Demi Rose
Muškarci "znaju" nešto značajno o ženskim telima što žene ne znaju. A sve to ima veze sa mandatom prirode da proizvodi decu sa najvećom lepezom veština preživljavanja.

Vajari ih ovekovečuju. Pesnici ih redovno veličaju. Čak i obični ljudi odaju počast. Američki muškarci, kako je izračunato, troše oko 3 milijarde dolara godišnje da gledaju u žene sa figurama u obliku peščanog sata, onih čiji se mali strukovi pretvaraju u vijugavo zakrivljene bokove.

Muškarci procenjuju žene kao najatraktivnije kada imaju struk koji je 60 do 70 odsto veličine njihovih kukova, otkrio je pokojni psiholog Devendra Sing u seriji pionirskih studija započetih pre 20 godina. I u više od stotinu drugih studija, muškarci širom sveta - uključujući izolovane grupe koje nisu izložene savremenim medijima - preferiraju sličan oblik. Sing i kognitivni neuronaučnik Stiven Platek otkrili su da posmatranje žena sa zaobljenim figurama stimuliše moćan unutrašnji sistem nagrađivanja, osvetljavajući iste centre zadovoljstva u mozgu muškaraca koji su na meti kokaina i heroina.

Da ova vrsta figura u obliku peščanog sata nije tipična samo za žene koje muškarci plaćaju da gledaju, kao što su devojke sa naslovnice "Plejboja" i filmske zvezde za odrasle, već je i preferencija koju imaju u mnogim različitim društvenim grupama i kulturnim okruženjima, sugeriše da je ona oblikovana tokom milenijuma evolucionim silama, poput našeg ukusa za šećer i masti. Žene koje se preferiraju su izuzetno slične, a sličnost njihovih mera i reakcija muškaraca na njih dodatno sugeriše da postoji specifičan šablon zakopan duboko u glavama muškaraca.

Verovatno je da su muškarci koji su preferirali zakrivljene figure peščanog sata kod žena imali više dece koja su prenela preferencije svojih očeva do sada. Ipak, kako bi se figura peščanog sata mogla odnositi na uspeh žene kao majke? Odgovor uopšte nije očigledan. Ali tokom proteklih nekoliko godina, pokazali smo da to ima mnogo veze sa inteligencijom. I isto toliko je povezano sa time šta ljudi jedu i odakle to dolazi. Dokazi takođe sugerišu zašto američke žene sve više ne vole svoja tela i pogrešno procenjuju šta muškarci vole kod žena. To čak može da objasni zašto američka deca napreduju sve lošije akademski u poređenju sa decom u ostatku sveta.

Jednom rečju, ono na šta se to svodi je masnoća. Ali ne bilo kakve masti.

Šta muškarci "znaju" a da ne znaju

Prosečna devojka sa naslovnice "Plejboja" ili zvezda filmova za odrasle je visoka 5 stopa i 6 inča (168 cm) i teška 115 funti (52 kg), što joj daje indeks telesne mase (BMI) od 18,5. Njene veličine grudi, struka i kukova su 35-23-35, tako da je njen struk 66 odsto veličine kukova. Poređenja radi, tipični američka studentkinja ima struk koji je 75 odsto veličine njenih kukova. Kukovi devojaka sa naslovnice su slični kukovima učenica sa istim BMI — 53 procenta njene visine; samo što joj je obim struka tri inča manji. Dakle, muškarci više vole žene koje su više od proseka, sa normalnim bokovima zbog umereno niskog BMI i veoma malim strukom.

Njen neobično mali struk je samo deo onoga što devojku sa naslovnice čini tako oblom. Drugi deo je imati bokove i noge relativno normalne veličine koji su dobro obdareni masnoćama. Čak i mršava žena nosi zapanjujuću količinu masti u nogama i bokovima — oko trećine svoje telesne težine. Muškarci se svuda dive masti koja se nalazi ovde. Ispitanici u 54 nezapadne plemenske grupe su skoro uvek preferirali žene sa velikim ili debelim bokovima i nogama.

Ukupna količina masti koju ljudska ženka nosi je sedam puta veća od ostalih životinja, i mnogo više od muškaraca! Samo medvedi spremni za hibernaciju, pingvini koji se suočavaju sa zimom bez sunca i bez hrane, ili kitovi koji plivaju u arktičkim vodama imaju procenat masti koji je sličan onom kod normalnih, zdravih, mladih žena u dobroj kondiciji. Žene, međutim, ne plivaju redovno u arktičkim vodama ili hiberniraju tokom zime. Zašto su onda dizajnirane da skladište toliko masti u bokovima, zadnjici i nogama?

Jedan od tragova je da je mast koja se tamo skladišti zaštićena; ne koristi se na fluktuacije težine. Salo u gornjem delu tela je kao tekući račun sa čestim depozitima i isplatama. Ali masnoća u kukovima i nogama više liči na potvrdu o depozitu - obično ostaje netaknuta promenama težine. Samo tokom poslednjih nekoliko meseci trudnoće i tokom dojenja žene počinju da razgrađuju ovu masnoću u donjem delu tela, čineći je isključivo dostupnom bebi koja brzo raste. Nešto što je tamo uskladišteno izgleda veoma važno za njihovu decu. Stvar nije samo u kalorijama, jer su ih majke mogle lako dobiti tako što bi jele više bilo čega.

Baš kao što ljudske majke imaju sedam puta više telesne masti od drugih životinja, ljudske bebe imaju deo tela koji je sedam puta veći od onog kod drugih životinja - ogroman mozak koji najbrže raste u prve dve godine života. Osim vode, ljudski mozak je uglavnom masnoća i ima mnogo određene vrste masti: omega-3 masnoća koja se zove DHA (dokozaheksaenska kiselina). Mi ne možemo napraviti omega-3 masti; one moraju proizaći iz onoga što jedemo, a žene imaju tendenciju da čuvaju svoju DHA u istu masnoću u kukovima i nogama koju muškarci cene.

Potreba ljudske bebe za DHA da hrani njen mozak koji brzo raste - DHA je posebno ugrađena u membrane nervnih ćelija, olakšavajući brzi prenos informacija - toliko je velika da majka ne može da obezbedi dovoljno iz svoje svakodnevne ishrane. Većina DHA u majčinom mleku potiče od onoga što je ona godinama skladištila u masti u donjem delu tela. Čak i tada, njena zaliha je ograničena, jer je iscrpljuje svako dete. Pošto su nivoi DHA kod majke najveći za prvo dete, to može biti jedan od razloga zašto prvorođena deca imaju tendenciju da budu pametnija od svoje braće i sestara.

To je ono što nam muški mozak govori - da ženska figura signalizira obilje DHA. Istraživanja pokazuju da žene sa zakrivljenim figurama u obliku peščanog sata imaju više DHA uskladištenog u svom telu. I pošto DHA čini mozak boljim, ove zakrivljene žene takođe imaju tendenciju da imaju pametniju decu i, suprotno onome što biste očekivali, da su i same pametnije.

U drugim studijama koje smo sproveli, otkrili smo da deca koja žive u zemljama u kojima majke imaju visok nivo DHA u majčinom mleku postižu visoke rezultate na međunarodnim testovima akademskih sposobnosti bez obzira na razlike u prihodima. Američka deca zauzimaju 31. mesto od 64 nacije. Deca dobijaju najviše ocene na mestima sa veoma visokim nivoom unosa omega-3 masti, kao što su Japan, Hong Kong i Singapur, gde većina žena ima vitke figure u obliku peščanog sata. Japanke imaju četiri puta više DHA u krvi nego Amerikanke, sa visoko ocenjenom decom i niskim nivoom gojaznosti.

Dok ženski bokovi govore muškarcima o njenim zalihama omega-3, njen struk prenosi još bogatiju poruku. Pored toga što imaju više omega-3, manje je verovatno da su žene sa manjim strukom bile trudne ranije (ili trenutno), tako da je njihov potencijal za rađanje još uvek neiskorišćen. Takođe je manje verovatno da će umreti na porođaju. Isti džinovski mozak novorođenčadi koji majke moraju da snabdevaju sa DHA takođe mu otežava prolazak kroz porođajni kanal. Žene sa višim indeksom telesne mase i više masti u struku imaju veću verovatnoću da će imati prve bebe koje postanu prevelike za porođaj, što je problem koji je obično fatalan za majku i bebu osim ako se ona ne porodi hirurškim putem - i onaj koji i dalje oduzima život jednoj od 10 majki bez pristupa akušerstvu. Ove poteškoće će posebno imati niže žene, a one takođe imaju tendenciju da imaju veći struk jer imaju manje prostora za svoje unutrašnje organe. Lakše je ženama visokim kao devojke sa naslovnice da imaju mali struk, a takođe im je lakše da rode svoje bebe.

Pošto mali struk prenosi toliko poželjnih kvaliteta, muškarci vole da oni budu izuzetno mali. U stvari, ne postoji donja granica za veličinu struka koju muškarci dočaravaju. Imaginarne žene koje prikazuju u stripovima i animiranim filmovima imaju bokove poput devojaka sa naslovnice, ali neverovatno male strukove. Struk Džesike Rebit je manji od 40 odsto veličine njenih kukova.

Muškarci nemaju pojma zašto preferiraju određene oblike tela ili zašto im mozak zasvetli kada vide uske strukove i dobro zaobljene bokove i bedra. Ali preferencije koje su kodirane u njihovim genima milenijumima evolucije pomažu da se otkrije šta je to u ženskim telima što predviđa uspeh u rađanju dece.

Debeli grad, ali oskudan sa Omega-3

Nije iznenađujuće da je oblik tela koji muškarci smatraju najatraktivnijim zapravo prilično sličan onom koji obično imaju mlade žene - ispravka: imale su. Baš kao što je evolucija dizajnirala muškarce da preferiraju oblik idealan za majčinstvo, ona je pomerila žene ka tom obliku. Iako su devojke sa naslovnice više od proseka i imaju neobično mali struk, njihove figure se ne razlikuju toliko od onih današnjih mladih Evropljanki — ili mladih Amerikanki pre 40 godina. Tada je polovina Amerikanki u kasnim tinejdžerskim godinama imala BMI manji od 20, a dve od pet imale su odnos struka i kukova od 70 procenata ili manje. Nažalost, današnja prosečna Amerikanka je 20 funti (9 kg) teža nego 1970. Samo jedna mlada žena od šest ima BMI manji od 20, a samo jedna od 20 ima odnos struka i kukova manji od 70 procenata. Šta nije u redu?

Isti urođeni nagon koji tera žene da čuvaju masnoću takođe može dovesti do toga da sada dobijaju dodatnu težinu. Nisu se promenile potrebe žena - već njihova sposobnost da zadovolje te potrebe.

Pošto omega-3 masti moraju doći iz naše ishrane, količina koju možemo da uskladištimo u telesnoj masti zavisi od toga koliko možemo da je dobijemo hranom koju jedemo. Nažalost, američke žene (i muškarci, i deca) su sada ozbiljno lišene omega-3 masti. Prehrambene kompanije ih eliminišu iz proizvoda kako bi produžile rok trajanja. Ali kako se količina omega-3 u američkim zalihama hrane smanjuje, dobijamo mnogo više druge masti, omega-6, koja je jeftinija, stabilnija — i podriva našu sposobnost da dobijemo dovoljno omega-3.

Većina omega-6 masti potiče od hemijski obrađenih ulja ekstrahovanih iz soje i kukuruza. Dalje, hranjenje životinja na farmi kukuruzom umesto da im se dozvoli da pasu na svojoj prirodnoj ishrani od trave (bogate omega-3) takođe povećava omega-6 dok smanjuje omega-3 u mesu, mlečnim proizvodima i jajima. Omega-6 masti nisu same po sebi loše. Našim telima su potrebne otprilike jednake količine ovih masti, a tokom više od 95 procenata ljudske istorije one su bile u ravnoteži. Ali naša ishrana sada daje 20 do 25 puta više omega-6 nego omega-3!

Kao rezultat toga, američke žene sada imaju veoma nizak nivo DHA u svojoj uskladištenoj masti, na šta ukazuje količina DHA u majčinom mleku; na kraju krajeva, obezbeđivanje neophodnih hranljivih materija za svoju bebu je razlog zašto žene skladište DHA na prvom mestu. Nažalost, u poređenju sa ženama u drugim zemljama, američke majke su pri dnu po sadržaju DHA u majčinom mleku.

Takođe su loše rangirane u sadržaju DHA u telesnoj masti. Jedna funta američke telesne masti ima mnogo manje DHA od funte masti kod žena koje konzumiraju visoke omega-3/niske omega-6 dijetu, poput onih u Japanu. Jedini način na koji Amerikanka može povećati količinu DHA u svojim zalihama masti je da doda više kilograma masti. Pošto je potrebna određena količina DHA za izgradnju mozga ljudskog deteta, ženi danas treba više kilograma te telesne masti sa niskim sadržajem DHA. Ovo može pomoći da se objasni zašto Amerikanke teže 20 funti (9kg) više nego pre 40 godina i 40 funti (18 kg) više od Japanki iste visine.

Više težine, manje lakoće

Pošto je telesna težina mnogo veća nego pre 50 godina, mnoge Amerikanke su zabrinute za svoju težinu. Tada je većina žena bila zadovoljna svojim telima: bilo je malo knjiga o dijeti i nije bilo programa za mršavljenje. Danas su čak i vitke žene nezadovoljne svojim telima; više od četvrtine onih koji imaju 110 do 114 funti pokušavaju da smršaju. Ženska slika idealne figure nije podložna istim evolucionim pritiscima kao muška; mnogo je više pod uticajem kulture u kojoj živi.

U 19. veku, izgledalo je da je ženska moda odražavala muške preferencije, iako bolno. Modne žene stezale su struk korsetima i preuveličale bokove uz vrevu. Tokom 1920-ih, modni dizajneri poput Koko Šanel nastojali su da oslobode žene od takvih ograničenja i uveli su eru jednostavnih nestrukturiranih, linearnih haljina. Posle Drugog svetskog rata, žene sa oblinama su se vratile u modu, iako su bile oblikovane krojačem, a ne veštačkim stvarima. Zatim su 1960-te inaugurisale kontinuirano veličanje mršavosti.

Današnja super-mršava manekenka je zapravo prilično drugačija od žena koje muškarci smatraju najatraktivnijim. Sa 70 inča viša je od 99 posto Amerikanki, a njena težina od 115 funti daje joj BMI od samo 16,5, niži od onog kod većine žena u zemljama siromašnim hranom poput Bangladeša. Dve trećine manekenki ima BMI manji od 17, u poređenju sa samo 6 procenata devojaka sa naslovnice. Dok je struk manekenke veći od struka devojke sa naslovnice, njena veličina kukova je mnogo manja u odnosu na njenu visinu, samo 46 procenata naspram 53 procenta kod devojke sa naslovnice.

Veoma visoke žene mogu sebi priuštiti relativno manje bokove (njihova visina ih čini još manjim) jer kada su bokovi dovoljno široki da mogu prilično lako primiti bebe, malo se može dobiti od toga da budu veći. Ali veoma uski bokovi modne manekenke čine da ona izgleda izuzetno vitka — čak i vitkija od tipičnog vitkog tinejdžera koji ima bokove oko 49 procenata svoje visine. Da bi izgledali veoma mršavi, modeli moraju biti veoma visoki pored toga što imaju veoma nizak BMI.

Modne manekenke takođe izgledaju mršavije jer su mnogo manje bujne od devojaka sa naslovnice. Suprotno onome što biste mogli očekivati, devojke sa naslovnice zapravo imaju manje grudi od tipičnih studentkinja, iako su velike za njihov BMI. Ali iako je manekenka obično četiri inča viša od devojke sa naslovnice, njena prosečna veličina grudi je tri inča manja i iznosi samo 46 procenata njene visine u poređenju sa 54 procenta devojke sa naslovnice. Imajući manja poprsja i bokove u odnosu na njenu visinu, manekenka je mnogo manje obla - devojke sa naslovnice imaju 36 posto više oblina od manekenki. Nije iznenađenje da muškarci ne staju u red da pogledaju najnovije izdanje Voguea ili Harper's Bazaara.

Ipak, supermršave žene sede neprikosnoveno na vrhu modnog pijedestala, iako nije jasno zašto trenutna moda idealizuje super-mršavi oblik. Biti veoma mršav danas je svakako ređe i privlači pažnju. Pored toga, odeću koja grli zakrivljeno telo je teško i dugotrajno napraviti — sve te strelice i zavoji značajno povećavaju cenu izrade ženske odeće.

Razdvajanje dizajna od proizvodnih operacija u modnoj industriji zahteva dezeniranje odeće ne prevlačenjem tkanine na figuru, već skiciranjem na papiru, što ne samo da daje tela sa ravnim dvema dimenzijama, već se odmah može poslati faksom u udaljene fabrike. Nevezane za stvarna tela, skice su podložne izobličenju ograničenom samo maštom dizajnera. Postoji veća marža profita u linearnim stilovima, iako izgledaju dobro samo na jednako linearnom telu.

Ako modni uspon supermršavih žena nije imao trajni uticaj na ženski oblik tela, on je svakako imao ogroman uticaj na ženske obrasce razmišljanja: žene su mnogo manje zadovoljne svojim telima nakon što gledaju slike supermršavih modela predstavljenih u ženskim modnim časopisima.

Još važnije, ovaj uspon je izobličio percepciju žena o tome šta muškarci vole. Kada ih pitaju da predvide kako će muškarci oceniti žene različitih oblika tela, žene biraju mršavije figure od muškaraca, figure koje izgledaju više kao manekenke nego kao devojke sa naslovnica. Evo zagonetke: oblici koje muškarci zapravo biraju bliži su oblicima žena koje prave takva predviđanja! Drugim rečima, žene su obično više nalik muškim idealima nego što shvataju, tako da ih gubitak težine možda neće učiniti privlačnijim muškarcima.

Muški umovi su bolji od ženskih u razumevanju ženskih tela, jer je mnogo toga na kocki za muškarce. Ne mogu svi muškarci da osvoje ženu svojih snova, ali njihovi snovi ih teraju da se takmiče za žene sa optimalnijim oblicima tela. Njihova pobeda je najbolja garancija da će imati decu sa dobrim mozgom, koja će verovatno biti uspešnija u svim aktivnostima potrebnim za održavanje života — i za prenošenje njihovih gena.

Bolji život kroz bolju hranu

Dok smo svi mi genetski programirani da uživamo u mastima bogatim kalorijama, nikada ne bismo mogli imati masti koje povećavaju težinu, omega-neuravnotežene masti koje danas konzumiramo, bez industrijske hemijske obrade biljnih ulja i prinudnog hranjenja imobilizovanih životinja kukuruzom i žitaricama, a koje su stvorene da pasu travu. Takve masti nisu toliko zadovoljavajuće kao masnoće bogate omega-3 koje smo evoluirali da jedemo - masnoća iz zelenih biljaka, divlje ribe i morskih plodova, kao i meso, mleko i jaja životinja koje zadovoljavaju svoju prirodnu ishranu travom. Manje zadovoljni, mi jedemo više. Studije pokazuju da smo gladniji nakon obroka bogatog omega-6 nego nakon obroka sa više omega-3.

Srećom, slobodni smo da pređemo na ishranu sličnu onoj koju smo imali kada je većina žena bila zadovoljna kako izgledaju. To je ishrana koju većina Evropljana još uvek ima — sa mnogo više omega-3 masti koje grade dobar mozak i zdravo telo, a mnogo manje omega-6 masti koje podstiču težinu. Pokušavali smo da prevarimo majku prirodu najmanje 40 godina; možda je vreme da prestanemo.

Veoma dobar početak

Masne naslage bogate DHA koje ženama daju zakrivljene bokove i butine su gotovo neodoljiva neverbalna poruka o parenju muškarcima. To ne samo da čini ženu vizuelno privlačnom za muškarce, već takođe signalizira da ona ima dosta masti za izgradnju mozga koje može dati potomstvu - glavni početak prirode mozga. I to ukazuje na to da je takva žena verovatno i inteligentna, i da i sama ima koristi od tih masnih kiselina koje deluju na mozak.

Ali to je samo početak kognitivnih prednosti masti u kukovima, insistira Gordon Gallup, Jr., koji veruje da gluteofemoralna mast povećava socijalnu inteligenciju kod žena. To ih čini dobrim u razumevanju mentalnih stanja drugih. Dok nizak odnos struka i kukova čini 7 procenata varijanse u opštoj inteligenciji, u studijama koje je sproveo na Univerzitetu u Albaniju (Njujork), gde je profesor psihologije, otkrio je da on čini značajnih 20 procenata varijanse u socijalnoj inteligenciji.

Veština čitanja misli drugih, kaže Galup, predstavlja ogromnu prednost pri parenju za takve žene - i ona im je definitivno potrebna. S obzirom na njihove atribute, "posebno je verovatno da će biti na meti muškaraca zbog zabavljanja i seksa ". U stvari, studije drugih pokazuju da žene sa niskim odnosom struka i kukova gube nevinost ranije od drugih žena i imaju više seksualnih partnera. Ali njihova društvena inteligencija ih štiti od nepoštenog udvaranja; to im omogućava da odbiju neiskrene tvrdnje o privrženosti.

Ista socijalna inteligencija verovatno povećava i njihovu majčinsku sposobnost, požuruje da doda Galup. "To čini žene sposobnijim da reaguju na svoju decu", kaže on, iako ovu hipotezu tek treba da testira.