pravi rat). Zar Trump doista želi to sa svojim susjedom, jednim od najvećih trgovinskih partnera SAD-a? Do sličnih problema može doći i s Kinom i Iranom.
Siguran sam da čitatelj može zamisliti i druge primjere u kojima Trumpov 'Art of the Deal' pristup može rezultirati s nenamjernim kaosom. Mnogi društveni i politički demoni se mogu probuditi. Zapravo, neki već i jesu.
Steve Bannon i prerada Sukoba civilizacija
Slijedeći ovaj 'biznis-predsjednik' model, možemo očekivati vidjeti Trumpa koji preferira pregovarati s drugim državama, ili se natjecati s njima na polju trgovine, radije nego da im prijeti ili zapravo krene u rat s njima. On što brine jest to da mnogi članovi njegovog kabineta i savjetnici imaju odlučnu ratobornost iza sebe. Doista, u zadnjih nekoliko dana retorika protiv Irana je postala glasnija, djelomice zbog razloga koje ćemo istražiti ispod.
Steve Bannon, bivši šef desničarskog web portala Breitbart, sada Trumpov savjetnik i glavni strateg u Bijeloj kući, u poziciji je da vrši mnogo utjecaja na smjer kojim ide Trumpovo predsjedništvo. Ideje jednog predsjedničkog savjetnika inače ne bi izazvale previše brige, no problem je što se mnogo od Bannonovog svjetonazora može prepoznati u pozicijama koje je Trump dosad zauzeo, posebice u vezi vanjske politike. Također je uznemirujuće što je Bannon napravio impresivan skok od urednika web portala do glavnog stratega Bijele kuće, što ukazuje da njegov novi šef vrlo cijeni i njega i njegove ideje.
Bannon je, u suprotnosti s Trumpom, politički ideolog. Izgleda da njegova glavna briga, kao što je to izrazio, jest "kriza" kapitalizma i judeo-kršćanskih zapadnih vrijednosti. Kapitalizam, kaže on, je prestao biti 'prosvjetljeni' pokretač bogatstva kakav je nekoć bio. Zajedno sa sekularizacijom društva, gubitak judeo-kršćanskih vrijednosti je doveo Zapad do velike "krize". Pored toga, Zapad se sada suočava s globalnom konfrontacijom s 'džihadističkim islamističkim fašizmom'. Bannon kaže:
Snažno vjerujem da koji god da su bili uzroci današnje težnje za kalifatom — o njima možemo raspravljati, i ljudi ih mogu pokušati detaljno analizirati — svejedno se moramo suočiti s vrlo neugodnom činjenicom, a ta neugodna činjenica je da se priprema veliki rat, rat koji već jeste globalan. Postaje globalan u razmjeru, a današnja tehnologija, današnji mediji, današnja pristupačnost oružjima za masovno uništenje, vodit će do globalnog konflikta kojem se, vjerujem, danas moramo suprotstaviti. Za svaki dan kojeg odbijamo prepoznati to kao ono što jest, i razmjer toga, i stvarnu opakost toga, kasnije ćete se kajati što nismo djelovali. [...] Vjerujem da biste trebali zauzeti vrlo, vrlo, vrlo agresivan stav protiv radikalnog islamizma. I shvaćam da postoje i drugi aspekti koji nisu toliko militantni i agresivni i to je u redu.Ako Bannon misli na suočavanje s onakvima kao što je ISIS, onda se malo tko neće složiti s njim, no primijetite kako on preskače "uzroke današnje težnje za kalifatom" i zatim to svodi na globalnu konfrontaciju protiv "radikalnog islamizma".
Činjenica je da ne bi ni bilo "ISIS-a" (ili Al Kaide) bez neprekidne podrške iz zaljevskih zemalja poput Saudijske Arabije i Katara, iz Izraela, od same CIA-e i još općenito od SAD-a i njegovih NATO saveznika. Da su bili prepušteni samima sebi, ti radikalni džihadisti nikada ne bi narasli u snazi i izblijedili bi u nevažnost jednako brzo kako su ih i uzdigli iz nje. Radikalne interpretacije islama ne bi bile problem i sekularne vlade bi vladale muslimanskim zemljama koje nisu 'propale države'.
No kad bi Bannon to priznao, što bi se tada dogodilo s njegovim 'apokaliptičnim globalnim konfliktom' između 'judeo-kršćanskog i muslimanskog svijeta'?
Stephen Bannon s Breitbart News-a, u makijavelističkom zurenju
Huntington je predvidio, još u '90-ima, da će nastati globalni konflikt, te da će glavna linija podjele biti ona između muslimana i ne-muslimana. Evo nas četvrt stoljeća kasnije; imali smo 9/11, 'Rat protiv terorizma' i, stani pa gledaj, "proročanstvo se obistinilo". Međutim, dublji pogled na činjenice o tome kako je došlo do svega ovoga nas ostavlja s utiskom da su Huntington, Bannon i ostali zapravo izmislili teoriju koja će 'odgovarati' ili pokrivati američke imperijalne ambicije. Huntington je sastavio više točaka, među kojima i da se trebamo bojati "sino-islamske veze". Bannon se, dakako, i sam potrudio spojiti Kinu i islam u jednu divovsku 'prijetnju'.
"Idemo ratovati u Južno kinesko more za 5 do 10 godina", rekao je u ožujku 2016. "Nema sumnje oko toga. Oni uzimaju svoje pješčane sprudove i od njih zapravo prave stacionarne nosače zrakoplova i stavljaju projektile na njih. Dođu ovdje u Sjedinjene Države pred naša lica - a znate koliko je važno lice - i kažu nam da je to njihovo drevno teritorijalno more". [...]Ako vam ovo zvuči kao "križarski pohod" Georgea W. Busha iznova, to je zato što i jest tako. Da, Kina gradi baze u Južnom kineskom moru, ali u kontekstu otprilike 400 američkih vojnih instalacija koje već okružuju Kinu, te su stoga Kinezi to legitimno nazvali obrambenim manevrom. Što se tiče 'kalifata', jedino ga radikalni muslimani žele, radikalni muslimani koji nisu ništa bez prikrivene podrške Zapada.
"Imate ekspanzionistički islam i imate ekspanzionističku Kinu. Zar ne? Motivirani su. Arogantni su. Krenuli su u marš. I misle da se judeo-kršćanski Zapad povlači", rekao je Bannon u radio emisiji u veljači 2016. [...]
"Jedna stvar koje se Kinezi boje više od Amerike... boje se kršćanstva više od ičega", rekao je. [...]
"Neke od ovih situacija mogu postati malo neugodne", rekao je Bannon u studenom 2015. "Ali znate što, mi smo u ratu. Mislim da nesumnjivo idemo u veliki oružani ratni sukob, ponovno na Bliskom istoku."
Gledajući kroz Bannonove oči, jednostavnije je razumjeti zašto je Trump prijateljski nastrojen prema Rusiji i Izraelu, a neprijateljski prema Kini i Iranu. Međutim, Putin treba biti pažljiv, jer prijateljstvo možda neće trajati zauvijek. Bannon kaže:
Znate, Putin je prilično zanimljiv čovjek. Također je vrlo, vrlo, vrlo inteligentan. Vidim to u Sjedinjenim Državama gdje on djeluje vrlo snažno prema socijalnim konzervativcima sa svojom porukom o tradicionalnijim vrijednostima, tako da mislim da trebamo na to jako dobro paziti. Mislim da su Putin i njegovi drugovi zapravo kleptokracija, da su zapravo imperijalna sila koja se želi proširiti. Međutim, zaista vjerujem da u ovoj trenutnoj okolini, gdje se suočavamo s potencijalnim novim kalifatom koji je vrlo agresivan i koji prestavlja opasnu situaciju - ne kažem da trebamo ignorirati problem Rusije - ali mislim da trebamo prvo riješiti stvari od primarne važnosti.Drugim riječima, pobrinimo se prvo za Kineze i muslimane, a za Rusiju kasnije.
Stajališta Huntingtona i Bannona kao da su sastavljena od razvučenih, nerafiniranih, crno-bijelih ideja, ostavljajući malo do ništa mjesta za kompleksnosti i suptilnosti stvarnosti. U njima se nazire prisutnost shizoidne psihopatije, kako je opisano u Političkoj ponerologiji:
Nositelji ove anomalije su hiperosjetljivi i sumnjičavi, dok u isto vrijeme obraćaju malo pažnje na osjećaje drugih. Skloni su zauzeti ekstremne pozicije, i nestrpljivi osvetiti se drugima za manje prekršaje. Ponekad su ekscentrični i čudljivi. Njihovo slabo razumijevanje psihološke situacije i stvarnosti vodi ih do toga da nameću svoja netočna, pogrdna tumačenja namjera drugih ljudi. Lako se uključuju u aktivnosti koje su prividno moralne, ali koje zapravo nanose štetu i njima i drugima. Njihov osiromašen psihološki svjetonazor čini ih tipično pesimističnima u vezi ljudske prirode. Često pronalazimo izražaje njihovih karakterističnih stavova u njihovim izjavama i pisanim objavama: "Ljudska priroda je toliko loša da red u ljudskom društvu može održavati jedino snažna sila koju su stvorile visoko kvalificirane individue u ime neke više ideje." Ovakvo za njih tipično izražavanje možemo nazvati "shizoidnom izjavom". [...]Doista, marksizam, sa svojom 'Velikom teorijom povijesti' u kojoj su proizvoljno ocrtane grupe (proletarijat vs buržoazija) sudbinski osuđene na vječnu međusobnu borbu, nalik je shizoidnoj izjavi o scenariju 'judeo-kršćanski zapadnjaci vs muslimani (plus Kinezi)' zamišljenom u 'Sukobu civilizacija'. Oboje tvrde da definiraju objektivnu stvarnost, ali zapravo samo izazivaju subjektivni animozitet između velikih grupa ljudi.
Njihova ponerološka uloga može imati makrodruštvene implikacije ako se njihov stav prema ljudskoj stvarnosti i njihova tendencija da izmišljaju velike doktrine stave na papir i umnože u velikom broju primjeraka. [...]
Analiza uloge koju su odigrali radovi Karla Marxa lako otkriva sve gore navedene tipove apercepcije i društvenih reakcija koji su izazvali neprijateljstvo između velikih grupa ljudi. Kada čitamo bilo koji od tih uznemirujuće razdornih radova, trebali bismo ih pažljivo promotriti kako bismo uočili bilo koje od tih karakterističnih deficita, ili čak otvoreno formuliranu shizoidnu izjavu.
[Andrew M. Lobaczewski, Politička ponerologija, str. 123. - 125.]
Da nije na takvoj ključnoj poziciji od moći, Bannon bi bio bezopasan. No, ne samo da jeste tamo, ako ćemo gledati po njegovim riječima, čini se da ima i Donalda Trumpa u svom džepu. Prošloga ljeta, tijekom izborne kampanje, Vanity Fair je intervjuirao Bannona:
Na površini, Bannon barem ima korist od toga što je politički suosjećajan s Trumpom; Breitbart je pod njegovim vodstvom postao "Trump Pravda", opisao mi je jedan od prijašnjih članova osoblja. No kad sam razgovarao s Bannonom, izrazio je da je oprezan u vezi iskrenosti Trumpovih političkih stavova tijekom kampanje. Trump je "samo instrument za nas", rekao mi je ranije ovoga ljeta. "Ne znam shvaća li on to ili ne." Vjerojatnije je da će Bannonova politička računica ovdje, ako ne Trumpova, biti manje oko pobjeđivanja na izborima, jer to je čini se izvan domašaja, a više oko toga da se zacementira američki nacionalistički pokret.Bannon ideolog manipulira Trumpa, poduzetnika kojeg pokreće veliki ego, kako bi mogao ostvariti svoju viziju. S obzirom na svoju povijest gdje je bio i republikanac, demokrat i nezavisni, Trump vjerojatno vidi sebe kao čovjeka od akcije koji nema puno vremena za ideologije ili političke teorije. Dakle, plaća li on Bannona da se ovaj brine o takvim stvarima?
Samoispunjavajuća proročanstva
Steve Bannon možda ne želi konfrontaciju s islamom ili Kinom, ali njegova uvjerenost o njenoj neizbježnosti, i činjenica da je na poziciji iz koje može utjecati na globalne događaje, može okrenuti njegovu viziju u samoispunjavajuće proročanstvo.
Mislim da Bannon nije svjestan da se stvari ne moraju odviti na takav način. Bio bi potreban netko pametniji, kao što je Putin, da vidi drugačije rješenje od 'neizbježnosti' takvog scenarija. Koliko puta su SAD/NATO pokušavali isprovocirati Putina da eskalira tenzije između Rusije i Europe, a ipak je iznova i iznova pronalazio načine za izbjeći to. Nažalost, ništa što smo dosad vidjeli od Trumpa ne upućuje na to da bi, ako bi bio u sličnim situacijama, mogao izbjeći upasti u takvu zamku. Njegov osobit 'ekstremni pregovarački stil' bi zaista mogao učiniti stvari gorima.
Zatim tu postoji i liberalna ljevica (što je 'lijevo' ovih dana uopće?) koja je toliko nesretna u vezi Trumpa. Shvaćaju li da i oni također sudjeluju u samoispunjavajućem proročanstvu? Trump vjerojatno nema osobnih razloga da postane novi 'Hitler', no ako ljevičarski prosvjedi prerastu u nerede, a neredi u neprekidni masovni ustanak, kako će netko kao što je Trump reagirati na to? Najvjerojatnije pokazujući im tko je gazda i vraćajući red sa željeznom šakom! Scott Adams ukazuje na istu stvar:
U zadnje vrijeme imam osjećaj da su Trumpovi kritičari prešli s očekivanja da će Trump postati novi Hitler na preferiranje takvog ishoda. Očito ne preferiraju to na svjesnom nivou. No alternativa tomu da će Trump postati Hitler je da će oni morati proživjeti ostatak svojih života kao potvrđeni imbecili. Nitko ne želi biti potvrđeni imbecil. I zasigurno ne poslije izvikivanja svojeg mišljenja u javnosti i protestiranja na ulicama. Bilo bi totalno osramoćenje za anti-Trumpiste kad bi se ispostavilo da Trump samo pokušava učiniti dobar posao za Ameriku. To predstavlja prijetnju njihovom egu. Veliku prijetnju.Trump nije dugo na vlasti i postoje mnoge nepoznanice, tako da je teško reći što možemo očekivati od njega. Međutim, bazirano na nekoliko problema koje smo ovdje obradili, mislim da možemo biti poprilično sigurni da će rastući kaos, u jednom ili drugom obliku, biti naša svakodnevica.
I ovo me dovodi do sljedeće poante. Kada milijuni Amerikanaca žele istu stvar, i žele to žestoko, vjerojatnoća da će se to dogoditi snažno raste. Možete to nazvati 'moć pozitivnog razmišljanja'. Takav princip također stoji iza afirmacija. Kada se ljudi masovno fokusiraju na željenu budućnost, događaji se počnu odvijati na načine koji će i dovesti do toga.
Ne govorim ovdje o nekakvoj 'new-age magiji'. Govorim o običnim ljudima koji čine obične stvari kako bi pretvorili Trumpa u stvarnog Hitlera. Na primjer, ako prosvjednici počnu biti nasilni, možete očekivati da će na kraju doći do silovitog odgovora. A to bi učinilo da Trump više nalikuje Hitleru. Mogu zamisliti na desetke načina na koje bi prosvjednici mogli uzrokovati stvar koju nastoje spriječiti. Drugim riječima, svojim željama to mogu učiniti stvarnošću iako upravo protiv takve stvarnosti prosvjeduju.
Komentari čitatelja
na naše novosti