syria saudi arabia turkiye turkey yemen
© The CradleDok napori za pomirenje uzimaju zamah zapadnom Azijom kako bi se popravili odnosi između starih neprijatelja, novi dogovori (uz posredovanje Kine i Rusije) neće dovesti do stvarnog mira sve dok SAD ne prestane produžavati sukob
Moskovski samit između sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i njegovog ruskog kolege Vladimira Putina sredinom ožujka bio je poznat po tome što je bio unaprijed objavljen. Od izbijanja sirijskog rata, Assadovi inozemni posjeti nisu bili javno otkriveni sve dok se nisu dogodili. Ovaj mali, ali značajan detalj sugerira da sirijski predsjednik ima novo povjerenje u političke i sigurnosne uvjete izvan svojih državnih granica.

Dok su sudionici strogo šutjeli da ne bi bilo curenja podataka, informirani izvori iz Moskve i Damaska ​​otkrili su za The Cradle da su sirijski i ruski predsjednici razgovarali o sljedećim temama:

Ekonomske veze: S fokusom na energetski sektor Sirije, Putin je izrazio spremnost Rusije da ulaže u proizvodnju električne energije u levantinskoj državi, koja nakon sukoba pati od 75-postotnog deficita u proizvodnji. Putin je također izrazio spremnost Moskve da pomogne Siriji u podmirivanju vitalnih potreba za žitom.

Odnosi s Turskom: Dok je bio u Moskvi, Assad je navodno odbio održati četverostrani sastanak između zamjenika ministara vanjskih poslova Sirije, Turske, Rusije i Irana. Sirijski predsjednik je ponovio da Turska okupira sirijske zemlje, a pregovori između dviju zemalja ne mogu napredovati sa sigurnosne na političku razinu bez jasnog i javnog obećanja turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da će povući svoje vojne snage s okupiranih područja i otvoriti glavne ceste koje povezuju sirijske pokrajine - posebice cesta Latakia-Aleppo, poznata kao autocesta M4.

Međutim, Moskva je insistirala na svom argumentu i navodno je postigla sporazum između Damaska ​​i Ankare koji predviđa nastavak njihovih pregovora i prelazak na političku razinu, a glavna stavka na stolu je tursko povlačenje iz sirijskih zemalja. Osnova za dugo očekivani summit između Assada i Erdogana bit će raspravljena kasnije.

Izvori kažu da se, u unutarnje političke svrhe, Erdogan treba sastati s Assadom prije predsjedničkih izbora u Turskoj u svibnju, kako bi poručio glasačima da nastoji zaustaviti rat na južnim granicama svoje zemlje, da namjerava vratiti približno tri milijuna sirijskih izbjeglica kući - vruća tema za birače - i uvjeriti biračko tijelo turskih Alevija da nije neprijateljski raspoložen prema njihovoj sekti, kojoj pripada njegov suparnik Kemal Kilicdaroglu.

Odnosi sa Saudijskom Arabijom: Putin, koji predvodi posredničke napore za normalizaciju saudijsko-sirijskih odnosa, izvijestio je Assada o rezultatima njegovih razgovora sa saudijskim prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom (MbS). Prema službenim izvorima u Damasku i Moskvi, Putinova inicijativa napredovala je u ponovnom aktiviranju kritične komunikacije između Damaska ​​i Rijada.

Strateški pomaci Saudijske Arabije

Dana 23. ožujka 2023., saudijsko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je početak pregovora sa Sirijom o ponovnom aktiviranju konzularnog rada, što je uvod u povratak normalnih diplomatskih odnosa između dviju zemalja, kako je izvijestio saudijski dnevnik Al-Sharq Al-Awsat .

Izvori koji su razgovarali s The Cradle potvrdili su da je svaki potencijalni napredak u sirijsko-saudijskim odnosima rezultat napora ruskog posredovanja i nisu povezani sa odlučujućim sporazumom Saudijske Arabije i Irana ​​postignutim u Pekingu 10. ožujka. Izvori vjeruju da bi do susreta Rijada i Damaska ​​moglo doći nakon kraja mjeseca Ramazana.

Dok uspjeh saudijsko-iranskih pregovora pod kineskim pokroviteljstvom i potencijalni napredak u saudijsko-sirijskim odnosima pod ruskim pokroviteljstvom sugeriraju strateški zaokret kraljevstva prema istoku, izvori bliski Rijadu naglašavaju da nema promjena u saudijsko-američkim odnosima.

Dok su odnosi Rijada s Washingtonom doživjeli padove u prošlosti, nedavne promjene u globalnom političkom, gospodarskom i vojnom krajoliku potaknule su MbS da diversificira partnerstva svoje zemlje, istovremeno čuvajući strateško usklađivanje s Washingtonom.

Jemen: Rijadov regionalni albatros

Saudijski princ danas vodi politiku "nula problema" sa susjednim zemljama. Nakon što nije uspio "prenijeti [regionalnu] bitku u Iran," i nakon što je njegov rat protiv Jemena transformirao jemenski pokret otpora Ansarallah iz male organizacije u regionalnu silu, MbS je shvatio da su njegovi domaći gospodarski, financijski i zabavni mega-projekti osuđeni na propast bez osiguravanja mira na granicama kraljevstva.

Stoga je od kraja 2022. započeo ozbiljne pregovore s Iranom, odlučno odgovorio na ruske napore da posreduje u Siriji i započeo izravne pregovore s Ansarallahom u njihovom uporištu u Sani. Rasprave su navodno ostvarile značajan napredak, a zatim su zastale u siječnju oko nekoliko ključnih točaka, uključujući "nesposobnost" (ili nespremnost) Rijada da ukine opsadu Jemena, povlačenje stranih snaga iz zemlje i dogovor oko unutarnjeg političkog rješenja Jemenske krize.

Kako stvari stoje, Rijad tvrdi da "ne može natjerati svoje partnere" u agresiji - posebice UAE i SAD - da povuku svoje snage s teritorija Jemena.

Nekoliko saveznika Ansarallaha ocijenilo je da Saudijci žele okončati rat, ali su ih u tome spriječile SAD, UK, UAE i Francuska. Međutim, ova se procjena promijenila nakon što je Saudijska Arabija povukla niz obećanja koja je dala u pregovorima.

Nakon što su prvobitno ukinuli ograničenja u luci Hodeidah, UN se vratio opstruiranju dolaska nekih brodova u luku. Obnavljanje opsade poklopilo se s posjetom američkog veleposlanika u Jemenu Stephena Fagina osoblju UN-ovog mehanizma za verifikaciju i inspekciju (UNVIM) u Djiboutiju koji ima zadatak pregledavati brodove na putu za Hodeidu.

U ponovnoj eskalaciji napetosti, Ansarallah je zaprijetio da će protjerati misiju UN-a u Sani u roku od 72 sata ako kontejnerski brod koji su zaplijenili inspektori u Džibutiju ne bude pušten. I doista, prije isteka roka, UN je oslobodio brod.

Iako je ta prijetnja koincidirala s provokativnim posjetom američkog veleposlanika, i dok se čini da su Amerikanci pokušavali potkopati dogovore između Saudijaca i Ansarallaha, jemenski izvori kažu za The Cradle da ometanje brodova nije bila isključivo odluka SAD-a, već i Saudijska odluka.

Nadalje, UN je izričito obavijestio vladu u Sani da je zadržavanje brodova (za koje je dokazano da nisu naoružani) izvršeno odlukom "koalicijskog vodstva" - odnosno Saudijaca.

Dakle, što namjerava Rijad i tko zapravo opstruira konačno rješenje rata u Jemenu? Jesu li to Saudijci ili Amerikanci?

Izvori bliski vladi u Sani kažu da još uvijek postoji "sveobuhvatni američko-saudijski konsenzus" oko Jemena. Dva saveznika ponekad mogu da se ne slažu, ali do sada oni kažu:
"Washington i Rijad se i dalje slažu oko smirivanja stvari u Jemenu, a da blokada ostane na snazi. Također se slažu da Jemen ne bi trebao biti neovisna i jaka država, sposobna kontrolirati svoje resurse ili iskorištavati svoj geografski položaj, jer to povlači za sobom strateške rizike za regionalnu ulogu Saudijske Arabije i za američke i izraelske interese u zapadnoj Aziji, na Rogu Afrike i na Crvenom moru."
Izvori dodaju: "Saudijska Arabija i Amerika ne mogu priuštiti Ansarallahu uvjete koji bi mu omogućili akumuliranje dodatne snage i većeg i učinkovitijeg arsenala." Jednostavno rečeno, dvojac ne traži stvarni kraj rata, već umjesto toga traže dugotrajno primirje.

MbS želi malo primirja kako bi osigurao da projektili i bespilotne letjelice ne padaju na njegove ambiciozne zabavne i razvojne projekte, dok SAD i UAE žele zadržati Jemen rascjepkanim, ustrajati u krađi njegovih vitalnih naftnih resursa, a u isto vrijeme, smatraju Ansarallah (u sjevernom Jemenu) odgovornim za upravljanje zemljom koja i dalje leži pod opsadom.

Primirja, a ne mir - za sada

Ukratko, od Jemena na jugu, do Irana na istoku i Sirije, Iraka i Turske na sjeveru, Zapadna Azija je ušla u fazu nakon Arapskog proljeća, gdje se nekoć sukobljeni susjedi nastoje ponovno povezati.

Ovo je faza kojom upravljaju "sporazumi o primirju" između zemalja koje su se međusobno borile više od desetljeća, izravno ili preko posrednika. Sporazumi o primirju, treba napomenuti, nisu mirovni ugovori, a ono što ovo sugerira jest nastavak američkog naslijeđa "upravljanja sukobom", a da se on zapravo nikad ne okonča.

Dok multipolarizam mami cijeli svijet, tek treba vidjeti hoće li kineski i ruski napori da stabiliziraju regiju, kako bi se unaprijedili sveobuhvatni projekti povezanosti, gospodarstva i razvoja, uspjeti prevladati staru paradigmu "upravljanja sukobima" i "vječnih ratova" unipolarnog poretka u opadanju.
Autor Hasan Illaik @hasanillaik