iran
Protekla dva dana smo izvještavali o iranskoj osveti zbog likvidacije iranskog generala Sulejmanija i zapovjednika šiitske armije u Iraku Abu Mahdi Al-Muhandisa. Vijesti su se u medijima objavljivale iz minute u minutu i ovaj je iranski odgovor bez sumnje pokazao koje su "crvene linije" Teherana. Sada znamo nešto više o napadu, ali i njegovim posljedicama u geopolitičkoj areni.

Prvo, Iran je za napad koristio balističke rakete "Fateh 313", koje su pogodile dvije vojne baze u Iraku u kojima su bile koncentrirane značajne američke snage, zajedno s drugim saveznicima koji se sada "privremeno" povlače u Kuvajt. Izravni iranski pogoci su bili osveta zbog američkog atentata na Iransku revolucionarnu brigadu i zapovjednika njenih Quds snaga generala Qassema Sulejmanija i njegovih suradnika, koje je američki bespilotni zrakoplov prošlog tjedna ubio na aerodromu u Bagdadu.

STRATEŠKE PORUKE ODMAZDE

Iranska odmazda nosi nekoliko strateških poruka Bliskom istoku za ovu 2020. godinu i još mnogo godina koje slijede. Koje su to poruke? Što će biti od otvorenog napada Irana na najmoćniju pojedinačnu vojnu silu svijeta?

Visoki iranski dužnosnik kontaktirao je iračkog premijera Adela Abdula Mahdija iza ponoći kako bi ga obavijestio da se Iran odlučio osvetiti za atentat na svog generala. Iran je rekao da će pogoditi mjesta gdje su koncentrirane američke snage u Iraku, bez udara na iračke snage.

Premijer Adel Abdul Mahdi, prema dobro informiranim izvorima iz Bagdada, odgovorio je da "ovaj čin može donijeti pogubne posljedice za Bliski istok i da Irak odbija postati teritorij na kojem će se voditi američko-iranski rat".

Elijah Magnier koji radi za kuvajtsku medijsku kuću Al-Rai, tvrdi kako mu iranski dužnosnik odgovorio Mahdiju: "Oni koji su započeli ovu spiralu nasilja su SAD, a ne Iran. Odluka je donesena."

Premijer Adel Abdul Mahdi je informirao američke snage o iranskoj odluci. SAD su proglasile izvanredno stanje i uoči napada upozorile sve američke baze u Iraku i regiji.

Međutim, Iran je odlučio bombardirati najznačajniju američku vojnu bazu u Iraku, Ain Al-Assad, gdje je samo u posljednja dva dana američka komanda okupila najveći broj snaga. Mnoge američke baze, posebno u područjima koja su pod šiitskim nadzorom i oko Bagdada, evakuirane su posljednjih dana iz sigurnosnih razloga prema Ain Al-Assadu, bazi koja ima protunuklearna skloništa.

Ain Al-Assad se nalazi u pustinji Al-Anbar, blizu iračko-sirijske granice. To je ista baza iz koje su poletjeli bespilotni zrakoplovi koji su ubili generala Soleimanija i njegove suradnike i prijatelje u bagdadskoj zračnoj luci. Iran je također bombardirao i američku bazu u Erbilu, u iračkom Kurdistanu.
napad
Iran je kopirao stil kojim Amerikanci koriste u komuniciranju svojih odluka. 30. prosinca 2019. američki ministar obrane Mark Esper kontaktirao je iračkog premijera Mahdija i obavijestio ga, ne pitajući njegovo dopuštenje, kako SAD namjeravaju bombardirati iračke šiitske milicije Hashd Al-Shaabi armije. Uništeno je pet baza iračkih milicija na granici sa Sirijom, pri čemu je ubijeno i ranjeno 79 časnika Hashda, savezne policije i iračke vojske.

Mark Esper je dao vrlo malo vremena, oko pola sata, iračkom premijeru da obavijesti svoje snage. Isto toliko je Iran dao vremena Mahdiju i obavijestio ga je pola sata prije bombardiranja američkih snaga i lansiranja oko 16 moderniziranih raketa "Fateh 313" na baze u Anbaru i Erbilu.

IRAK JE TRENUTNO IZGUBIO SUVERENITET

U određenm smislu, Irak je u iransko-američko sukobu izgubio suverenitet, ali zato sada može povratiti punu kontrolu nad svojom zemljom, jer je to moguće samo kad američke snage napuste Irak, kako je odlučio irački parlament.

Odluka je došla kao odgovor na atentat na generala Sulejmanija, koji je u Iraku došao kao diplomatski izaslanik.
Sulejmanija je iračka vlada službeno pozvala 2014. godine kada je Irak tražio od Irana da pošalje 100 iranskih savjetnika u Irak za borbu protiv ISIL-a. Imao je irački imunitet i vodio je iransku obavještajnu ćeliju u Bagdadu, nedaleko od američke ambasade, gdje je u poznatom operativnom centru surađivao s ruskim, sirijskim i iračkim dužnosnicima. Bio je diplomat s diplomatskom putovnicom i zatraženo je da se sastane s iračkim premijerom sutradan u 08:30 po lokalnom vremenu "da primi poruku od Saudijske Arabije".

Irački premijer Adel Abdul Mahdi je pristao igrati posredničku ulogu između Irana i Saudijske Arabije i bio je posrednik iranske mirovne inicijative upućene arapskim čelnicima. Sulejmani je stigao u Irak nakon zahtjeva predsjednika Trumpa za smirivanjem napetosti s Iranom. Bilo je to putovanje s više zadataka.

Komentar: Očigledno je da mirovna misija nekome nije odgovarala. Izrael voli natjerati SAD da za njih obavljaju njihove prljave poslove. Netanyahuse zalagao za američko-iranski sukob veći dio svoje političke karijere. Više od 20 godina inzistirao je da se Islamska Republika nalazi na samo nekoliko koraka od proizvodnje nuklearnog oružja, čak i kad izraelska obavještajna služba javno tvrdi drugačije.


PORUKA KURDIMA

Iran je koristio svoje precizne rakete i kada je bombardirao ISIL i položaje kurdskih separatista u Kurdistanu 8. rujna prošle godine. Tada su rakete Islamske Republike postigle željeni cilj. Iran je u ovom napadu upotrijebio svoje precizne balističke rakete sa snažnim bojevim glavama, ali s ciljem, da izbjegne žrtve, čime je poslao jasnu poruku predsjedniku Donaldu Trumpu.

Ovaj detalj će ostati misterij. Iran tvrdi da je likvidirano 80 američkih terorista, a SAD da nije poginuo nitko. U priopćenju lokalnih medija iz Anbara se navodi kako je američka zrakoplovna baza od Iraka zatražila hitnu medicinsku pomoć i da su u bazu poslani helikopteri za evakuaciju ranjenika. Koliko ih je bilo i je li ih bilo, to se ne zna.

Iranci ne samo da nisu koristili projektile iz podzemnih silosa, već su i postavili na otvorenom i rekete su koristile kruto gorivo. Iran je dao manevarski prostor za deeskalaciju, jer bi eskalacija sukoba Bliski istok bez sumnje odvela u rat.

Predsjednik Trump je napao iranske vlasti i tvrdio "kako je morao reagirati atentatom na generala". Ako prihvatimo činjenicu da je Iran vjerojatno pretjerao s brojem američkih žrtava, "80 likvidiranih američkih terorista", to je bila poruka koja je potvrdila za domaće javno mišljenje i iranski patriotizam koji je eksplodirao u čast generala Sulejmanija. Ali ne samo to, već je to bila i poruka za prikupljanje javne podrške Teheranu u slučaju američke odmazde, koja bi tražila daljnje iranske odmazde koje bi mogle voditi ratu.

Iranska poruka upućena je i američkim biračima, koje se želi podsjetiti da je Trump obećao da za vrijeme njegova mandata američki vojnici neće biti u opasnosti. Umjesto toga, on riskira živote tisuća vojnika u jednom napadu ili sukobu s Iranom i njegovim saveznicima na Bliskom istoku, prije svega zbog interesa Izraela, jer SAD više ne trebaju bliskoistočnu naftu, jer je i same proizvode, kao što je podsjetio Trump.

Iran je odabrao kao metu i američku bazu u Erbilu, čime je poslao jasnu poruku. Prema iranskim dužnosnicima, namjera je da SAD shvate da u slučaju da odluče napustiti južni Irak i okupiti se na sjeveru u kurdskoj regiji, američka prisutnost u Kurdistanu je jednako na dometu iranskih projektila i da američki vojnici neće biti sigurni nigdje u Iraku.

AMERIČKA PROTUZRAČNA OBRANA

Iransko raketiranje otkriva da su američke rakete za presretanje u Ain Al-Asadu bile neaktivne i da je drugi veći napad, preciznijim i moćnijim projektilima, mogao uzrokovati masakr. Dovoljna bi bila politička odluka i Iranska Revolucionarna garda bi umjesto raketa "Fateh 313" koristila puno moćnije i razornije projektile iz svog arsenala

Ovo je drugi odgovor na atentat na generala Sulejmanija. Prvi je došao iz iračkog parlamenta, čija rezolucija poziva na povlačenje svih stranih snaga iz zemlje. Drugi je potekao od predsjednika Hassana Rohanija koji je rekao: "Uspjeli ste odsjeći ruke Qassema Soleimanija, a mi ćemo vama odsjeći noge i istjerati vas s Bliskog istoka."

VIDEO: Snimke štete u bazi Ain- Al-Asad koje su objavile američke medijske kuće


Ovo sigurno nije posljednji iranski udar na američke snage na Bliskom istoku i nakon toga je iznova granatirano područje američke ambasade u "Zelenoj zoni" u Bagdadu, vijest koji su američki dužnosnici i mediji gotovo zanemarili, jer je bilo "samo materijalne štete u blizini ambasade".

Ali ako se predsjednik Trump odluči suzdržati od novih napada, Iran više neće izravno udarati američke snage, niti će priznati da stoji iza njih. Ali ne treba misliti da će Iran i njegovi saveznici prestati uznemiravati američke snage, ako ostanu u Iraku.

PORUKA IZRAELU

Izraelu je poslana još jedna poruka i to imenovanjem novog zapovjednika Quds snaga IRGC, Ismaila Qaanija, koji se susreo sa svim palestinskim skupinama u Teheranu. Prema izvorima s tog sastanka, Iran je obećao "neograničenu podršku svim palestinskim skupinama kako bi one postigle svoj cilj".

Iran je u stvari i rekao "kako je Izrael u partnerstvu sa Sjedinjenim Državama sudjelovao u atentatu na Sulejmanija".

NOVI PEARL HARBOR

Čini se da je kraj vremenu kada su SAD mogle napadati suverene nacije bez odgovora. Takoreći od Pearl Harbora, ovo je prvi put da je dna država otvoreno priznaje da stoji iza napada na američku bazu. Rat u Vijetnamu je bio nešto drugo, iako se smatra sukobom između dvije države. Ova teška i složena situacija može se okončati samo potpunim povlačenjem američkih snaga iz Iraka. Samo ovaj korak, kojeg je irački parlament i službeno zatražio, može poštedjeti živote američkih vojnika.

SAD mogu koristiti samo nebo Iraka i ne mogu se služiti bilo kojim kopnenim rutama. Ali to je kretanje u otvoreno neprijateljskom okruženju u Iraku u kojem je svaki američki vojnik, časnik ili diplomata potencijalna meta.

Nakon najave nekoliko militantnih skupina u Iraku da će to i učiniti, jasno je da u toj zemlji više nema sigurnog mjesta za američke snage. Atentat na Sulejmanija zatvorio je sve puteve ovoj američkoj administraciji za bilo kakve pregovore s Iranom. Ovdje se sada postavlja pitanje koje sile čekaju i rade na tome da popune vakuum kada odu Amerikanci? Rusija i Kina, naravno. Iran je ionako susjedna zemlja i ne mora biti dizati razinu vojno-tehničke suradnje sa susjednom zemljom. Za Teheran je cilj, što je i rekao, da Amerikanci odu iz regije i kasnije mu se otvaraju brojni putevi u području ekonomske suradnje i jačanja bilateralnih odnosa u svim područjima, jer u Iraku ionako ima lokalnih 150 000 boraca i nema potreba iritirati onaj dio iračkog društva, sunite i manji dio šiita, koji ne želi vidjeti iransko vojno prisustvo u zemlji. Rusija i Kina će biti više nego dobar jamac iračke sigurnosti, što je scenarij kojem je očito sklon i Teheran.