Komentar: Američko-izraelski odnosi za vrijeme Kennedyjeve administracije praktički su izbrisani iz službene evidencije nakon njegovog ubojstva u studenom 1963. S obzirom na ono oko čega se tiho borilo - izraelsko sticanje nuklearnih bombi i Kennedyjeve odlučne napore da spriječi da ih umjetna država stekne - nije iznenađujuće da je trebalo više od pola stoljeća da se slika pojavi u mainstream medijima...


kenedi
© DPA / AFP
Kennedy i Ben-Gurion. Njihov sastanak u svibnju 1961. bio je nemiran kao i njihova kasnija komunikacija u vezi s izraelskim nuklearnim oružjem
Tijekom 1963. godine predsjednik SAD-a John F. Kennedy i premijeri Izraela David Ben-Gurion i Levi Eshkol vodili su veliku diplomatsku bitku oko izraelskog nuklearnog programa. Tenzije su bile nevidljive oku javnosti, a u ozbiljnost situacije bili su upućeni samo visoki dužnosnici obiju zemalja.


Komentar: Haaretz je 2019. godine objavio - na web stranici Arhiva nacionalne sigurnosti - zbirku od gotovo 50 američkih dokumenata iz američkih arhiva koji su prvi put rasvijetliti puni opseg ovog tajnog američko-izraelskog sukoba. Zbirka uključuje ne samo cjelokupnu razmjenu poruka između čelnika - Kennedyja, Ben-Guriona i Eshkola - već i mnoge povezane američke dokumente, od kojih je nekima skinutatajnost i postali su dostupni tek posljednjih mjeseci.

To uključuje cjelovito izvješće američkih inspektora koji su posjetili Dimonu 1964.; dopise u kojima su visoki dužnosnici Bijele kuće razmatrali kako postupati s premijerom; i obavještajne procjene koje su analizirale je li izraelski nuklearni reaktor, kako su Izraelci inzistirali, doista namijenjen za miroljubivu upotrebu.


U pitanju je bio izraelski nuklearni program kojeg su Izraelci pokrenuli nekoliko godina ranije uz pomoć Francuza. Kennedy je bio veliki zagovornik ograničenja nuklearnog oružja, te se oštro protivio ideji da Izrael dobije atomsku bombu. Ben-Gurion i Eshkol su pak s druge strane bili jednako odlučni u tome da dovrše projekt Dimona i Izraelu osiguraju nuklearni potencijal, naročito zbog tenzija sa susjednim arapskim zemljama. Izraelski vrh je čak strahovao od toga da bi Kennedy bio u stanju poslati američku vojsku da okupira Dimonu ako bi se pokazalo da Izraelci stvaraju nuklearno oružje.

Još tijekom 1960. godine, uoči tadašnjih predsjedničkih izbora, prethodna Eisenhowerova administracija doznala je da su Izraelci još 1958. godine uz pomoć Francuza u tajnosti započeli izgradnju nuklearnog reaktora Dimona. CIA je tada u svom izvještaju navela kako je "sigurno da je proizvodnja plutonija za oružje jedna od namjena tog projekta". U istom izvještaju je stajalo da će spoznaja arapskih zemalja da Izrael stvara nuklearno oružje izazvati prijezir prema SAD-u i Francuskoj zbog njihove podrške projektu.


Komentar: Charles De Gaulle je te godine postao predsjednik Francuske. Naveden je na uvjerenje da je nuklearna suradnja s Izraelom isključivo za civilnu nuklearnu energiju, ali je, poput JFK-a, ubrzo saznao drugačije...


Odmah uoči Kennedijeve inauguracije u siječnju 1961. godine, tada već novi predsjednik SAD-a upitao je svoje suradnike koje sve zemlje u svijetu imaju namjeru pribaviti nuklearno oružje. Odlazeći državni tajnik Christian Herter odgovorio je da su u pitanju Izrael i Indija, dodavši da će reaktor u Dimonu vjerojatno biti u stanju proizvesti oko 90 kilograma plutonija do 1963. godine, što je dovoljno za 10 do 15 nuklearnih bombi. Herter je tada savjetovao Kennedyu da pritisne Izraelce da dopuste američku inspekciju reaktora u Dimoni prije nego što uspiju proizvesti takvo oružje.
Nuklearno postrojenje u Dimoni

Nuklearno postrojenje u Dimoni
Izraelska vlada je tijekom proljeća iste godine pristala na američku inspekciju, te su 20. svibnja dva američka znanstvenika U. M. Staebler i J. W. Croach, Jr., posjetili Dimonu. Uprava reaktora objasnila je Amerikancima da je tehnološka svrha Dimone stvaranje iskustva u izgradnji i upravljanju nuklearnim reaktorima koji bi se u budućnosti mogli koristiti za nuklearne elektrane.

Krajem mjeseca u New Yorku su se sastali Kennedy i izraelski premijer Ben-Gurion, prilikom čega je Ben-Gurion uvjeravao Kennedya da se doista radi samo o korištenju nuklearne energije u mirnodopske svrhe, no tijekom razgovora Ben-Gurion je u Kennedyu izazvao sumnju komentarom "za sada, jedina namjena je mirnodopska... no vidjet ćemo što nosi budućnost na Bliskom istoku, to ne ovisi o nama".

slika
Sredinom iduće godine Amerikanci su ponovno tražili da ima se omogući ponovni posjet i inspekcija reaktora u Dimoni, na što su Izraelci nevoljko pristali nakon nekoliko mjeseci, te se posjet dogodio krajem rujna, no način na koji je inspekcija provedena i ograničeno trajanje inspekcije koja je trajala svega 40 minuta i nije obuhvatila sve objekte, izazvao je nezadovoljstvo i sumnje kod određenih američkih dužnosnika, među kojima i kod samog Kennedya. Zamjenik direktora obavještajne službe Ray Cline rekao je da je "neposredni cilj posjeta možda i ostvaren, ali obavještajna namjena nije", te da postoje nesuglasice između prvog i drugog posjeta.


Komentar: Izraelci su bili 'previše kooperativni' jer su imali trik u rukavu. Piper in Final Judgment, citirajući Seymoura Hersha u The Samson Option, piše da je Ben-Gurion
naredio izgradnju lažne nuklearne elektrane - one koja nije dala dokaze o izgradnji nuklearne bombe. Postavljene su lažne kontrolne sobe i prikazane su lažne operacije. Sve je bilo vrlo pažljivo orkestrirano. Čak su i izraelski vodiči koji su proveli Amerikance kroz postrojenje bili u pratnji prevoditelja koji su Amerikancima davali lažne prijevode primjedbi izraelskih inženjera u tvornici. Prema Hershu,
"Ben-Gurion nije riskirao: američki inspektori - većinom stručnjaci za nuklearnu obradu - dobili bi Potemkinovo selo i nikad to ne bi znali."



Kennedy je od samo trenutka dolaska na vlast zahtjevao od Ben-Guriona da omogući američke posjete Dimoni, inzistirajući da je to uvjet za dobre međudržavne odnose.

Početkom 1963. godine Amerikanci su postali sve zabrinutiji zbog izraelskog reaktora. Novi godišnji CIA-in obavještajni izvještaj pod nazivom "Arapsko-izraelski problem" naglasio je potencijal reaktora u Dimoni, te naveo da bi reaktor do kraja aktualne godine mogao postati operativan, te da bi tijekom 1964. godine bio u punom pogonu za proizvodnju plutonija za vojne svrhe.

Kako bi mogao proizvesti plutonij za nuklearno oružje, Izraelu treba pogon za razdvajanje plutonija iz iskorištenog reaktorskog goriva, a obavještajna zajednica je priznala da u to vrijeme nije imala dokaza koji bi potvrdili ili opovrgnuli postojanje takvog pogona u Izraelu.

Kako bi se pratila eventualna proizvodnja plutonija za potrebe oružja bile su potrebne polugodišnje inspekcije reaktora, na čemu je američki državni vrh uskoro počeo inzistirati.

Početkom travnja američki veleposlanik Barbour sastao se sa izraelskim premijerom i predočio mu američki zahtjev za polugodišnjim inspekcijama postrojenja u Dimoni, s potpunim pristupom svim pogonima od strane američkih znanstvenika. Isti zahtjev predao je i pomoćnik državnog tajnika Talbot izraelskom veleposlaniku Harmanu, a Kennedy je Izraelcima zaprijetio da će njihovo zadržavanje informacija o Dimoni značajno narušiti predanost Washingtona podršci Izraelu.


Komentar: I najteža konfrontacija SAD-a s Izraelom ikada prije ili poslije.


Ben-Gurion je krajem istog mjeseca u pismu Kennedyu pokušao skrenuti pozornost s njegovih zahtjeva objašnjavajući kako Izraelu prijeti "novi holokaust" zbog zabrinutosti oko razvoja situacije u arapskom svijetu i prijetnji s kojima je suočena država Izrael, te je inzistirao na tome kako sigurnost Izraela trebao osigurati vodeći svijetski lider poput SAD-a i Sovjetskog saveza.
dimona

Reaktor Dimona, izraelska prljava mala tajna
Kennedy je vrlo brzo odgovorio izraelskom premijeru inzistirajući na svojim prvotnim zahtjevima. Naveo je da iako Amerika pomno prati razvoj događaja u arapskom svijetu, strah Izraela je preuveličan. Kennedy je dodao da je manje zabrinut zbog eventualnog arapskog napada nego što ga brine uvođenje nuklearnog oružja na Bliski istok. Kennedy je mjesec dana kasnije, 15. lipnja ponovno poslao pismu Ben-Gurionu u kojem ponovno inzistira na američkim inspekcijama postrojenja u Dimoni koja bi se trebala odvijati svakih šest mjeseci, te je ponovno naglasio da ukoliko američka vlada ne bude u mogućnosti dobiti pouzdane informacije o postrojenju i njezinom radu i namjeni, predanost Washingtona podršci Izraelu će biti ozbiljno ugrožena. Pismo je putem američkog veleposlanstva u Izraelu trebalo biti predano Ben-Gurionu, no do toga nije došlo jer je u međuvremenu Ben-Gurion dao ostavku na mjesto premijera.


Komentar: Haaretz još piše: Telegram s Kennedyjevim pismom stigao je u Tel Aviv u subotu, 15. lipnja, dan prije Ben-Gurionove objave ostavke, odluke koja je zaprepastila njegovu zemlju i svijet.
Ben-Gurion nikada nije objasnio, pismeno ili usmeno, što ga je dovelo do ostavke, osim navođenja "osobnih razloga". Zanijekao je da je njegov potez bio povezan s bilo kakvim specifičnim političkim pitanjima, ali pitanje u kojoj je mjeri Kennedyjev pritisak na Dimonu igrao ulogu ostaje otvoreno za nagađanja do danas.
Autori to ostavljaju otvorenim, ali nam je prilično jasno da su JFK i izraelske nuklearne bombe bile bitne za Ben-Gurionovu ostavku. Očigledna dobit od toga bila je odugovlačenje službenog izraelskog odgovora na ultimatum SAD-a, do kraja tog ljeta, kako se ispostavilo.

Ali čovjek se također pita koji su planovi okupirali um Ben-Guriona, 'oca Izraela', u ljeto 1963. Tiho umirovljenje vjerojatno nije bilo to.


Pismo je umjesto toga početkom mjeseca srpnja predano njegovom nasljedniku, novom izraelskom premijeru Leviju Eshkolu. Eshkol je primitkom pisma ostao poprilično iznenađen jer je to bilo prvi put od Sueske krize 1956. godine da američki predsjednik takvim ultimativnim tonom zahtjeva izraelsko poštivanje američkih zahtjeva.

Levi Eshkol

Levi Eshkol (u sredini)
Nakon punih šest tjedana konzultacija Eshkol je odlučio Kennedyu uputiti odgovor u kojem ga je poput Ben-Guriona opet uvjeravao da se radi o mirnodopskom projektu. Pritom je Eshkol odgovorio da će zahvaljujući dobrim odnosima dviju zemalja udobrovoljiti američkim zahtjevima i omogućiti posjet američkih predstavnika Dimoni. Eshkol je dodao da bi prvi posjet bilo najbolje organizirati krajem 1963. godine, jer tada su navodno francuski stručnjaci trebali završiti svoj dio posla i Izraelcima prepustiti čitavo postrojenje na korištenje.


Komentar: "Kraj 1963." Koliko točno kasnije?


Eshkol je inzistirao na tome da bi se prvi američki posjet trebao dogoditi prije faze proizvodnje, a da bi se potom postigao sporazum o budućim posjetima, pritom vješto zanemarivši Kennedyev zahtjev o polugodišnjim inspekcijama a istovremeno je izbjegao direktnu konrontaciju s Kennedyem. Kennedy u odgovoru je pristao na spomenute uvjete, izrazivši uvjerenje da će se redovno posjećivanje postrojenja dogovoriti naknadno. Prema svemu sudeći, Kennedyevo inzistiranje na polugodišnjim inspekcijama nije nikad prihvaćeno.

Prvi posjet Dimoni održan je sredinom 1964. godine, dva mjeseca nakon što je američki predsjednik John F. Kennedy u međuvremenu ubijen 22. studenog 1963. godine u Dallasu. Izraelci su tada američkim inspektorima rekli da je reaktor krenuo s radom samo nekoliko tjedana ranije, iako je godinama kasnije Izrael priznamo da je Dimona bila u punoj funkciji već sredinom 1963. godine, kao što je američka administracija prvotno sumnjala.
johnson
© Lynn Pelham/Zbirka slika LIFE/Getty Images
Predsjednik Johnson pozdravlja Levija Eshkola, 1968. Za razliku od Kennedyja, dao je Izraelcima sve što su htjeli, i više od toga
Inspekcija je i ovaj put bila kraća nego što je bilo dogovoreno, umjesto dvodnevnog pregleda, pregled je trajao jedan dan, te niti ovaj put nisu pregledani svi pogoni. Američko izvješće navelo je da "nisu uočene aktivnosti vezane uz proizvodnju nuklearnog oružja, no dojam je svejedno bio da postrojenja i oprema koja se nalaze u Dimoni predstavljaju ambiciozan projekt za mogućnosti zemlje kao što je Izrael".


Komentar: Do kad su ti američki inspektori stigli početkom 1964., radili su to pod novom upravom, za koju je povjesničar Stephen Green rekao da "nisu vidjeli Dimonu, nisu čuli o Dimoni, nisu govorili o Dimoni".


Tema izraelskog nuklearnog programa sve manje je bila aktualna u američkom vrhu nakon Kennedyeve smrti, a američke redovne inspekcije u Dimoni nikad nisu zaživjele na način na kojem je inzistirao Kennedy. Njegov nasljednik Lyndon B. Johnson napustio je Kennedyevu politiku pritiska na Izraelce zbog njihovog nuklearnog programa.


Komentar: Umjesto toga, Lyndon B. Johnson je započeo trend američke vlade darivanja Izraelu golemih količina novca, oružja i obavještajnih podataka. To je bio predsjednik pod kojim je Izrael namjerno pokušao potopiti američki mornarički brod, a za koji se Johnson pretvarao da se nije dogodilo...


Izraelski nuklearni program nikad više nije bio propitivan sa američke strane, barem ne u mjeri Kennedyeve administracije.


Komentar: Dakle, oni su bili jednaki zelenom svjetlu američke vlade za Izrael da izgradi nuklearni arsenal.


Izrael pak, s druge strane, nikad nije priznao niti opovrgnuo postojanje vlastitog nuklearnog oružja, te je jedna od rijetkih zemalja koje nikad nisu potpisale Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, uz Indiju, Pakistan i Južni Sudan.