god drveta
© Shutterstock
Najnovija studija sugeriše da su na Hune i njihove odluke o vojnim akcijama uticale klimatske promene koje su se dešavale u tom periodu.

Kralj Huna i neprijatelj Istočnog i Zapadnog rimskog carstva, Atila Bič Božji se smatra jednim od najvećih vojskvođa u istoriji ljudskog roda, a sve to zahvaljujući pohodima na Balkan, prodiranju u Galiju, ali i napadima na Konstantinopolj i Italiju tokom 5. veka n.e.. I dok su ga njegovi neprijatelji opisivali kao otelotvorenje okrutnosti i pohlepe, moderni istoričari smatraju da je on bio plemeniti kralj svom narodu.


Komentar: Tradicionalno, Huni su prikazani kao nasilni barbari vođeni "beskonačnom žeđu za zlatom". No, kako ova studija ističe, povijesne izvore koji dokumentiraju te događaje prvenstveno su napisali elitni Rimljani koji su imali malo izravnog iskustva s narodima i događajima koje su opisivali


Ako se uzme u obzir vreme u kom je vladao onda je jasno zašto o njemu nemamo mnogo podataka, s druge strane i ono što je ostalo sačuvano do danas za većinu modernih istoričara predstavlja "iskrivljenu stvarnost" jer su kasnoantički izvori bili izuzetno pristrasni u svojim delima.

Međutim, talas naizgled neobjašnjivog nasilja koji je zahvatio Evropu za vreme njegove vladavine uprkos tome što je dobijao otkup u vidu zlata je fenomen koji ne prestaje da ih intrigira, zbog čega su smislili pristup koji će im pomoći da odgonetnu razloge koji su pored želje za osvajanjem uticali na njegove odluke da prodire sve dalje na zapad.


Komentar: Postoji razlog za vjerovati da nije samo barbarska invazija dovela do pojave neobjašnjivog nasilja: 536. g.: Kuga, glad, suša, hladnoća i tajanstvena magla koja je trajala 18 mjeseci


Uticaj klime na Hune

I to uz pomoć drveća koje im je pružilo informacije o klimatskim promenama na godišnjem nivou i uporednih analiza arheoloških i istorijskih dokaza. Pre svega naučnici su analizirali uzorke izotopskih potpisa ugljenika i kiseonika hrastova koje je raslo na području Češke i jugoistočne Bavarske tokom 5. veka, zajedno sa pojedinačnim merenjima godova unutar drveća.

Rezultati sugerišu da su promene u klimi - pre svega periodi intezivnih suša između 420. i 450. godine, smanjili prinose useva i uništili pašnjake izvan plavnih ravnica Dunava i Tise u kojima su boravili Huni. Dalje, autori studije tvrde da se njihovi najrazorniji napadi iz 447., 451. i 452. godine poklapaju sa izuzetno sušnim letima u Karpatskom basenu. Što ih je navelo na zaključak da su klimatske promene uticale na odluke da napadaju Rimsko carstvo.

Autorka studije dr Suzan Hakenbek sa Kembridža je objasnila da su oni u početku bili narod poznat po uzgoju stoke, međutim, očigledno je da su u jednom trenutku suše otežale ovakav način života, što ih je dalje nateralo da se upuste u racije nabavke hrane i novih grla stoke.

Stoga je nova teorija naučnika da je Atila otkupom u zlatu koje je dobijao od neprijatelja plaćao starešine različitih plemena koje je okupio oko sebe, ali da je usled nepovoljnih klimatskih promena njegov pretežno stočarski narod trpeo ogromne gubitke. Zbog čega su rešili da inteziviraju svoje akcije i svojstveno nomadima upadaju na tuđe teritorije i kradu bogatstva.

Ipak, njihov uspeh je prekinut iznenadnom smrću Atile 453. godine, nakon čega je usledila borba za vlast među njegovim sinovima. Sve ovo je oslabilo Hune, što je dovelo do njihovog nestanka kao značajne sile oko 470. godine.