dijete
© Futureceylon.com
Prije nekoliko desetljeća, svaki se dan borili za opstanak, sada sami sebe moraju motivirati za život. RT je poslušao bolna sjećanja dvojice Nijemaca koji su bili smješteni u udomiteljstvo kod poznatih pedofila od strane berlinskih vlasti.

Prošlog mjeseca, jezivo izvješće s njemačkog sveučilišta Hildesheim otkrilo je da je berlinski Senat orkestrirao plan pukotine na temelju kojeg su se ranjiva djeca desetljećima ostavljala u skrb poznatih pedofila.

To je bio dio jednog groznog "eksperimenta" kontroverznog seksologa, Helmuta Kentlera, čija su izopačena učenja tvrdila da seksualni kontakt s odraslima ne šteti djeci. Pedofili koji se brinu o njima samo bi "emancipirali" njihovu "seksualnost", izjavio je Kentler više puta kroz svoje tvrdnje, u bezbroj knjiga i na TV-u.

Helmut Kentler
Od kraja šezdesetih Helmut Kentler, kao voditelj odjela Pedagoškog centra u Berlinu, vodio je projekt "pedagoškog modela" u kojem su dječaci beskućnici posebno stavljeni u skrb pedoseksualnih očevima uredom kancelarije za dobrobit mladih
Stekao je slavu "progresivnog vizionara" i postao miljenik ljevičarskih političara, uključujući gradonačelnika zapadnog Berlina, Willyja Brandta, budućeg njemačkog kancelara.

Dvije žrtve Kentlerovog "eksperimenta", identificirane kao Marco i Sven, rekli su za RT da su bili u situaciji kao da su "bili izloženi za prodaju".

Njihov budući udomitelj, Fritz H., otkad je postao poznat u njemačkim medijima, bio je ljubazan i "pokušao nas je osvojiti" kad su se prvi put upoznali, možda poput lovca koji ne želi preplašiti svoj plijen.
Činilo se da je prijateljski raspoložen, za razliku od onoga kakav je on zapravo.
Tada se radilo o tome želi li nas povesti ili ne. Nisu nas pitali, jednostavno smo morali ići", rekao je Marco. Za njega je višegodišnja noćna mora počela u bolnici u kojoj je prvi put upoznao Fritza, kojeg je Kentler opisao kao "stručnjaka za skrb o djeci". Mjesec dana kasnije bio sam kod njega. Nisam ni znao da su me poslali tamo", otkrio je.

Dječaci također nisu znali da je taj čovjek zapravo osuđeni pedofil koji je sam živio u Zapadnom Berlinu. Njegova kaznena evidencija nije spriječila gradske organe za dobrobit mladih da stave ranjivu djecu u njegovu skrb u više navrata, između ranih 1970.-ih i 2003.

Fritzove žrtve, neke od šest ili sedam godina, pretrpjele su neizrecive strahote dok su bile ovisne o njima. Nekoliko ih je seksualno zlostavljano i silovano, a jedan dječak s invaliditetom umro je u njegovoj skrbi.


I Marco i Sven rekli su da je život s pedofilom "svakodnevna bitka za preživljavanje". "Totalni psihopat" bi zlobno iskoristio naše najveće strahove kako bi ih natjerao na "stvari koje inače ne bismo radili".

Bilo je:
"Ako to ne učinite, vratit ćete se u sirotište" ili: "Ako ne učinite ono što želim, ponovo možete jesti smeće iz kante".
Žrtvama je rečeno da u zlostavljanju nema ništa kazneno jer je "on naš otac, a mi smo bili mladi". Vikanje i udaranje bili su dio dječakovih svakodnevica, što je ponekad podsjećalo na prakse ugnjetavajućeg kulta.

"Uvijek je govorio da on nije tukao nas nego vraga koji je bio u nama", rekao je Marco dodajući da ih je fizičko nasilje još jače povezalo sa zlostavljačem. Obojica su se složila da "što je lošiji tretman, to ste više osjećali da vam je ta osoba važna"; rečeno je da se taktika iz udžbenika totalitarnih sekti primijenila nad njima.

Marco i Sven proveli su godine u potpunoj izolaciji. Fritz im nije pružio odgovarajuće obrazovanje jer bi tako izgubio status njegovatelja; također im je onemogućio stjecanje osnovnih socijalnih vještina poput plaćanja računa ili najma stana. Ali postoji nešto još strašnije što je "zakopano duboko u našoj podsvijesti", kažu oni.
Svaki dan se borite sa sobom i morate se motivirati na to da želite živjeti dalje. Kad navečer ležite u krevetu i preplave vas ova sjećanja i osjećaji, ponekad ne želite živjeti.
"Naši životi su uništeni, mi ne možemo raditi i postali smo svjesni da smo samo šaka jadnika", rekao je Marco, a Sven je gorko dodao: "Bio sam i proizvod sam zlostavljača djece".

Dvojica muškaraca pokušali su smatrati odgovornima one za koje kažu da su sudjelovali u uništavanju njihovih života, posebice rukovoditelji berlinskog Senata. No oni sada vode tešku bitku. Senat im je pokušao ponuditi odštetu od 10.000 eura i izgleda da Senat nema volje podnijeti ikakve druge aktivnosti.

Obje žrtve su sumnjičave prema zloglasnom izvješću Sveučilišta u Hildesheimu. Njihove stručnjake odobrio je sam Senat, što izgleda kao da "razbojnik istražuje vlastitu pljačku", rekao je Sven. Sven inzistira na tome da se pokrene dublja istraga jednog od najvećih zločina u post-ratnom vremenu koji se dogodio u Berlinu.