zapadna afrika
Nedavni događaji ne daju nadu da je širi rat u Zapadnoj Africi moguće izbeći, zbog čega bi svi trebalo da budu u pripravnosti da će on otpočeti tokom ovog meseca

Prošlonedeljni patriotski vojni prevrat u Nigeru, koji je bio odgovor na neuspele režimske pokušaje da se osigura bezbednost građana suočenih sa rastućom terorističkom pretnjom, brzo se pretvorio u katalizator nečega što bi lako mogao da postane regionalni rat u zapadnoj Africi.

Države su se razvrstale na suprotstavljene strane u odnosu na ultimatum koji je izdala Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (Economic Community Of West African States, dalje EKOVAS). Ultimatumom koji ističe u nedelju zahteva se vraćanje na položaj svrgnutog predsednika Mohameda Buzumija ili će u suprotnom uslediti invazija koju će po svoj prilici predvoditi Nigerija, a podržavati Francuska.

Dva nova razvitka događaja čine izbijanje rata realnim scenariom.

Neuspešna diplomatija

Burkina Faso i Mali, čiji su privremeni predsednici dovedeni na vlast patriotskim vojnim prevratima i koji su nedavno prisustvovali drugom rusko-afričkom samitu prošle nedelje u Sankt Peterburgu, zajednički su izjavili u ponedeljak uveče da će intervencija u Nigeru biti smatrana objavom rata protiv njihovih država. Takođe su naznačili da će se povući iz EKOVAS-a ukoliko se to dogodi. Nekoliko sati kasnije, u utorak ujutro, Francuska je obznanila vanrednu evakuaciju građana EU iz Nigera - čime je sugerisala da očekuje izbijanje rata.

Privremeni čadski predsednik, Mahamat Idris Debi Itno - koji je na vlast došao u sličnim okolnostima kao i njegove sahelske kolege - po svoj prilici nije uspeo da isposluje kompromis tokom svoje posete nigerskoj prestonici Nijameji. Iako njegova zemlja nije članica EKOVAS-a, on blisko sarađuje sa Nigerom i Nigerijom protiv zajedničke terorističke pretnje Boko Harama. Čad je takođe regionalna vojna sila koja se može ispostaviti kao ključni tas na vagi u mogućem predstojećem sukobu, što ćemo podrobnije objasniti u tekstu.

Strane snage u Nigeru

Pre nego što se razmotri nekoliko mogućih scenarija i razni faktori koji mogu da utiču na dalji tok ovog konflikta, važno je razjasniti nekoliko regionalnih detalja, počevši od prisustva stranih trupa u Zapadnoj Africi. Niger je sada domaćin francuskim, američkim, nemačkim i italijanskim vojnim snagama, a hunta u ovoj zemlji je tvrdila u ponedeljak da je Pariz u dosluhu sa nekadašnjih režimskim lojalistima kako bi koordinisali vazdušne udare sa ciljem da se oslobodi svrgnuti lider ove zemlje koji je zatočen u predsedničkoj palati.

Drugi važan detalj koji bi trebalo naglasiti jeste da Burkina Faso i Mali ozbiljno razmatraju da se ujedine u federalnu državu - o čemu je govorio prelazni lider Ibrahim Traore u intervjuu za Sputnjik. Ovi planovi - koji su prvi put razmatrani u februaru - dodaju ključan kontekst zajedničkoj izjavi od ponedeljka uveče da će invaziju protiv Nigera smatrati objavom rata protiv obeju država i da će stati u odbranu svog suseda.

Tri relevantna cilja

Povezano sa ovim je i razmatranje potencijala za trilateralnu saradnju sa obližnjom Gvinejom istog meseca kada su razmatrali svoje planove o federaciji. Ova zemlja je pod vojnom vlašću još od kraja 2021. godine i stoga je suspendovana iz članstva u EKOVAS-u kao i ove dve, i to iz istog razloga. Sve tri države bliske su Rusiji, tako da Gvineja koja izlazi na Atlantski okean hipotetički može da posluži kao trasa za snabdevanje moskovskih kontinentalnih partnera, naravno ukoliko je EKOVAS ili njegovi zapadni partneri ne blokiraju.

Bez obzira da li će se to desiti ili ne, nigerski i libijski komšija može da odigra važnu ulogu u snabdevanju novoformirane sahelske koalicije. Lider predsedničkog saveta Mohamed Junus al-Menfi takođe je prisustvovao prošlonedeljnom drugom rusko-afričkom savetu na kojem se sreo sa predsednikom Vladimirom Putinom tokom kojeg je ruski lider iznova potvrdio posvećenost "daljem promovisanju napretka na ključnim pravcima rešavanja sporova zasnovanog na naporima da se osigura jedinstvo, suverenitet i teritorijalni integritet libijske države".

Ova tri cilja su relevantna ukoliko se u obzir uzme zajednička izjava Burkine Faso i Malija u kojoj upozoravaju da bi invazija na Niger "mogla da destabiliše čitav region, kao unilateralna NATO intervencija u Libiji, koja je u korenu širenja terorizma u Sahelu i Zapadnoj Africi". Njihova zajednička procena je ispravna i može da posluži kao povod Rusiji da poveća svoju vojnu pomoć ovim zemljama i Nigeru preko Libije, koja je takođe nestabilna i mogla bi biti dodatno poljuljana predstojećim ratom.

Vojno-strateške kalkulacije

Iako trenutno nema adekvatnog vazdušnog mosta između Rusije i Libije, trasa između Rusije i Sirije preko Kaspijskog jezera, Irana i Iraka mogla bi biti proširena preko istočnog Mediterana nakon dosipanja goriva u arapskoj republici. Ukoliko se Saudijska Arabija i Čad, koji je u poslednje vreme sklon multipolarizmu, saglase sa davanjem Rusiji tranzitnih prava u vazdušnom prostoru, onda bi bio dostupan i drugi koridor preko Irana, Saudijske Arabije i Čada kako bi se izbeglo moguće mešanje NATO-a iznad Mediterana.

Ovaj poslednji spomenuti pravac ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo, naročito pošto je Sudan još jednom produžio zatvaranje svog vazdušnog prostora do polovine avgusta. Iako je zamenik predsedavajućeg Sudanskog tranzicionog suverenog veća (Sudan's Transitional Sovereignty Council) upravo predvodio delegaciju iz svoje zemlje u Rusiji, vojna hunta koju on predstavlja i dalje je upletena u krvavi sukob sa Snagama za brzo delovanje (Rapid Support Forces) koje su navodno povezane sa grupom Vagner, tako da poverenje nije onoliko snažno koliko je ranije bilo.

Vladimir Putin se rukuje sa Abdelom Fatahom Abdelrahmanom al-Burhanom, glavnokomandujućim Oružanih snaga Sudana, 23. oktobar 2019. (Foto: kremlin.ru)

Ključni regionalni vojni činilac mora da izbegne preterano rastezanje sopstvenih snaga pošto je suočen sa složenim domaćim i međunarodnim pretnjama, među kojima su na prvom mestu anti-vladina pobuna i obojeni revolucionari; među međunarodnim izazovima su pobunjenici koji deluju van granica zemlje i teroristi, kao i rizik od regionalnog prelivanja sukoba. Čad takođe od početka ove godine pokušava da izbalansira svoj jednostrani odnos sa Zapadom, što izaziva određene pritiske koji bi mogli ograničiti njegove mogućnosti delovanja u regionalnoj krizi.

Deset najvažnijih faktora

Opisano stanje vojno-strateške situacije postavlja osnovu za razmatranje različitih budućih scenarija; čitalac bi trebalo da ima na umu da bilo kakav sukob donosi haotičnost koja znači da čak i najuverljivije predviđanje može da se na kraju pokaže kao promašaj. No, uzimajući to u obzir, ovakvi misaoni ogledi su i dalje korisni ukoliko su zasnovani na objektivnim odnosima uključenih strana i njihovih najverovatnijih razmatranja te potkrepljeni razumevanjem njihovih interesa.

Svaki od mogućih scenarija zavisi od različitih faktora od kojih us najvažniji u ovom kontekstu sledeći:
  1. Da li će se Nigerija saglasiti da ispuni naloge Zapada prevođenjem EKOVAS-ove invazije na Niger?
  2. Da li će se Čad pridružiti Nigeriji, ili će se odlučiti da brani Niger, ili će pak odložiti odluku za kasnije kako bi odigrao odlučujuću ulogu? Ili će možda u potpunosti ostati izvan sukoba?
  3. Koju ulogu će odigrati zapadne snage u Nigeru, ukoliko Nigerija napadne ovu zemlju?
  4. Da li će napasti interventne burkinabsko-malijske snage ili će ove prve napasti njih?
  5. Koliko je verovatno da će druge države članice EKOVAS-a napasti Burkinu Faso i/ili Mali?
  6. Koliko su u vojnom, ekonomskom i političkom smislu sve regionalne strane soremne za dugotrajni sukob?
  7. Koji logistički koridori mogu stajati na raspolaganju stranim saveznicima i koje prepreke mogu da im se ispreče?
  8. Da li će se širi zapadnoafrički rat pretvoriti u još jedan posrednički rat hladnoratovskog stila?
  9. Kako bi se tenzije između NATO i Rusije u Zapadnoj Africi mogle odraziti na njihov posrednički rat u Ukrajini?
  10. Da li će se druge afričke države nakon ovih dešavanja osećati ohrabreno da vojno razreše svoje sopstvene regionalne probleme?
Na osnovu gorenavedenog moguće je očekivati sledeće scenarije; međutim, nijedan od njih nije izvestan:

1. Ograničeni sukob (munjeviti scenario)

Nigerija nanosi brzi poraz nigerskoj hunti i burkinabsko-malijskom savezu unutar Nigera, bez ili uz pomoć francusko-američkih snaga (vazduhoplovna podrška ili specijalne snage) i/ili sa čadskom (vazduhoplovnom ili kopnenom) podrškom; druge dve države, Burkina Faso i Mali ostale bi nedirnute a na njihovom čelu nastavile bi da budu vojne prelazne vlade.

2. Prošireni sukob (brzi scenario)

Uz direktnu podršku Francuske i/ili SAD, moguće i uz neki nivo čadske podrške, invazione snage predvođene Nigerijom brzo svrgavaju burkinabsku, malijsku i nigersku vojnu prelaznu vladu te obnavljaju nedavno izgubljenu parisku "sferu uticaja" u zapadnoj Africi.

3. Ograničeni sukob (dugotrajni scenario)

Sukob u Nigeru postaje novi hladnoratovski rat preko posrednika, pošto EKOVAS-ove invazione snage koje predvodi Nigerija a podržava NATO ne uspevaju da zbace tamošnju huntu zbog žestokog otpora burkinabsko-malijskih snaga kojima podršku pruža Rusija - što vodi oba bloka da pokušaju da privole Čad na uključivanje na njihovoj strani, koji bi u tom slučaju bio odlučujući činilac.

4. Prošireni sukob (dugotrajni scenario)

Gorenavedeni blokovi ostaju isti, kao i pat pozicija uz čadski neutralni status; ali se opseg sukoba proširuje te uključuje faktičku burkinabsko-malijsku federaciju, što ohrabruje Egipat da interveniše u Sudanu i Ruandu da učini isto u Kongu - čime bi se izazvala kriza širom Afrike.

Rat između NATO pakta i Rusije iscrpljivanjem i logistikom u Ukrajini će uticati na podršku njihovim zapadnoafričkim saveznicima u dva scenarija koji podrazumevaju produženo trajanje sukoba. Takođe može da utiče i na njihove odluke da li će nastojati da ostvare zatišje na bilo kom od područja novog hladnoratovskog sukobljavanja. Kina, Indija i druge veće neutralne države, poput Turske, će po svoj prilici diplomatski intervenisati u slučaju da se odigra bilo koji od spomenutih dugotrajnijih scenarija, iako u ovom trenutku uopšte nije moguće predvideti koliko bi ta nastojanja mogla da budu uspešna.

Ovih par scenarija takođe predstavljaju veliki rizik po samu nigerijsku stabilnost, pošto mogu da vode ka kaskadnoj ekonomskoj i bezbednosnoj krizi, koja se potencijalno sjedinjuje sa veoma ozbiljnom političkom krizom ukoliko štrajkovi radnika obogalje zemlju i pobune i/ili teroristi iskoriste usredsređenost vojske na Niger. Da budemo sasvim jasni, nije sigurno da li će se bilo šta od ovoga desiti, ali takođe se ne može ni isključiti, uzimajući u obzir krhkost Nigerije. Stoga bi riskantno ponašanje Nigerije moglo bi stoga da dovede do nepredvidivih i moguće dalekosežnih posledica po nju samu.

Nedavni događaji ne daju nadu da je širi rat u Zapadnoj Africi moguće izbeći, zbog čega bi svi trebalo da budu u pripravnosti za izbijanje takvog rata kasnije tokom ovog meseca. Ukoliko EKOVAS, koji predvodi Nigerija a podržava NATO ne bude naneo brz poraz novoformiranoj Sahelskoj koaliciji - koju čine Burkina Faso, Mali i Niger (moguće je da im se u izvesnoj meri pridruži i Gvineja), onda se može očekivati da Rusija pruži opipljivu podršku koaliciji, što bi dovelo do novog posredničkog rata u kojem bi Čad imao ključnu ulogu.

Prevod: M. M. Milojević/Novi Standard
Izvor thealtworld.com