city ice age
© unknown
Nils-Axel Mörner je bivši voditelj katedre za paleogeofiziku i geodinamiku na Sveučilištu u Stockholmu. Umirovljen je 2005. godine i od tada je svoje dane posvetio opovrgavanju besmislica IPPC-a o termogedonu [eng. IPPC - Intergovernmental Panel on Climate Change; Međuvladin panel o klimatskim promjenama; op.prev.], istovremeno upozoravajući na nadolazeći Veliki solarni minimum.

Između 1997.-2003., Mörner je predsjedao INTAS projektom o geomagnetizmu i klimi; projekt je zaključio da bi se mi, sredinom 21. stoljeća, najvjerojatnije vratili u novi solarni minimum s klimatskim uvjetima malog ledenog doba.

Ovi su zaključci bili prilično jasni, piše Mörner, i uključeni su u posebno izdanje PRP-a: Očito smo na putu prema novom velikom solarnom minimumu. Ovo baca ozbiljne sumnje na pitanje nastavka, čak i ubrzanog, zagrijavanja kako to predlaže projekt IPCC. Ovaj sasvim nevini — i vrlo istiniti — zaključak, natjerao je izdavača na prilično značajan korak da zatvori cijeli znanstveni časopis. Ovo zatvaranje izazvalo je turbulencije i prigovore unutar znanstvene zajednice. Ali to nije zaustavilo Mörnera. Nastavio je objavljivati ​​znanstvene radove o nadolazećem GSM-u.

Godine 2015. objavljena je Mörnerova knjiga "The Approaching New Grand Solar Minimum and Little Ice Age Climate Conditions". Sugerira da će do 2030.-2040., Sunce doživjeti novi veliki solarni minimum. To je vidljivo iz više studija prilično različitih karakteristika, piše Mörner:
"...faze ciklusa sunčevih pjega, ciklička opažanja ponašanja sjevernog Atlantika tijekom prošlog tisućljeća, ciklički obrazac kozmogenih radionuklida u prirodnim zemaljskim arhivama, gibanja Sunca u odnosu na središte mase, planetarna spin-orbitalna sprega, povijesti planetarne konjunkcije i opće planetarno-solarno-zemaljske interakcije."
Tijekom prethodnih velikih solarnih minimuma — tj. Spörerovog minimuma (oko 1440-1460), Maunderovog minimuma (oko 1687-1703) i Daltonovog minimuma (oko 1809-1821) — klimatski su se uvjeti pogoršali u razdoblja malog ledenog doba.
cyclical ice charts
© UnknownSlika 3.: Skala temperatura kroz zadnjih nekoliko stotina godina.
Slika 4.: Atlantski topli (A) i hladni (B) periodi (iznad), te promjene na Suncu (ispod)
Wilson Crop model
© UnknownMatematički model ciklusa sunčevih pjega
Salvador je predstavio matematički model ciklusa sunčevih pjega temeljen na Wilsonovom modelu plimnog momenta, slika iznad. Salvadorov model imao je korelaciju od 85% s brojem Sunčevih pjega promatranih od 1749. do 2013., te je napravio "razuman prikaz ciklusa Sunčevih pjega u posljednjih 1000 godina". Stoga je to opravdalo ekstrapolaciju za sljedeće stoljeće, kao što je prikazano u nastavku:
Figure 6
© UnknownSlika 6.: Usporedba sunčevih pjega na mjesečnoj bazi od 1987. do 2013.
Predviđanje daje proširenu najnižu razinu do 2160. s najnižim vrijednostima postignutim unutar razdoblja 2028.-2042.; tj. upravo tamo gdje očekujemo da će se dogoditi novi veliki solarni minimum.

Godine 2015., Salvador je proširio svoju analizu na posljednjih 4000 godina, uspoređujući svoj model s promatranim varijacijama 10Be, kao što je ilustrirano u nastavku:
Fig 7
© Unknown
Postupnost solarnih ciklusa daje jasnu poruku za sredinu stoljeća: doći će do novog velikog solarnog minimuma. To je također slučaj kada uzmemo u obzir cikličke odnose između Zemljine rotacije, cirkulacije oceana i arktičke klime. Tijekom posljednja tri velika solarna minimuma — Spörerov, Maunderov i Daltonov minimum — globalna klima iskusila je uvjete malog ledenog doba. Arktička voda prodrla je na jug sve do srednjeg Portugala, a Europa je iskusila teške klimatske uvjete. Arktički ledeni pokrivač značajno se proširio.
Solar cycles relationship
© Unknown
map rotation speeds
© Unknown
Čini se da sada posjedujemo prilično konvergentne podatke koji pokazuju da ćemo do 2030.-2040. biti u novom velikom solarnom minimumu za koji se, analogno prošlim minimumima, mora pretpostaviti da će dovesti do značajnog pogoršanja klime sa širenjem leda na Arktiku. Čini se da Salvadorov matematički model pruža izvrstan alat za predviđanje budućih varijacija sunčevih pjega.

Sve to onemogućuje kontinuirano zagrijavanje kako to tvrdi IPCC. Umjesto toga, zaključuje Mörner, vjerojatno ćemo se suočiti s novim malim ledenim dobom.
________________

HLADNA VREMENA se vraćaju, srednje se geografske širine PONOVNO SMRZAVAJU u skladu s povijesno niskom sunčevom aktivnošću, kozmičkim zrakama koje potiču nukleaciju oblaka i protokom meridionalnog mlaznog toka.

Čini se da se i NOAA i NASA slažu, ako čitate između redaka, pri čemu NOAA kaže da ulazimo u 'potpuno razvijeni Veliki solarni minimum krajem 2020-ih', a NASA ovaj nadolazeći solarni ciklus (25) vidi kao "najslabiji u posljednjih 200 godina", pri čemu je agencija ovdje povezala prethodna solarna isključenja s produljenim razdobljima globalnog hlađenja.

Solar cycle 25
Sunspot chart
Pripremite se u skladu - naučite činjenice, preselite se ako je potrebno i uzgajajte sami svoju hranu.