© Photo Credit: The Cradle
U zapadnoj Aziji, utučenoj i zanemarenoj regiji koja djeluje kao vreća za boksanje za natjecanje velikih sila drugdje, mnogo toga ovisi o rješavanju velikih bitaka za moć u područjima gospodarstva, politike i (posredničkog) rata.
Umjesto izravnih predviđanja, možda bi bilo korisnije okarakterizirati trendove koji će se vjerojatno dalje razvijati 2023. Zamolila sam neke od svojih kolega pisaca The Cradle-a da podijele vlastita mišljenja. Ali krenimo prvo s nekoliko mojih zapažanja za nadolazeću godinu:
Rat u Ukrajini bio je odlučujući događaj 2022., a da se sukob nije tamo odvio, dogodio bi se negdje drugdje. To je u suštini rat kako bi se spriječilo da multipolarna budućnost u potpunosti zbaci s mjesta unipolarnu prošlost. Mogao se dogoditi u Tajvanu, Iranu, Korejama ili čak Venezueli, što se toga tiče.
2023. godine vidjet ćemo jasne znakove poremećaja u Atlantskom savezu. Kako stvari stoje, Europa si više ne može priuštiti primanje uputa iz Washingtona kada su njihova bogatstva i sudbine tako očigledno u suprotnosti. Ukrajina je to razjasnila, ali Europa ima izbor koji su njezini atlantisti godinama mahnito zakopavali.
Činjenica je da su iznimno bogatstvo i privilegije Europe povijesno potjecali iz azijskih resursa, a to će postati očito jasno 2023. Njemačka nije pogriješila što je pokrenula svoje plinovode Sjeverni tok s Rusijom - Berlin je samo osiguravao svoju budućnost sve dok je Amerikanci nisu sabotirali.
2023. će podsjetit Europu da je njezina želja da ostane napredna - i nastavi ekonomski rasti - složeno povezana s istokom i obećanjem "Euroazije". Azija i Europa su ipak povezane kopnom, za razliku od golemog Atlantskog oceana koji razdvaja sadašnje saveznike.
Stoga očekujte da će ova godina otkriti podjele između različitih europskih dionika i pripremite se za bitku euroazijstva protiv atlantizma koja će se odigrati preko koridora moći na kontinentu. Otkrit ćete, u svojoj srži, da će svijet trgovine biti u sukobu s vladom po prvi put u desetljećima.
U Zapadnoj Aziji i oko nje, bacila sam oko na dva događaja koji bi mogli imati velike posljedice i na regionalne i na međunarodne poslove.
Prvi je odnos Indije i Rusije koji se brzo razvija i pojavio se niotkuda prošle godine. Ova nova dinamika sama je revitalizirala BRICS i umetnula se na globalnu šahovsku ploču. U Moskvi, New Delhi sada ima pouzdanog i korisnog partnera za rješavanje sporova s Pekingom, što stvari čini beskrajno lakšim za azijske integracijske projekte.
Također je ostavio Washington u prašini, nešto što su SAD iskusile na raznim pozornicama 2022., uključujući regionalno visokopozicioniranu Saudijsku Arabiju. Ali Indija je velik ulov, a ovo postrojavanje indo-ruskih interesa na više pozornica ne može odgovarati atlantistima.
Drugo, ponovna pojava Turske kao kritičnog igrača u zapadnoj i srednjoj Aziji. Nakon gotovo desetljeća relativne izolacije koja proizlazi iz bezbrojnih razlika s Europom i arapskim državama - zajedno s gospodarstvom u kolapsu - Turska je sada u usponu. Rusija je nedavno ponudila Ankari njenu dugo priželjkivanu ambiciju da postane glavno središte nafte i plina za Europu, a Kina nastoji izgraditi ključnu dionicu svog Novog puta svile kroz Tursku.
Suočen sa svojim najtežim izborima do sada u lipnju 2023., predsjednik Recep Tayyip Erdogan izgledao je kao sigurni gubitnik sve dok mu rat u Ukrajini nije preokrenuo sreću. Država NATO-a preko noći je postala željeni posrednik obiju strana, a Erdogan to nije propustio.
On trenutno igra igru svog života, pozicionirajući Tursku kao ključno euroazijsko središte goriva za Europu, i pokušava to iskoristiti regionalno u Siriji, Iraku, Azerbajdžanu i drugim turkijskim državama Južnog Kavkaza. Iako nudi rješenje sukoba s jedne strane, Erdogan s druge strane opasno potpiruje sukob.
Nigdje to nije primjetnije nego na armensko-azerbejdžansko-iranskim granicama, gdje turski predsjednik agresivno promiče ambicije Ankare da usmjeri nove prometne rute središnje Azije i preoblikuje njezine granice.
Turska i Sirija
Turska se uvelike pojavljuje u predviđanjima za 2023. pisaca The Cradle-a. Yeghia Tashjian ide toliko daleko da predviđa novi veliki rat na Južnom Kavkazu ove godine:
"Azerbajdžanska kopnena blokada Armenaca u Nagorno-Karabahu ušla je u svoj 30. dan. Ruske mirovne snage ne mogu ukinuti blokadu zbog zabrinutosti oko turske reakcije. U međuvremenu, Baku prisiljava Armeniju da osigura koridor koji povezuje Azerbajdžan s Turskom i tako presjeca Armensko-iransku granicu".Dok Turska potpiruje sukobe u jednoj regiji, također se čini da gasi sukobe drugdje. Brojni pisci predviđaju rješenje sirijsko-turskog sukoba 2023., s različitim stupnjevima uvjerenja.
Ceyda Karan vjeruje da je Erdogan oportunist u svojim planovima za Siriju: "Sve ovisi o turskim izborima", kaže ona, odražavajući stajalište nekoliko autora Cradle-a koji također vjeruju da možda neće sve biti glatko uoči izbora.
Erdogan koristi svaku priliku kako bi pobijedio na izborima, kaže Mohammad Salami:
"U međunarodnoj areni posredovao je između Ukrajine i Rusije, ali bez rezultata. Na energetskoj sceni planira pretvoriti Tursku u energetsko središte, ali to neće biti lako. Erdogan je zatim pokušao obnoviti odnose s UAE, Egiptom, Saudijskom Arabijom i Izraelom, a sada je, u posljednjem pokušaju, najavio svoje povlačenje nakon predstojećih izbora".S pozitivnije strane, Ziad Hafez sa sjedištem u Washingtonu vjeruje da će se približavanje Sirije i Turske odvijati mnogo brže nego što ljudi očekuju.
"Erdogan mora osigurati veliki politički uspjeh prije izbora. Hoće li mu Sirijci to dati, teško je znati. Ali to će biti korisno za oboje, a u isto vrijeme potpuno izolirati poziciju SAD-a u Siriji. Ne mislim da su NATO ili regionalne države u poziciji da poremete pregovore. Ono što su Rusi i Iranci ponudili Turskoj ne može se mjeriti s onim što nudi SAD ni Europa", piše Hafez obećavajuće.Ali libanonski novinar Hasan Illaik nudi realnu procjenu opasnosti pregovora o približavanju, gdje mnogi regionalni i međunarodni dionici imaju svoje interese.
On predviđa da će "SAD učiniti sve kako bi spriječio bilo kakvo poboljšanje tursko-sirijskih odnosa, čak i dotle da će uspostaviti veze između Turske i Kurda koje podržava SAD."
"Sirijska gospodarska situacija pogoršat će se 2023. jer ni Rusija ni Kina ne pomažu, Iran je već učinio svoj maksimum, a SAD još uvijek okupira područja bogata resursima na sjeveroistoku Sirije i još više sankcionira državu".O iščekivanom susretu Erdogana i sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, Illaik upozorava da i to predstavlja ozbiljne poteškoće: "Turska mora platiti cijenu za ovaj sastanak jer je napravila mnogo štete Siriji i okupirala je njezino područje, ali Rusija se zalaže za 'besplatan' sastanak - kako bi zadovoljila svoje strateške ciljeve s Ankarom".
Palestina, Levant i Perzijski zaljev
U cijeloj regiji, Illaik predviđa da se u 2023. neće mnogo toga promijeniti, jer će "cijeli Levant biti podložan kontinuiranom neprijateljstvu SAD-a - sankcijama, vojnoj okupaciji Sirije, prijetnjama, ucjenama i pritiscima u Libanonu i Iraku".
Druge arapske države će pohrliti kako bi osigurale prvenstveno svoje interese. Ujedinjeni Arapski Emirati su, primjerice, ponudili sudjelovanje u tursko-sirijskim pregovorima "kako bi stekli određeni utjecaj u poslijeratnoj Siriji i uravnotežili tamošnji utjecaj Irana".
Ceyda Karan procjenjuje kako obračun globalnih sila utječe na regionalna ponašanja: "Zaljevske države, čak i Saudijci, osjećaju slabost SAD-a, pa sada uspostavljaju izravne korisne odnose s Kinom, Rusijom. Ne vidim da će nastaviti biti čvrsti partneri SAD-a u regiji, a vidjet ćemo još znakova toga 2023. godine".
Prilično jednoglasno mišljenje je da će ove godine doći do porasta napetosti u Palestini.
"Netanyahuova desničarska vlada stavila je Izrael u neizvjestan položaj", tvrdi Ziad Hafez. "Ne može pokrenuti veliku vojnu ofenzivu unutar Palestine, ili protiv Libanona, Sirije i Irana, niti je u poziciji poduzeti bilo kakvo političko rješenje, unutarnje kao ni regionalno. Napetosti brzo rastu na Zapadnoj obali, američki Židovi više ne pružaju bezuvjetnu podršku, a ravnoteža snaga na terenu ne ide u prilog Izraelu".
Hafez upozorava da će "ekstremni desničarski rasizam članova kabineta poput (ministra nacionalne sigurnosti) Itamara Ben Gvira onemogućiti Izraelu da tvrdi da se samo brani u vezi bilo čega. Neki od ovih elemenata pokušat će iznuditi veliku konfrontaciju ili sukob, ali to će biti propast Izraela".
'Prokleti su ako to učine i prokleti ako ne učine' je ukratko izraelska neprilika".
Illaik kaže da si Izraelci ne mogu priuštiti da gledaju izvan svojih granica, kao u prošlosti:
"Unutar Palestine, atmosfera je spremna za Treću intifadu, na Zapadnoj obali i u Jeruzalemu - a možda čak i unutar područja iz 1948., kao što smo svjedočili u svibnju 2021. Razlog tome je što su Izraelci slabili i nastavljaju slabiti palestinske vlasti (PA), nameću još više proizvoljnih mjera i kazni palestinskom narodu i pokušavaju promijeniti status quo jeruzalemske Al Aqse".Također vjeruje da će Izrael intenzivirati svoje ciljanje Irana, ali da će Hezbollah ostati njegova najveća stvarna sigurnosna prijetnja. Illaik predviđa jače mjere odvraćanja Osovine otpora 2023.: "Iran bi mogao uzvratiti na izraelske operacije sabotaže i ubojstva - unutar Izraela - dok će Hezbollah nastaviti svoj projekt osiguravanja više precizno vođenih projektila, UAV-ova, a možda čak i krstarećih projektila".
Novinar Zafar Mehdi predviđa da će se trenutačni zastoj u iranskim nuklearnim pregovorima sa svjetskim silama nastaviti 2023., nakon niza nedavnih sankcija zapadnih država povezanih s iranskim nemirima u zemlji i optužbama za isporuke bespilotnih letjelica Rusiji - a sve je u osnovi osmišljeno kako bi se stekao utjecaj u pregovorima u Beču.
"Unatoč spremnosti Irana da obnovi sporazum, jasno je da druge strane nisu zainteresirane, što će očito potaknuti Teheran da dodatno poveća svoje obogaćivanje urana ove godine. Pripremite se za više neutemeljenih tvrdnji protiv Irana u nadolazećim mjesecima i očekujte da će UN-ovo tijelo za nuklearni nadzor pojačati svoju kampanju pritiska protiv Teherana po nalogu Amerikanaca, Europljana i Izraelaca", piše Mehdi.Također očekuje da će Saudijska Arabija ove godine "otvoreno istupiti u javnost o svom prijateljstvu s Izraelom", "posebno jer je prijatelj (Netanyahu) prijestolonasljednika Mohammada Bin Salmana ponovno na vlasti u Tel Avivu". Ali Mehdi upozorava da to "neće pomoći Rijadu u Jemenu, budući da Ansarallah nastavlja udarati po koalicijskim snagama predvođenim Saudijskom Arabijom, a SAD se sada bore za primirje između zaraćenih strana."
Iransko-saudijski pregovori koji su često bili u zastoju, "trebali bi sada napredovati na političku i diplomatsku razinu, što bi moglo omogućiti napredak potreban za zaustavljanje rata u Jemenu 2023.", posebno u kontekstu bližih veza Rijada s Moskvom i Pekingom, oboje žele obnoviti i održati sigurnost Perzijskog zaljeva, ali unutar nove regionalne paradigme.
Ukrajinski rat i multipolarizam
Ako se uzmu u obzir samo pogledi na ukrajinski rat, čini se da su pisci Cradle-a imuni na zapadnjački narativ. Za njih je ruska pobjeda neizbježna iz raznih razloga, ali pod koju cijenu?
Ziad Hafez predviđa kraj razornog sukoba do kraja proljeća, uglavnom zato što su ukrajinske borbene snage ozbiljno iscrpljene, a njezini zapadni saveznici nemaju sredstava za pružanje neprekidne kvalitativne i kvantitativne vojne podrške. "Američka industrijska baza jednostavno nije opremljena i spremna zadovoljiti tu potražnju", izjavljuje apsolutno. To, i "Ruski pritisak na Putina da to završi, a ne da ovo postane rat iscrpljivanjem".
Jedna alternativa za NATO, koju je, naravno, spomenulo nekoliko pisaca, jest proširiti sukob nakon što Ukrajina počne očito gubiti: "Uvucite Poljake i vojske bivšeg Varšavskog pakta".
Karin Kneissl, austrijska ministrica vanjskih poslova do 2019., čvrsto gleda na energetske posljedice ovog rata i na to kako će to utjecati na europske institucije:
"U EU možemo očekivati daljnja testiranja snage, koja nadilaze zamrzavanje sredstava za (mađarskog premijera) Viktora Orbana. Korupcija je raširena unutar EU i njenih institucija".
"Za očekivati je veliko slabljenje zajedničke valute, eura. To će ionako oskudan uvoz energije učiniti još skupljim, pogotovo jer se još uvijek obračunava u američkim dolarima. Opterećenja društava dovest će ne samo do gubitka kupovne moći i recesije, već i socijalnih nemira koji će nadilaziti štrajkove za veće plaće i klimatske prosvjede diljem Europe", upozorava Kneissl.
Dok globalna recesija pritišće robna tržišta i snižava cijene, ona vjeruje da će "proizvođači, poput one 23 zemlje koje su proizvođači formata OPEC+, dodatno smanjiti svoju proizvodnju". Ali zbog "nedostatka ulaganja u fosilnu energiju, sada intenziviranog u svjetlu straha od recesije, cijene bi također mogle skočiti prema gore u bilo kojem trenutku." Što se u osnovi prevodi u povećanu volatilnost na energetskim tržištima 2023.
Na kraju ipak, Kneissl vjeruje da ćemo "vidjeti nove banke, novo kreditiranje, nove košarice valuta i, bez sumnje, nova osiguravajuća društva" kako se pojavljuju na mjestu postojećih.
Napomena: Ovako u biti izgleda kraj svjetskih ratova: promjena starog poretka i stvaranje novih globalnih institucija i mreža - s novim pravilima i kormilarima.
Kolumnist The Cradle-a Pepe Escobar, koji je odavno predvidio globalnu predaju multipolarizmu, mogao bi vidjeti svaku stavku na svom popisu predviđanja označenu kvačicom 2023. On to sažima kratko i slatko:
"Širenje BRICS-a na BRICS+, s Alžirom, Iranom i Argentinom u prvom valu, i desecima koji slijede. Oni će dati prioritet trgovini u svojim vlastitim valutama što dovodi do alternativne valute, koju će dijeliti BRICS+, Šangajska organizacija za suradnju (SCO), i Euroazijska ekonomska unija (EAEU)".Escobar nadalje predviđa koroziju ključnih europskih institucija, uključujući transatlantsko vojno savezništvo: "Zrcaleći unutarnju polarizaciju koja se danas odvija na zapadu, i EU i NATO bit će sve bliže i bliže potpunom raspadu".
Rat u Ukrajini, kaže on, glavni je okidač za ovaj kolaps zbog "potpunog poniženja NATO-a", i predviđa da "ako se rat nastavi - što i hoće, u obliku hibridnog rata", vjerojatno ćemo vidjeti "terorističke napade protiv Ruske Federacije."
Problem s 2023.
Ova godina nigdje neće biti laka. Konstelacija događaja u nedavnoj prošlosti - ratovi u Siriji, Jemenu, Libiji; ciljanje Irana, Kine, Rusije; globalna pandemija i sekuritizacija koja je uslijedila; ponovna pojava selefijskog terorizma; raširena ekonomska recesija; neuspjeh globalizacije; zamjena međunarodnog prava sebičnim 'poretkom temeljenim na pravilima' - sve je to pridonijelo kolapsu postojećih sustava.
Ipak, ako su učinkoviti akteri s planom prisutni u vremenima kaosa, kolaps ne mora biti zastrašujuća stvar. Jasno je da stari načini nisu funkcionirali; evo prilike da se stvari poprave iz temelja. Ali putovanje će biti bolno.
BRICS, SCO, BRI, EAEU napreduju sa svojim programima. Odnosi jačaju (Rusija-Kina, Indija-Rusija, Iran-Kina, Saudijska Arabija-Kina, Rusija-Iran itd.). Atlanticizam se zamjenjuje ne samo zato što atlantisti nisu uspjeli, već zato što desetljećima nisu napredovali dok su drugi činili kvantne skokove naprijed.
U zapadnoj Aziji, loptice za 2023. su još uvijek u zraku. Turska, Iran, Rusija, Kina, Saudijska Arabija, Alžir, Indija, Izrael, Afganistan, Pakistan, Brazil, Venezuela i mnoge druge države, institucije i donositelji odluka ove će godine poduzeti značajne mjere. Povući će se mnogo poteza, neki će uspjeti, drugi propasti. Sve je teško predvidjeti osim toga da ništa neće ostati isto kada uđemo u 2024. godinu.
Pisci The Cradle-a čiji su komentari uključeni u ovu kolumnu su oni čija su predviđanja stigla do nas prije objave.
Komentari čitatelja
na naše novosti