Komentar: Sljedeći članak je objavljen u kolovozu ove godine, a odnosi se na događanja u Portlandu gdje su članovi pokreta Antifa pretukli novinara Andya Ngoa. Članak je još uvijek relevantan jer se određenim ljevičarskim skupinama ne prestaje ukazivati nepostojeća nacistička prijetnja...
Ako neoliberalne vladajuće klase očekuju da će održati američke mase u histeriji zbog "fašizma" do studenog 2020., morat će pronaći neke bolje naciste. Trenutni nacisti jednostavno tome nisu dorasli. Nisu dovoljno zastrašujući niti su dovoljno nacistički. U redu, oni iz redova milicije izgledaju pomalo zastrašujuće, a onaj "spartanac" izgleda nekako... uh, čudno, ali većina njih izgleda poput regularnih seljačina. Koliko bi bilo teško da im se nabave smeđe košulje ili one kaki hlače kakve su nosili u Charlottesvilleu ili neku drugu uniformu sličnu nacističkoj?
I vojne čizme. Ljudi vole te vojne čizme.
Ozbiljno, Otpor treba dovesti u red svoju službenu narativnu optiku, i to trebaju učiniti bez odgađanja. Milijuni liberala čekaju da im se isperu mozgovi za jednogodišnje bjesnilo proizvedene masovne histerije "fašizma", ali trebat će im nekoliko polovično uvjerljivih nacista zbog kojih mogu spastički poludjeti. Nekoliko stotina bozbezveznika u MAGA šeširima koji paradiraju američkim zastavama baš i ne čini Sturmabteilung.
Mislim, naravno, na najnoviju "fašističku invaziju" Portlanda koja se dogodila prošle subote, a koja je, prema korporativnim medijima, i Antifi, i lokalnim stručnjacima za fašizam, trebala biti istinsko krvoproliće. Teško naoružani bijeli teroristički nadmoćnici dolatili su iz cijele zemlje kako bi neselektivno ubili što je moguće više "crnaca, azijata, latinoamerikanaca, starosjedilaca, imigranata, pacifičkih otočana, invalida, beskućnika i LGBTQ osoba". Ovaj bijeli supremacistički teroristički festival ubijanja trebao je biti osveta za preventivno samoobranjivo premlaćivanje Andyja Ngoa, "najopasnijeg fašističkog varalice u Americi", od strane militanata Antife ranije ovog mjeseca.
Ngo (za koga većina ljudi nikada nije čula dok ga militanti Antife nisu pretukli), iako se on predstavlja kao legitimni novinar pišući za stručna izdanja poput The Wall Street Journal-a, New York Posta, Quillette-a i slično, je navodno agent fašističke obavještajne službe zadužene za sastavljanje fašističkih "popisa za odstrel" koja se sastoje od imena raznih poznatih portlandskih antifašističkih ličnosti (za koje većina ljudi također nikada nije čula dok nisu tvrdili da ih je Ngo stavio na svoj "popis za odstrel").
Alexander Reid Ross, na primjer, izuzetno utjecajni "stručnjak za fašizam", specijalista za osvješćivanje i učitelj zemljopisa, koji stoji na tragu putinovsko-nacističke zavjere kako bi se stvorio sinkretički savez između onih koji vole Assada, Duginista, LaRouchian-nacista pod vodstvom Maxa Blumenthala i Vanesse Beeley, ili možda Glenna Greenwalda i Tuckera Carlsona... ili nešto više ili manje uzduž tih linija (pogledajte Rossove poticajne paranoične idiotarije koje su primorale Southern Poverty Law Center (SPLC) da ih povuku zbog Blumenthalovih fašističkih pravnih savjeta.) Ross navodno ostaje u skrivanju u sigurnoj kući na neotkrivenom mjestu negdje na pacifičkom sjeverozapadu, navodno ga štiti FBI, dok nastavlja svoj važan posao.
A tu su i ozloglašeni "Proud Boys", skupina samoopisanih "zapadnih šovinista" koji očito nisu imala spolni odnos godinama. Prema SPLC-u (koji ih je službeno označio "grupom mržnje"):
Postoje tri stupnja članstva unutar skupine "Proud Boys", a da bi se stekao prvi u "pro-zapadnoj bratskoj organizaciji" potencijalni član jednostavno mora izjaviti "ja sam zapadnjački šovinist, i odbijam se ispričati za stvaranje modernog svijeta". Da bi stekli drugi stupanj, član "Proud Boysa" mora izdržati batine dok ne izrekne pet žitarica za doručak (kako bi pokazali "kontrolu nad adrenalinom") i odustati od masturbacije jer će ih, u teoriji, to ostaviti sklonijima izaći i upoznati žene. Oni koji steknu treći stupanj pokazali su svoju predanost i dobijaju tetovažu skupine "Proud Boys". Bilo koji muškarac - bez obzira na rasu ili seksualnu orijentaciju - može se pridružiti bratskoj organizaciji sve dok "prepoznaju da bijeli muškarci nisu problem".Takav je kalibar ekipe koju Otpor pokazuje u svojoj fantaziji "fašizma". Kao što vidite, to nije baš A-lista. Ako će se držati histerije "fašizma" od sada do studenog 2020. (što je doista jedina opcija koja im je preostala, jer im je "Russiagate" eksplodirao u lice), najmanje što mogu učiniti je okupiti nešto pravih nacista i neke poluugledne lovce na naciste i prestati s ovom patetičnom Portlandija gluposti.
Komentar: Demokrati u SAD-u su se u međuvremenu fokusirali na još jednu izmišljotinu; takozvani "Ukrainegate".
Otpor barem toliko duguje liberalima, pogotovo nakon što su učinili da izledaju kao budale vodeći ih tri godine svojom smiješnom "Russiagate" histerijom. Sigurno, lakše je prodati histeriju "fašizma", ali to ne znači da je ne moraju prodati. Nije kao da se mogu naglo prebaciti s pripovijedanja o "Russiagate" na naraciju "fašizma" (kao da njihova prijevara "Russigate" nije razotkivena) i očekivati da će liberali to prihvatiti poput članova nekog ogromnog kulta.
Ili, ne znam... možda i mogu. Izgleda da New York Times sigurno tako misli. Pogledajte ovu razmjenu između izvršnog urednika Deana Baqueta i anonimnog službenika na hitnom unutrašnjem sastanku "gradske vijećnice" sazvanom nakon što je The Times promijenio naslov na prvoj stranici jer Trump nije prikazan dovoljno rasistički. (Prijepis je sa stranice Slate; naglasak je moj.)
Osoblje: Zanima me koja je sveobuhvatna strategija za nas kroz ovu administraciju i način na koji je pokrivamo... ljudi ne razumiju. Mislim da su zbunjeni o onome što pokušavamo učiniti.Za sve koji nisu sasvim tečni u govoru profesionalnog novinarstva s Pulitzer nagradama, to se otprilike prevodi kao: "OK, nema više stvari o Rusiji. Prelazimo na fašizam i rasizam i na tome ćemo ustrajati dok Trump ne ode u povijest."
Baquet: OK. Hoću reći, dopustite mi da se vratim na trenutak kako bih samo ponovio ono što sam rekao u svojoj kratkoj preambuli o izvještavanju. Prvo poglavlje priče o Donaldu Trumpu, ne samo za našu redakciju, nego, iskreno, i za naše čitatelje, glasilo je: je li Donald Trump imao nepoželjne odnose s Rusima i je li bilo opstrukcije pravde? Bila je to zaista teška priča, usput, nemojmo to zaboraviti. Postavili smo se da prikrijemo tu priču. Ja ću to reći. Osvojili smo dvije Pulitzerove nagrade zbog pokrivanja te priče. I mislim da smo pokrili tu priču bolje od bilo koga drugog.
Onog dana kad se Bob Mueller povukao sa mjesta svjedoka, dogodile su se dvije stvari. Naši čitatelji koji žele da Donald Trump ode iznenada su pomislili: "Sranje, Bob Mueller to neće učiniti." A Donald Trump se pomalo politički ojačao, mislim. Jer, znate, iz očitih razloga. I mislim da se priča promijenila. Mnogo stvari o kojima govorimo počelo se pojavljivati prije šest ili sedam tjedana. Malo smo ravnih nogu. Mislim, to je ono što se dogodi kad priča izgleda na određen način dvije godine. Zar ne?
Mislim da se moramo promijeniti. Hoću reći, o viziji za pokrivanje za sljedeće dvije godine govorio sam ranije: Kako možemo pokriti tipa koji daje takve [rasističke] primjedbe? Kako pokrivamo reakciju svijeta na njega? Kako ćemo to učiniti dok nastavljamo pokrivati njegove političke odluke? Kako da pokrivamo Ameriku, koju je Donald Trump tako podijelio? Kako da se nosimo sa svim stvarima o kojima vi govorite? Kako da pišemo o rasi na smislen način, nešto što već dugo nismo napravili u velikoj mjeri? To je, po meni, vizija pokrivanja. Svi ćete nam morati pomoći u oblikovanju te vizije. Ali mislim da je to ono što ćemo morati uraditi u naredne dvije godine.
Što je u redu ako se mene pita. Ne sviđa mi se Donald Trump. A Amerikanci su zasigurno rasisti... uh, Amerikanci radničke klase, to jest. Ispričavam se, Amerikanci bijele radničke klase, a ne crnci ili osoblje The New York Timesa ili neoliberalne vladajuće klase. Osim ako su osobe s invaliditetom, ili beskućnici, ili Latinoamerikanci, ili domorodci, ili LGBTQ (tj. bijeli Amerikanci radničke klase, a ne vladajuće klase). A u tom slučaju, oni imaju dozvolu za rasizam. Ali mi ostali smo svi bijeli nadmoćnici, i homofobni antisemiti, i ksenofobični rasistički transfobi i... pa, u osnovi, hrpa nacista.
Što? Ne vjerujete da su većina bijelih Amerikanaca hitleroljupci, nacisti koji pozdravljaju Hitlera i koji žele masovno ubiti sve Židove i Meksikance i ponovo zarobiti sve Afroamerikance? Što mislite, kako je Donald Trump izabran? Netko je ukrao predsjedništvo od Clintonove. Ako to nisu bili Rusi, to su morali biti fašisti! Mislim, na kraju krajeva, tko je još ostao?
IZJAVA O ODRICANJU: Prethodni esej u cijelosti je djelo našeg internog satiričara i samoimenovanog političkog učenjaka, CJ Hopkinsa, i ne odražava stavove i mišljenja Consent Factory, Inc., njegovog osoblja ili bilo kojeg od njegovih agenata, podružnice ili ovlaštenja. Ako iz bilo kojeg neobjašnjivog razloga cijenite rad gospodina Hopkinsa i želite ga podržati, idite na njegovu Patreon stranicu (gdje možete dati doprinos i od samo 1 USD mjesečno) ili pošaljite svoj doprinos na njegov PayPal račun, tako da možda prestane dolaziti do naših ureda pokušavajući dobiti novac od našeg osoblja. Alternativno, možete kupiti njegov satirični distopijski roman, Zone 23, za koji razumijemo da je prilično šaljiv ili bilo koju od njegovih subverzivnih scenskih predstava, koje su osvojile neke nagrade u Velikoj Britaniji i Australiji. Ako ne cijenite rad gospodina Hopkinsa i želite mu napisati zloban e-mail, slobodno ga izravno kontaktirajte.
Komentar: Od istog autora: Pandemija antisemitizma!