slika
Priča o smrti Mahse Amini, koliko god tragična bila, očito je oteta, izmanipulirana i iskrivljena od strane antiiranskih medija i skupina.

Posljednjih dana glavni grad Teheran i drugi veliki iranski gradovi bili su poprišta uličnog nasilja nakon smrti mlade Mahse Amini u bolnici nakon što se srušila u policijskoj postaji. Iako je slučaj još pod istragom, prosvjedi su doveli do napada na sigurnosne agente i vandalizma protiv javne imovine, s ukupno 41 mrtvih.

Kako je sve počelo?

Nemiri koji su uslijedili nakon Aminijeve smrti potaknuti su neutemeljenim optužbama koje su isprva izazvale masovne prosvjede na društvenim mrežama. Prije nego što je iranska vlada uspjela odgovoriti ili istražiti, donesena je presuda internetske porote: "Iranska država je kriva", unatoč forenzičkim dokazima koji opovrgavaju ove komentare.

Priču o njenoj smrti objavio je Nilufar Hamedi iz reformističkog dnevnika Shargh. Zatim su kurdski mediji i takozvane organizacije za ljudska prava, uključujući HANA, preuzeli priču i iskrivili je.

Dana 15. rujna, dan prije Mahsine smrti, Kurdistan Press Agency je tvrdila da je njezina razina svijesti "pala na 3" nakon što ju je policija navodno udarila u parku u Teheranu.

Dan prije toga, platforma IranWire , sa sjedištem u Londonu i financirana od Washingtona, objavila je priču na svom Instagram kanalu, ponavljajući istu verziju, koju su kasnije preuzele neke druge stranice.

IranWire također podržava Small Media Foundation i osigurala je platformu za osobe poput Masihe Alinejad, komentatorice Glasa Amerike na perzijskom, koja otvoreno surađuje s američkim i izraelskim špijunskim agencijama.

Alinejad je u tweetu objavljenom 14. rujna ustvrdila da je Mahsa "umrla od srčanog udara", čime je promijenjen narativ samo dan nakon što je objavljeno da ju je "pretukla policija".

Međutim, think tank Quincy Institute objavio je oštar članak protiv Alinejad, a čak su i nevladina organizacija Human Rights Watch (HRW) i demokratski američka senatorica Ilhan Omar su javno doveli u pitanje njegovu vjerodostojnost.

Alinejad i dalje ima glavnu ulogu u poticanju 'Obojene revolucije' u Islamskoj Republici, uključujući takozvanu kampanju "Bijele srijede" u kojoj su iranske žene mahale velom na štapu, ili kampanju #MySealthyFreedom iz 2014. koja potiče iranske žene da objavljuju svoje fotografije bez hidžaba.

Poput takozvane 'Zelene revolucije' 2009., iranski reformisti u zemlji i inozemstvu bili su glavna snaga iza nedavnih nereda na ulicama i na društvenim mrežama, što dokazuje uhićenje kćeri bivšeg iranskog predsjednika Faezea Hasemija za izazivanje nereda.

Međutim, popularnost Twittera počela je rasti tek nekoliko dana kasnije. Nakon 16. rujna, kada su tweetovi bivšeg iranskog nogometaša iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) Alija Karimija pojačali narativ, primijećen je veliki skok u broju lažnih računa i botova s više od 6000 računa koji su tweetali hashtag #OpIran.

Utvrđeno je da je značajan broj Kariminih sljedbenika koji pojačavaju priču o Amininoj smrti lažan, stvoren unutar jednog dana ili nakon njezina tweeta. Twitter botovi proizveli su 76 milijuna hashtagova na 462 000 računa u samo nekoliko dana. Da to stavimo u perspektivu, ukupna populacija Irana procjenjuje se na nešto više od 80 milijuna.

Prema istrazi lokalne novinske agencije Fars, Karimi je prodao svoju imovinu prije nego što je pobjegao iz zemlje, a dio je prebacio na bliske suradnike. Pravosuđe do sada, suprotno glasinama, nije poduzelo nikakvu inicijativu za oduzimanje njihove imovine.

Simbolika

Propagandni val nereda bio je uglavnom usredotočen na stvaranje strane podrške za "promjenu režima" u Iranu, dajući Zapadu ideološku osnovu da se upliće u iranski kontekst, ne kroz vojnu intervenciju ili silu, već kako bi potvrdio vrijednosti zapadnih liberala kao normu koju treba slijediti kako bi se ispravila disciplina i "isrivljeni" islamski sustav.

Oslanjajući se na liberalne feminističke teme, neke svetogrdne radnje poput paljenja svetih mjesta, što se smatra univerzalnom uvredom za muslimane i žestoko kažnjavaju pobunjenici, neki su protumačili kao čin neslaganja protiv države, a ne protiv vjere, ali slike zapaljene džamije, goruća zastava imama Huseina, trećeg šijitskog imama, te hidžaba žena, jasno ukazuju na suprotno.

Ako takozvane liberalne pristaše pobunjenih prosvjednika inzistiraju na tome da iranska država ne predstavlja islam, zašto podržavaju ili se ispričavaju za skrnavljenje svetih islamskih simbola?

Zašto ne osude, izravno i bez pokajanja, te postupke?

Rekavši to, Zapad svoje simbole čuva kao evanđelje, uokvirujući narativ iranskih nemira. Opet, kao i prethodnih godina, ponovno su se pojavile slike žena ispred zapaljenih automobila koje se teatralno skidaju i mašu hidžabom u zraku, nalik na Tienanmen.

Simbolizam i spektakl ostali su ključni dio proizvodnje pristanka čak i za zapadnjačku i pozapadnjačenu publiku, a posebice kada je u pitanju proizvedena stvarnost.

Politički kontekst

Neki korisnici društvenih medija naglasili su da je ubijena i Hadis Najafi, još jedna mlada žena azerbejdžanskog podrijetla koja je viđena kako otkriva kosu u viralnom videu koji je potaknuo nemire, što je možda još jedan žalosni potez za poticanje separatističke retorike.

Ali kasnije se ista Hadis Janafi, po zanimanju "TikTokerica", javila za servis BBC i rekla da je živa.

Bratić prve djevojke, preminule Mahse Amini, koji je dio terorističke skupine Komala, u intervjuu za IranicTV nasmijao se kako je smrt njegove rođake iskorištena za poticanje "pokreta", dok je optužio vladu da pokušava zataškati priču.

Tvrdio je da su iranske vlasti vršile pritisak na obitelj da "ne objavljuju informacije medijima i svijetu", unatoč činjenici da je snimka nadzorne kamere odmah objavljena, a dostupni dokazi jasno pokazuju da Amini nije bila žrtva ubojstva. Njezin bratić se hvalio da su se "tisuće" u Saqezu, Mahsinom rodnom gradu, pridružile demonstracijama zbog njene smrti.

Godine 2018., nakon što se administracija bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa jednostrano povukla iz nuklearnog sporazuma iz 2015. i nametnula ​​sankcije Iranu, pod takozvanom "kampanjom maksimalnog pritiska", skupina Komala se formalno registrirala u Washingtonu DC kao lobist.

Prije samo dva mjeseca Iran je uhvatio nekoliko agenata povezanih s izraelskom špijunskom službom Mossad, koji su radili sa spomenutom kurdskom skupinom i uhitili su 10 njezinih članova.

Skupina Komala bila je uključena u terorističke napade i sabotaže u Iranu u bliskoj suradnji sa Sjedinjenim Državama i cionističkim režimom. Kao odgovor na svoje sabotaže tijekom nemira, koje su uključivale namjeru korištenja oružja prebačenog iz Azerbajdžana u Saqez, Iranska revolucionarna garda je u srijedu napala vojne ciljeve u Komali u sjevernom Iraku balističkim projektilima i dronovima-kamikazama.

Osim što je to jedna od glavnih točaka krađe iračke i sirijske nafte, kurdski teroristi koji djeluju u sjevernom Iraku od tamo često pokreću napade na Iran, u suradnji s Mossadom.

Tko su nasilnici?

Dana 22. rujna, nekoliko dana nakon što je započela medijska farsa oko smrti Mahse Amini, američki State Department uveo je nove sankcije za sedam iranskih sigurnosnih i obrambenih subjekata.

Optužbe za iransku vladu i njezine sigurnosne snaga s bile za nasilje nad njezinim građanima, posebice ženama, a slaganje fiktivnih priča o njihovim aktivnostima bila je posljednja retorička kampanja potkopavanja mira i stabilnosti Islamske Republike, a sve, usput rečeno, dolazi usred zastoja u pregovorima s ciljem oživljavanja nuklearnog sporazuma iz 2015., zbog neodlučnosti Zapada i kašnjenja.

Dok su mediji financirani od Zapada i antiiranski mediji lažno tvrdili da iranska policija potiče nasilje i ubija prosvjednike, pobunjenici koje podržava Zapad izazivaju kaos diljem zemlje, paleći javnu imovinu, brutalno ubijajući policajce, maltretirajući žene, čak im i nasilno skidajući hidžab. Ovi dobro dokumentirani incidenti nasilja nisu dobili nikakvu pozornost na antiiranskim društvenim medijima jer se nisu uklapali u njihovu zlokobnu agendu.

Njihovi narativi služe u zamagljivanju istine i odvraćanju pozornosti od nasilja koje su izazvali anarhistički pobunjenici. Snage sigurnosti i lokalnu policiju brutalno se napada, a izgrednici su nekima prerezali vratove usred bijela dana. Naravno, ove snimke možete vidjeti samo ako iz tražite na perzijskom jeziku i nezapadnim platformama, jer ih Google, YT, Twitter, FB i drugi sustavno cenzuriraju.

Ovi napadi omogućili su saboterima, stranim kriminalcima i drugim teroristima da se pojave niotkuda. Iran je ovih dana uhvatio suradnike ISIL-a, kao i teroriste Komale, najviše tijekom nedavnih nemira u sjevernoj pokrajini Mazandaran. Spriječeno je krijumčarenje oružja, koje je trebalo potaknuti nemire i potaknuti nasilnije demonstracije u vrijeme kada trupe Bakua, uz potporu Izraela i Turske, vode brutalan rat protiv Armenaca i sve više provociraju Iran.

Dok SAD jača svoju policiju, usmjerava svoje napore na potkopavanje sigurnosti i stabilnosti zemalja poput Irana kroz slične taktike, sredstva i krajnje ciljeve razvijene u Siriji i za vrijeme Arapskog proljeća prije mnogo godina.

Ono što zapadni korporativni mediji i njihovi sponzori obično previđaju ili ignoriraju su desetljeća opakih američkih sankcija koje su imale razoran učinak na iransko gospodarstvo i ubile desetke tisuća ljudi, uključujući djecu. Stoga bi potpuno ukidanje sankcija trebao biti jedini legitimni cilj kojeg zapadnjaci i stranci trebaju imati prema Iranu u ovom trenutku.

Opet, potez bi trebao biti potpun, a ne selektivan, umjesto zagovaranja djelomičnog ukidanja sankcija kako bi se omogućilo SAD-u da lako prodre u iranski internet, gura se priča s Elonom Muskom, koji se čak hvalio na Twitteru da nameće svoj sustav Starlink Iranu.

Kada su Iranci složno tražili da se ukinu američke sankcije, ili kada su Iranci svih društvenih slojeva preplavili ulice svakog grada protiv američkog državnog terorizma i ubojstva generala Qassema Suleimanija, ni britanski BBC nije mogao poreći njihov razmjer i veličinu,.

Svaki put kad su se Iranci okupili kako bi zatražili kraj američko-cionističke okupacije i intervencije u regiji u prosvjedima koji su brojčano nadjačani i koji daleko više predstavljaju volju iranskog naroda, bili su ignorirani, što je još jedan dokaz licemjerja i očiglednih dvostrukih standarda kada je u pitanju Iran.