Većina jezivih mjesta danas je turistička atrakcija

haunted mansion
© vik173//Getty Images
Kada su u pitanju duhovi i druge paranormalne aktivnosti, ova su mjesta nenadmašna. Kombinacijom legendi, povijesti i ljudskih priča, ova su mjesta proglašena najjezivijim na svijetu.

Svako mjesto ima svoju priču, ali jedno im je zajedničko - jeziva su!

Koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau, Oswiecim, Poljska

Auschwitz-Birkenau
Procijene kažu da je u Poljskom logoru, u plinskim komorama ubijeno između 2 i 2,5 milijuna ljudi od koji su većinom bili Židovi. No smatra se da se točan broj ubijenih u Auschwitzu i Birkenau nikada zapravo neće saznati. Ovi logori smatrani su pogonima za ubojstva, ljudi su unutra umirali većinom od plina, a tijela su im bila spaljivana.

Stručnjaci za nadnaravno ondje su otkrili hladne točke i područja intenzivne duhovne koncentracije. Nedavna izvješća govore o tome kako su neki od posjetitelja tijekom razgledavanja tih mjesta osjetili kako ih je neka ruka dodirnula ili čak i uhvatila. Neki su čuli i šaputavi glas.

Iako ni jedan istražitelj paranormalnog još nije izašao u javnost s otkrićima, Auschwitz-Birkenau smatra se najopsjedutijim mjestom na svijetu upravo zbog nebrojeno puno priča ljudi koji su ondje osjetili ili doživjeli nešto, u krajnju ruku, čudno.

Fotografi na tome mjestu već godinama na svojim fotografijama zabilježavaju obrise raznih "maglica", sjena, svjetlosnih anomalija i slično.

Eksperimentalna jedinica 731, Harbin, Mandžurija, Kina

Eksperimentalna jedinica 731, Harbin, Mandžurija, Kina
U pogledima neljudskosti i horora, ovaj eksperimentalni kamp naziva se i azijski Auschwitz. Barem tri tisuće zatvorenika, uglavnom Kineza, izravno je ubijeno, dok su ostali, njih oko 250 tisuća, umrli tijekom raznih eksperimenata na biološkom i mnogim drugim oružjima. Namjerno su iz zaražavali raznim bolestima, antraksom, kolerom pa čak i kugom. Mnogi su bili potpuno svjesni tijekom eksperimenta te su dugo umirali u nezamislivim bolovima. Na njima su rađeni i eksperimenti učinkovitosti bombi i slično.

Mnogo godina od tada, ondje su prijavljene mnoge paranormalne aktivnosti. Pojavljivali su duhovi i čuli su se razni glasovi, a na fotografijama koje su ondje snimljene, često su se pojavljivale anomalije. Nedavno, tijekom snimanja dokumentarca, ekipa BBC-a imala je problema sa svjetlom i baterijama na kamerama - što je čest znak prisutnosti paranarmalne aktivnosti.

Mnogi pretpostavljaju da što se više priča od zloglasnoj Jedinici 731 širi, duhovi onih koji su ondje tragično okončali svoj život, sve su aktivniji.

Crkveno groblje Greyfriar, Edimburg, Škotska

Crkveno groblje Greyfriar, Edimburg, Škotska
Crkveno groblje Greyfriar's u Škotskoj, već je generacijama poznato po opsjednutosti. Povijest toga groblja ispunjena je stravom, od nasilnog uklanjanja i uništavanja nadgrobnih spomenika, do otimanja i zakapanja "na živo" i spaljivanja vještica.

Oko 1998. godine pojavio se novi fenomen na tome tlu. Mnogi posjetitelji tvrde kako su pronašli hladne točke, osjetili odvratne mirise, čuli glasne zvukove koji dolaze iz praznih grobnica, a neki su doživjeli čak i fizičke ozljede. Mnogi kažu kako su žrtve napada nevidljivih subjekata koji ostavljaju modrice, posjekotine i ogrebotine.

Ljudi su tijekom posjeta ovome groblju zbog mučnina često padali u nesvjest ili povračali.

Da bude još strašnije, domovi u blizini groblja, postali su meta napada tih priviđenih aktivnosti. Razbijanje porculanskih i staklenih predmeta, predmeti koje se miču sami od sebe, obrisi figura u sjeni i prijeteći, grleni smijehovi postali su svakodnevica.

Postoje dva područja na groblju na kojima je aktivnost iznimno jaka. Mac Kenzijev mauzolej (Crna grobnica) i natkriveno područje gdje je prije bio zatvor.

Trenutačno, područje tog zatvora dopušteno je posjetiti samo uz pratnju turističkog vodiča, dok se Crna grobnica, koja je pokraj, posjećuje na vlastitu odgovornost.

Podzemni trezori, Edimburg, Škotska

Podzemni trezori, Edimburg, Škotska
Duboko ispod napučenih ulica Edimburga, skriva se mračan kutak prošlosti - Edimburški podzemni trezori napušteni gotovo dvjesto godina, otkriveni su krajem 90-ih godina prošloga stoljeća, a nalaze se ispod mosta South Bridge.

Te prostorije upotrebljavanje su kao podrumi, radionice, pa čak i kao sjedišta za neke tadašnje poslovanjake koji su svoju robu transportirali preko spomenutog mosta.

Zbog vlage i mraka, trezori su ubrzo napušteni, no mnogi su se beskućnici njima koristili kao utočištem. Zbog slabe zdravstvene njege tih ljudi, trezori su postali izvor kuge i drugih smrtonosnih bolesti. Mnogima je beskućnicima tako trezor postao, doslovno, posljednje utočište.

Ubrzo nakon što su trezori otkriveni, na njima su odmah započele istrage paranormalnog. Rezultati su pokazali mnoštvo ometajućih i neobjašnjivih aktivnosti. Ekipa jedne engleske emisije, nedavno je bila ondje, i svi su se složil u jednom - ondje se ne žele više vratiti.

Whitechapel/Spittalfields, Istočni London, Engleska

Whitechapel/Spittalfields, Istočni London, Engleska
U vikrotijansko doba, područja Whitechapel/Spittalfields istočnog Londona, bila su jedna on najsiromašnijih. Ondje su "vladali" lopovi, prostitutke, beskućnici i najveći zapuštenjaci engleskoga društva.

U 19. stoljeću Whitechapel je bio poprište najbrutalnijih ubojstava u povijesti čovječanstava, onih Jacka Trbosjeka. Ta ubojstva, i njegov pravi identitet, i danas su nerješen slučaj. U razdoblju do četiri mjeseca, misteriozni Jack, brutalno je osakatio pet prostitutki ostavljavši iza sebe poprište zločina nalik klaonici. Četiri svoje žrtve ostavljao je na ulici, samo jednu, onu zadnju, najbrutalnije osakaćenu, ostavio je u zatvorenom prostoru.

Danas je područje Jackova djelovanja "turistička atrakcija", a posjetitelji često osjećaju njegovu "prisutnost", isto kao i prisutnost njegovih žrtava. Osim toga na tome se području često osjete i drugi duhovi: duhovi rimskih vojnika, duh morskog kapetana koji opsjeda lokalni pub i pazite sad - misteriozna bijela kočija s dva konja koja vam se približava i potom nestaje točno pred vašim očima.

Koloseum, Rim, Italija

Koloseum, Rim, Italija
Rimski koloseum, na vrhuncu rimske moći, rimskim je građanima predstavljao moć. Gladijatori bi se unutra borili do smrti zabavljajući tako Cezara i publiku - tisuće ratnih zarobljenika i vjerskih progonjenika okončali su svoj život u čeljustima lavova i tigrova od kojih su također tisuće bili usmrćeni.

Iako se borba za publiku održavala na pješčanoj areni, prava se borba odvijala u jamama ispod. Gladijatori su ondje iščekivali borbu, a zatvorenici su čekali smrt. Mnogi od njih počinili su samoubojstvo i prije nego su izašli u arenu.

Stoga ni ne čudi da su kasnije mnogi turistički vodiči i sami turisti izjavili kako su ondje osjetili hladne točke, čuli šaputanje na uho i slično. Čak i zaštitari današnjeg Koloseuma, nebrojeno su puta prijavili kako su čuli zvukove mačevanja, jecaje u daljini, i što je najčudnije, rike lavova i drugih životinja.

Neki su prijavili i kako se ondje mogu vidjeti obrisi ljudi u publici, rimskih vojnika i slično - no to je već viša matematika.

Katakombe, Pariz, Francuska

Katakombe, Pariz, Francuska
Pariške katakombe su zastrašujuće i mnogo se pisalo o njihovoj povijesti i namjeni. Danas milijun posjetitelja godišnje hoda tamnim hodnicima i razgledava stare lubanje. Mnogi su doživjeli više od tišine ovog jezivog mjesta - susreli su se sa njegovim sablasnim stanovnicima koji lutaju mračnim prolazima i potiho slijede ostatak turističke grupe.

Navodno, kada živa osoba prolazi tim hodnicima, mrtva, odnosno duh, ju prati u potpunoj tišini. U i ovom slučaju, duhovi su zabilježeni anomalijama na fotografijama.

Također, neki su u katakombama ostali izgubljeni zauvijek. U katakombe su znali iz znatiželje otići sami, bez vodiča, i nikada se više ne vratiti.

Vlaška, Transilvanija, Rumunjska

Vlaška, Transilvanija, Rumunjska
"Jedino mjesto gdje sam možda osjetio Drakulinu prisutnost, bila je zavojita cesta oko transilvanijskih Alpa. Područje je tako udaljeno i nepristupačno da ta cesta, kroz tu često strmu planinu, nije ni postojala do 1974. godine.

Dok sam se autom uspinjao u sumaglicu, promet je bio sve rjeđi, a radio je izgubio singal. Cesta prolazi pokraj brane i hidroelektrane koju čuvaju vojnici u polumraku. Na kraju ceste, nalaze se ruševine dvorca. Zaista.

Drakula je tu tvrđavu sagradio kao svoje utočište. Kada ga je turska vojska okružila, vjeruje se da je pobjegao kroz tunel i nestao negdje u planinama. Pri bjegu je sina "prikačio" na jednu stranu konja, no on je iskliznuo i morao ga je ostaviti da umre. Njegova žena nije ni pokušala pobjeći, bacila se s prozora jednog od tornjeva dvorca.

Izašao sam iz auta da pogledam malo. No već je bila noć, pa bi penjanje do dvorca bilo vrlo otežano. Pogledao sam gore, prema mračnim planinama i počeo drhtati. Bio sam sretan što sam s autom, da mogu odmah otići."

- Larry Bleiburg, The Dallas Morning News, 2 siječnja 2005.
Mislimo da je dovoljno rečeno.

Otok Palmyra, Tihi ocean

Otok Palmyra, Tihi ocean
Palmyra Island, nenaseljeni koraljni otok u Tihom oceanu često nazivan i "naudaljenije mjesto na svijetu", među mornarima i istraživačima ima dugu povijest kao, najblaže rečeno, čudno mjesto.

Ovaj otok najpoznatiji je kao mjesto događanja jednog ubojstva koje je u svojoj knjizi, "And the Sea Will Tell" (More će reći), detaljno opisao Vincent Bugliosi.

Mnogi tvrtde kako Palmyru okružuje zla aura. Cijeli je otok okružen koraljnim grebenom te lagunama u kojima se hrane morski psi koji su u vodama Palmyre izrazito agresivni. Čak su i ribe ondje otrovne, jer se hrane otrovnim algama koje ondje rastu, pa samim time postaju i same otvorene za konzumaciju.

Kruži legenda i o tome da je ondje zakopano gusarsko blago, a i mnoge druge priče nisu nimalo manje čudne. Osim ubojstva s početka, pričalo se i o misterioznima padovima i nestancima američkim ratnih zrakoplova tijekom rata.

Šuma smrti

šuma Aokigahare
Među gustim krošnjama Aokigahare, šume koja se ugnijezdila u podnožju japanske planine Fuji, na stotine duša krenulo je na svoje posljednje putovanje.

Priča o šumi samoubojica počinje u feudalno doba, kad je ovo mjesto bilo poprište jezive prakse ubasute: stare i nemoćne ondje bi ostavili da umru od gladi i žeđi. Trend se intenzivirao šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je Seichō Matsumoto objavio roman "Crno more drveća", o dvojici muškaraca koji odluče završiti sa životom u izoliranoj šumi.

Kako je vrijeme odmicalo, sve više ljudi odabiralo je šumu na svetoj planini kao idealnu lokaciju za suicid, a problem je zadobio nacionalnu pažnju.

Područje je danas prepuno poruka o svetosti života, koje je postavila vlada, no na njih se malo tko osvrće. Mnogi vjeruju da mjesto proganjaju yūrei, srditi duhovi preminulih koji ne uspijevaju pronaći mir!

Napuštena umobolnica

umobolnica
Smrt i patnja duboko su isprepleteni s poviješću američkih umobolnica. Od kraja 18. stoljeća, te ustanove, u kojima su svakodnevicu dijelili mentalni bolesnici i najteži kriminalci, proširile su se po čitavoj zemlji. Tretmani koje su pacijenti dobivali bili su sve samo ne humani: lobotomije, okivanje za krevete, kasnije i elektrošokovi, dugo su bili uobičajena praksa.

Možda najzloglasnija ustanova tog tipa bila je umobolnica "Ridges" u gradu Athensu. Monumentalno zdanje od opeke vrata je otvorilo 1874. Dok je izvana izgledao raskošno, u unutrašnjosti, daleko od očiju javnosti, odvijalo se mentalno zlostavljanje i fizička tortura. Puštanje krvi, "vodeni tretmani", lobotomije, zamrzavanje i udarci u glavu bolesnika smatrani su uobičajenim terapeutskim metodama.

Godine 1993. bolnica je zauvijek zatvorena, no legenda kaže da duhovi štićenika koji su ondje izgubili život i danas lutaju hodnicima napuštena, ruševnog zdanja.

Neobična događanja počela su nekoliko dana prije Božića 1978. Tijekom vizite, liječnici su primijetili da je krevet pacijentice Margaret Schilling prazan. Organizirana je potraga, ali ženi nije bilo ni traga ni glasa. Njeno truplo pronađeno je šest tjedana kasnije, u starom krilu zgrade koje se godinama nije koristilo. Nalazilo se u visokom stupnju raspadanja i potrbuške je ležalo na podu, pored odjeće koja je bila uredno posložena.

Je li se Margaret jednostavno skinula gola i čekala smrt na ledenom podu? Ili ju je netko na to natjerao? Odgovori na ta pitanja nikad nisu pronađeni. Mrlja u obliku ljudskog tijela još danas je vidljiva na mjestu na kojem je ležala.

Oni koji su imali hrabrosti posjetiti napuštenu umobolnicu, kunu se da se na prozoru sobe u kojoj je Margaret skončala svake noći pojavljuje obris ženskog lica, a iz zidova dopiru prigušeni jecaji.

Vjerovat ćemo im na riječ, jer doista to ne bismo htjeli provjeravati!

Isla de las Munecas (Otok Lutaka), Meksiko
Otok Lutaka
Izlet na otok uz obalu Meksika zvuči sjajno, ali ne ako uzmete u obzir da je prepun zastrašujućih lutaka. Isla de las Muñecas, kako ga zovu na španjolskom, južno je od Mexico Cityja u kanalima Xochimilco, a iako je okolica dobro naseljena, otok je uglavnom napušten, osim stotina lutaka koje vise na drveću.

Prema legendi se upravo u lutkama skrivaju izgubljeni djelići duše djevojke koja je nađena utopljena na tom otoku. Neki kažu i da lutke povremeno trzaju rukama i nogama ili otvaraju i zatvaraju oči, a navodno i šapuću međusobno. Oni koji su sakupili dovoljno snage da dođu na otok kažu da su ih lutke nagovarale da im priđu.

No, radi se samo o legendi. Istina je zapravo drugačija, barem tako kažu. Tadašnji čuvar koji se našao na mjestu nesreće i pronašao utopljenu djevojčicu ubrzo je nedaleko u vodi ugledao lutku kako pluta. Pretpostavio je da je lutka pripadala nesretnoj djevojčici te je objesio na drvo čime je iskazao poštovanje prema duhu djevojčice. Mnogi kažu da je čuvar priču izmislio, a za njega se govori da je bio proganjan duhom djevojčice.

Samim time počeo je vješati sve više i više lutaka u nadi da će nesretnu dušu smiriti barem malo i ubrzo je shvatio da su lutke opsjednute. Julian je skupljao i vješao lutke čak 50 godina nakon nesretnog događaja, a zanimljivo je i da njegov završetak također ima sličnu priču. Pronađen je utopljen na istom mjestu na kojem i djevojčica. Iz tog razloga mnogi sada vjeruju da se pridružio mnoštvu duša koje su dom pronašle u jezivim lutkama.

Mještani su vrlo uvjereni da je Isla de las Munecas začarano mjesto. Nakon Julianove smrti 2001. godine mjesto je postalo turistička atrakcija na koje posjetitelji donose lutke.

Nagoro, Japan

nagoro japan
Nagoro ili Nagoru, danas poznato kao Nagoro Doll Village, je selo u dolini Ije na otoku Shikoku u Japanu. Ovo jezivo selo u dolini Iya ima samo 30 stanovnika i preko 400 velikih lutaka. Lokalni stanovnik Tsukimi Ayano stvara ih u spomen na pokojnike te kako bi kako bi zamijenio sve manje lokalnog stanovništva.

Zastrašujuća je njihova nevjerojatna sličnost sa preminulim građanima, nose njihovu odjeću, a ono što dodaje jezivi faktor je da oni šutke gledaju u vas iz svih kutova dok se krećete ovim selom. Nisu grupirane na jednom mjestu. Sjede i love ribu na obalama rijeka, sjede za stolovima u lokalnoj školi ili čekaju autobus. Ove lutke u prirodnoj veličini čine većinu Nagorove populacije. Lutke premašuju broj ljudi u omjeru većem od deset prema jedan.

Groblje La Recoleta, Argentina

Groblje La Recoleta, Argentina
Neka su groblja lijepa, poput Père Lachaise u Parizu ili Hollywood Forever u LA-u, ali ovo odmorište u Buenos Airesu ozbiljno je ukleto što potvđuje čak i gradska turistička web stranica neogotičkog groblja.

Prošećite među 6400 kipova, lijesova, mauzoleja i nadgrobnih spomenika i možda ćete čuti zveckanje ključeva. To je vjerojatno pokojni grobar David Alleno, koji je navodno počinio samoubojstvo nakon tri desetljeća na poslu i to na dan kad je njegov kip koji je naručio bio dovršen.

Hotel Banff Springs, Kanada

Hotel Banff Springs, Kanada
Izgrađen prije 125 godina, hotel Banff Springs bio je i predstavljao luksuznu stanicu za one koji putuju željeznicom. Sada je dio lanca hotela Fairmont. "Dvorac u stjenovitim planinama" postao ikonična znamenitost u slikovitom krajoliku regije.

Zašto je sablasno mjesto za posjetiti? Kruže priča gostiju da su vidjeli mladenku koja je pala niz stepenice i slomila vrat nakon što joj se haljina zapalila. No, možda je najčudniji od svih, duh bivšeg zvonara Sama Macauleyja. Viđen je kako pomaže ljudima u njihovoj sobi, otključava vrata, pali svjetla, a zatim nestaje kad mu gosti daju napojnicu.

Sobe koštaju otprilike 440 kanadskih dolara, a duhovi su gratis.

Tvrđava Bhangarh, India

Tvrđava Bhangarh, India
Tvrđavu je sagradio Raja Bhagwant Singh 1573. godine. Nekad zbirka kraljevskih palača, velikih hramova, bazara i vila, danas je arheološko nalazište poznato kao 'Kuća duhova'.

Zašto je sablasno mjesto za posjetiti?

Davno se čarobnjak svećenik zaljubio u vladarevu kćer, lijepu princezu po imenu Ratnavati. No, njegova ljubav nije bila uzvraćena pa je bacio 'ljubavnu čaroliju' na njezin parfem. Ratnavati je skužila njegovu namjeru te je bočicu parfema bacila u stijenu koja se otkotrljala i ubila čarobnjaka. No, dok je umirao, čarobnjak je prokleo princezu, tvrdeći da će cijeli grad Bhangarh biti uništen, a svi oni koji tamo žive uskoro će umrijeti. Kao da je u skladu s čarobnjačkim prokletstvom, tvrđavu Bhangarh uskoro je napala i opljačkala suparnička vojska, a svi stanovnici, uključujući kraljevsku obitelj i princezu Ratnavati, umrli su u ovoj opsadi.

Vjeruje se da je čarobnjak zarobio princezin duh, a njihovi duhovi, zajedno s duhovima ostalih mrtvih stanovnika Bhangarha, do tog dana progone mjesto. Prijavljena su i neka izvješća o nestalim i mrtvim osobama modernog doba, što je prisililo vladu da strogo ograniči ulazak u mjesto nakon mraka.

Most Overtoun, Škotska
Most Overtoun, Škotska
Smješten u mirnom selu Milton u Škotskoj, s ovog se mosta ne bacaju ljudi niti je na bilo koji drugi način upleten u smrtnost stanovništva. Psi, s druge strane, nisu te sreće. Zadnjih 50 godina sa ovog zloglasnog mosta bacilo se čak 600 pasa!

Sve je počelo oko 1950., kada su ljudi primijetili da psi neobjašnjivo skaču s tog mosta u smrt. Lokalno stanovništvo kaže da je prizor vrlo jeziv jer se psi jednostavno zalijeću i skaču s mosta, a ako nekim slučajem prežive, skoče ponovno. Fenomen koji se bespomoćno prati već oko 50 godina još uvijek nije objašnjen.

Ako imate u planu posjetit ovaj most, svog kućnog ljubimca ne vodite sa sobom.

Pogledajte i najukletija mjesta na Balkanu:


_______________

Izvori: