vijagra
© Alamy
Kralj Arcesilaus II od Cyrenaice nadzire pakiranje silfija. Parfem, tonik - čak i ljubavni napitak - silifon cijenili su stari Rimljani, ali u njegovom uspjehu leže sjeme njegove vlastite propasti.
Jedna od najvećih misterija starog Rima je biljka silfion. Rimljani su ovu biljku voljeli kao mi čokoladu, koristili su je kao parfem, kao lijek, afrodizijak, pretvarali su je u začin, nazvan laser koji su koristili u gotovo svakom jelu.

Biljka je bilo toliko vrijedna da je Julije Cezar u svojoj riznici ostavio više od pola tone ove biljke.

Ipak, ova biljka je izumrla još u doba cara Nerona (54-68 godine nove ere), te mi danas ne znamo šta je ta biljka bila, kakav je okus imala ili kako je tačno izgledala.

Naučnici sada vjeruju da se radi o prvoj poznatoj žrtvi klimatskih promjena i da je to upozorenje o mogućnosti gubljenja biljaka koje se danas uzgajaju.

novčić

Novčić iz Cirene prikazuje biljku silifion s jedne strane
Za silfion se vjeruje da pripada grupi biljaka ferula čije bi moderne alternative mogle biti obični komorač i asafetida. Radilo se o grmu koji je u divljni rastao na pojasu zemlje širokom nešto manje od 50 kilometara i dugom oko 200 kilometara na području Kirenaike u današnjoj Libiji.

Stari Grci koji su naselili se na ovom području oko 630 godine prije nove ere su stoljećima pokušavali da uzgoje ovu biljku na drugim teritorijama ali nisu imali uspjeha.

Herodot, Teofrastus i Plinije Stariji su jako puno pisali o silfionu i opisivali da se može koristiti kao lijek nakon što pas ili zmija ugrizu čovjeka i hemoroida. Također pisali su da je korištena kao vid kontracepcije, ali je bila hvaljena i kao povrće, prenosi Guardian.
silfion
© Amr Dalsh/Reuters
Djeca šetaju po Apoloniji u blizini starogrčkog i rimskog grada Cirene, u Libiji. Apolonija je služila kao luka za izvoz silfiona.
Upravitelji Kirenaike su pokušavali da odrede koliko se silfiona može ubrati i ogradili su područje na kojima je rastao. Za naučnike ovo je pokazatelj da su tadašnji stanovnici znali da prinos biljke opada, te da su je pokušali sačuvati.

Nestajanje biljke je zapravo bila posljedica njene popularnosti. Izvoz ove biljke je donosio bogatstvo što je dovelo do priliva stanovništva. Novo stanovništvo je uništavalo okoliš kako bi pravilo kuće. Uništavanje šume je promijenilo kišne paterne i izazvalo klizišta na području na kojem je rastao sifilion.

Naučnici danas upozoravaju da čovječanstvo za većinu svoje ishrane koristi između deset i 12 biljaka i da bi klimatske promjene mogle biti kobne za njihov uzgoj.