talibani
© Erwin Franzen / Creative CommonsBritanske obavještajne službe podržale su afganistanske mudžahedine iz Jamiati Islamija 1980 -ih
Tajni pregovori talibana i britanske obaveštajne službe MI6, u jeku nedavne evakuacije civila i diplomatskog osoblja iz Kabula, poslednje su poglavlje u dugoj istoriji pomaganja radikalnim islamskim grupama u Avganistanu, a koliko je u to bila umešana britanska agencija otkrio je Džon Fulerton, nekadašnji novinar u ulozi špijuna.

Bila je 1980. godina kada se Fulerton sastao na ručku u Londonu sa članovima Britanske tajne obaveštajne službe (SIS), poznatije kao MI6. Agenti su novinara pitali da nabroji pet gradova u kojima bi voleo da radi, a on je na salveti naškrabao nekoliko reči.

- Prvi na spisku bio je pakistanski Pešavar. Sovjeti su okupirali Avganistan, ali nisam mogao da nađem način da tamo radim kao frilenser, jer tamo nije bilo novinara, svi su napustili Kabul. Ja sam hteo da pokrivam rat, i tako me je SIS zaposlio - započeo je svoju priču Fulerton.

Sa njima je već neko vreme bio u dobrim odnosima, a zaposlili su ga kao "radnika pod ugovorom", što im je bilo isplativije nego da ga zaposle za stalno.

- Mnogi, uglavnom iz vojnog miljea, radili su za njih pod ugovorom. Tokom sedamdesetih i osamdesetih su se dosta "smanjili", imali su tri baze u Latinskoj Americi sa punim osobljem, a tada više nisu imali nijednu - rekao je on. Ipak, i to se promenilo sa dolaskom Margaret Tačer na vlast.

lord Carrington u NATO -u i Fullerton u Afganistanu
lord Carrington u NATO -u i Fullerton u Afganistanu
Državni sekretar za spoljne poslove lord Piter Karington je želeo da televizijske ekrane preplave scene kako se Avganistanci bore protiv komunista.

- Avganistanskim pobunjenicima treba da se objasni vrednost publiciteta, što znači da snimci sovjetskih vojnih aktivnosti (na primer, kako napadaju sela i uništavaju kuće ili useve) moraju da budu spremni i dostupni. Ne treba da bude teško da se pobunjenicima obezbede film, kamere i slično - naveo je lord u jednom poverljivom dokumentu 1980. godine.

Kada je Fulerton izrazio želju da radi u Pešavaru, izašli su mu u susret. Tada 31- godišnji novinar prvo je poslat u školu obuke u Gosportu, gde je od MI6 naučio kako da sastavlja obaveštajne izveštaje, intervjue, prati metu ili pobegne od onih koji ga prate. Poseban deo kursa je bilo rukovođenje kamerama "super 8" kojima su snabdevali Avganistance.

Slično se dogodilo i 30 godina kasnije, kada je Forin ofis finansirao novinare-građane da izveštavaju medije na Zapadu o zločinima režima.


Komentar: Barem u slučaju Sirije, imali su militante i teroriste da počine zločine za koje bi potom okrivili Asssada: Svjedok napada plinom u Ghouti u 2013. otkriva tko je odgovoran za tragediju


Fulertonovo špijuniranje duž avganistansko-pakistanske granice osnova je njegovog romana "Špijunska igra", koji, iako fiktivan, prati njegova lična iskustva.

Upravo su ta iskustva presudna u razumevanju aktivnosti MI6 u Avganistanu, pošto ta agencija nikada nije javnosti predstavila svoje izveštaje.


Komentar: SIS nikada nije objavio svoje zapise o svojim akcijama protiv Sovjeta u Afganistanu. One su se odvijale paralelno s operacijom Cyclone, jednom od najduljih i najskupljih tajnih operacija CIA -e, koju je predsjednik Carter pokrenuo 1979. godine i nastavio pod Ronaldom Reaganom .


knjiga
Naslovnica 'Spy Game' Johna Fullertona
Fulerton je za SIS radio od 1981. do 1983, dok nije počeo da radi za Rojters, posle čega se udaljio od špijunskog sveta.

Lord Karington je imao velike planove. Želeo he da se mudžahedini snabdeju prenosivim raketama i antitenkovskim minama. To posedovanje oružja će u narednim godinama brinuti Zapad, ali britanskom sekretaru to tada nije bio problem.

Kada se pojavio Ahmad Masud, britanska služba je postala mnogo aktivnija.
plakat
© Ninara / FlickrPlakat Ahmada Shaha Massouda u Kabulu, 2013
Godine 1983. šef avganistanske operativne grupe pri CIA Gustav Avrakotos sastao se sa MI6 u Londonu i shvatio da su oni praktično bankrotirali. Iako nisu imali sredstva, Avrakotos je smatrao da britanska služba ipak ima manje pravnih zadrški nego CIA, a i bolje su bili upoznati sa terenom u Avganistanu, posebno kada je reč o dolini Panšir u kojoj je carovao Masud.

Upravo je sa Masudovim Islamskim društvom Fulerton "najviše voleo da radi" u Pešavaru, ali je video i koliko su opasni njegovi borci.

- Na zidu su imali poster Islamskog društva na kome je bio grob. Pored groba su bila dva kovčega, jedan umotan u američku, a drugi u sovjetsku zastavu. Sa jedne strane prihvatali su naoružanje sa Zapada, ali su, sa druge strane, prezirali ljude koji su želeli da im nametnu svoj pogled na svet - kazao je Fulerton.

Teroristi kao saradnici

Novinar je britansku ambasadu u Islamabadu obaveštavao o strujama unutar avganistanske opozicije. Masudove snage su okarakterisali kao desničarske verske fanatike i pre nego što je Fulerton došao u Pešavar.

U tom gradu je sretao i izgnanike iz Avganistana i levičare.

- Mislim da su Amerikanci podržavali i snabdevali pogrešne ljude jer su informacije koje su dobijali bile pogrešne. Podatke bi slali i pakistanskoj službi. Pakistan je hteo da kontroliše paštunske delove Avganistana kako bi osigurao da svaki čovek u Kabulu bude na njihovoj strani - objasnio je on.

Pakistan nije želeo da ga okruži stari rival Indija i bila mu je potrebna sigurna zona na severozapadu Avganistana.

Zapravo, podržavali su islamističke grupe, što je utvrdio i Forin ofis. Posebno se istakao mudžahedin Gulbudin Hekmatjar, vođa Islamske partije, koga je Fulerton opisao kao "gadnog lika".


Komentar: Najveći primatelj sredstava CIA -e iz operacije Cyclone bio je Gulbuddin Hekmatyar.


Hekmatjar se sa Tačerovom sastao u Dauning stritu 1986. godine.

Kada su Sovjeti napustili Avganistan 1989. godine, on se borio za vođstvo sa rivalima, a njegove snage su bile optužene za bombardovanje civila i silovanje žena.

Uspeo je da dočeka svojih pet minuta kada je nakratko postao premijer, pre nego što je pobegao pred naletom talibana 1996. Posle 11. septembra, promenio je stranu i podržao talibane i Al Kaidu, i narednih 15 godina upravljao napadima na snage NATO u Avganistanu.

Bivši klijent CIA je tako označen kao terorista.

Gulbudin Hekmatjar
© YouTube/WONGulbudin Hekmatjar
Bivši klijent CIA je tako označen kao terorista.


Komentar: ... Još jedan spektakularan slučaj povratnog udarca operacije Ciklona uključivao je arapske mudžahedine koji su 1980 -ih došli u Afganistan i Pakistan kako bi pomogli u borbi protiv komunizma.
.../...
"Afganistanci su se prema njima odnosili s prezirom", dodao je. "Morali su ih trpjeti jer su prihvaćali saudijski novac i oružje, pa su rekli da ćemo morati uzeti te ljude, ali su mislili da su prilično beskorisni u borbama. "

Okupljanje arapskog svijeta protiv Sovjeta donijelo je novac afganistanskim mudžahedinima, ali je nosilo velike rizike za Zapad." Amerikanci su plaćali za stvaranje svih onih traka i snimaka koji potiču ljude na ustanak protiv komunizma. Ako počnete gurati prste u sve to i počnete poticati oživljavanje militantnog islama na svjetskoj sceni, na kraju će vam opeći prste, mora ", razmišljao je Fullerton.


Zapadni špijuni nisu bili jedini koji su podržavali mudžahedine.

- Pojavljivali su se mišićavi tipovi sa kamerama oko vrata. Izgledali su veoma smešno, a kada bi me videli na putu u mojoj jakni od tvida svi bi se razbežali - opisao je Fulerton dolazak stranih plaćenika.

- Britanske plaćenike unajmljivao je Pentagon dok sam ja bio tamo, i to pod imenom "Ice Cargo", i oni su prijavljivani u hotelu u Pešavaru. Vodio ih je jedan Britanac u odelu. Zadatak im je bio da odu preko granice i sakupe podatke i delove sovjetskih helikoptera - rekao je on.

Prema Fulertonovom mišljenju, Sovjeti nisu tražili potpunu kontrolu nad zemljom. Shvatili su da je selo - selo, i da ga ne možete kontrolisati.

- Nema poente u zauzimanju brda ili doline ako ćete otići pre ili kasnije - dodao je on.

Zato se SSSR fokusirao na to da puteve između većih gradova drži otvorenim. Kako su se poboljšavale taktike Sovjeta, slično je bilo i sa ambicijama plaćenika.
Sovjetska granata u Afganistanu, 1984
© Erwin Franzen / Creative CommonsSovjetska granata u Afganistanu, 1984
Godine 1983, Britanac koji je koristio ime Stjuart Bodman ubijen je u sovjetskoj zasedi. Navodno je radio za londonsku firmu "KMS ltd" koju je uposlila američka obaveštajna služba kako bi postavila minijaturne stanice za prisluškivanje u Avganistanu da bi se detektovala kretanja sovjetskih trupa.

Naposletku, sve se završilo porazom Sovjeta, a mir u Avganistanu na duže staze bilo je veoma teško obezbediti.

Kada je reč o povlačenju Amerikanaca iz te zemlje, Fulerton je rekao: "Oni su izgubili rat i sada šminkanjem pokušavaju da situaciju predstave boljom nego što jeste. Sa druge strane, ne mislim da je rat ikada bilo moguće dobiti na način na koji su oni to radili, zato što vlada u Kabulu nema istinsko uporište među avganistanskim narodom ili teritorijom. Verovatno nikada nije ni imala.

MIslim da Amerikanci nikada nisu bili sposobni da zauzdaju lokalne lidere i tzv. gospodare rata i da veliki deo populacije uvedu u neko stanje reda i mira. Nemam odgovore. Samo smatram da strana sila ne može da koristi vojsku da bi postigla rezultate koje želi u Avganistanu i ne razumem zašto bi se Britanci upetljavali u to, šta je strateški interes?


Komentar: Pokušaj sprječavanja euroazijske integracije samo je jedan motiv.


Ne mislim da Velika Britanija zna šta je njen nacionalni interes. Zašto bi nacionalni interes Velike Britanije bio da se meša na takvim mestima? Izgleda da znamo šta je američki interes i da treba njih da sledimo. Međutim, ono što je u interesu Britanaca su druge stvari, poput stanovanja, društvenih pitanja i tako dalje - poručio je Fulerton.

Kako je rekao, invazija Iraka je bila poslednja kap kada je reč o njegovoj "saradnji" sa britanskom državom.

- Gledao sam kako se to razvija iz redakcije Rojtersa u Londonu i nisam mogao da verujem da će to uraditi.

NIsam verovao da imamo premijera koji bi otvoreno lagao Parlament, bez griže savesti i onda udesio obaveštajne podatke da odgovoraju politici na tako očigledan način i potom ušao u rat koji će nesumnjivo uništiti toliko života.

To je za mene bio vrhunac kriminala, bilo je zapanjujuće. Mnogi od nas su šetali na antiratnim marševima, ali to nije imalo nikakvog značaja. Nije ih zanimalo ni najmanje što je tri miliona ljudi na ulicama. A i zašto bi? Razočarao sam se i pre toga, ali to je za mene prevršilo svaku meru - poručio je on.