Intersteller comets
© Roy Keeris/Flickr

Komentar: Ovo je 19. poglavlje knjige gosp. Lescaudrona "Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija".

Prethodno poglavlje: Poglavlje 18.: Crna smrt​
Prvo poglavlje: Poglavlje 1.: Masovna izumiranja


Prije nego što nastavimo s analizom Justinijanove kuge, bacimo pogled na službenu kronologiju, jer ona ima ozbiljne posljedice na vremensku crtu, posebice na rođenje kršćanstva.

Jedna od najpoznatijih erupcija u povijesti bila je erupcija Vezuva 79. godine, koja je preko noći zatrpala Pompeje i Herkulaneum.

The Destruction of Pompeii and Herculaneum
© John Martin 1822.Uništenje Pompeja i Herkulaneuma
Najpoznatiji izvještaj očevidaca erupcije nije napisao Plinije Mlađi, kako se to općenito vjeruje, već ga je napisao Giovanni Giocondo[1] mnogo kasnije, 1498., koji je tvrdio da je pronašao Plinijeva originalna pisma u Parizu. Nažalost, originalna pisma više ne postoje.[2] Je li ono što je Giocondo pronašao i ono što je on tvrdio da je pronašao bilo različito na bilo koji način? Primijetite također da su neka druga Giocondova djela označena kao kontroverzna.[3][4][5]

Izbacujući pepeo, Vezuv je izbacio smrtonosni oblak pepela i plinova brzinom od 1,5 milijuna tona u sekundi, u visinu od 33 km.[6] Usitnjeni plovućac i fragmenti lave, nagomilani do 20 metara[7] dubine,[8] ostavili su grad Pompeje zakopan ispod četiri milijuna tona vulkanskog materijala i krhotina.[9]

Erupcija je oslobodila 100 000 puta veću toplinsku energiju od atomske bombe bačene na Hirošimu.[10] Procijenjeni VEI[11] bio je 5 na ljestvici od 6, što ga čini jednom od najvećih poznatih erupcija u posljednjih 2000 godina.

Jedini problem je taj što, usprkos ovoj veličini, nije ostavio nikakav trag u jezgrama leda na Grenlandu:
Glavni sastav i sastav čestica u tragovima ukazuje na to da tefra ne potječe iz Vezuva, već najvjerojatnije potječe od neidentificirane erupcije u Aleutskom luku. Koristeći modeliranje raspršivanja pepela, otkrili smo da će samo erupcija dovoljno velika da uključi stratosfersko ubrizgavanje vjerojatno objasniti velike (24-85 μm) čestice pepela opažene u grenlandskom ledu u ovom trenutku. Unatoč vjerojatnoj eksplozivnosti, čini se da ovaj događaj nije izazvao značajne klimatske poremećaje, za razliku od nekih drugih velikih izvantropskih erupcija. U svjetlu nedavne ponovne procjene kronologije grenlandske ledene jezgre, naša otkrića dodatno dovode u pitanje prethodno datiranje ovog vulkanskog događaja u 79. n.e.[12]​
Na Antarktici je ista priča; nema primjetnih naslaga. "Događaj" također nije izazvao osjetan pad temperature:

Ice-core records of sulfur
© Michael Sigl et al.Podaci o sumporu u jezgrama leda iz dviju jezgri leda na Grenlandu i Antarktici
List of Vesuvius eruption between 536 AD and 79 AD
© Smithsonian InstitutionPopis erupcija Vezuva između 536. godine i 79. godine n.e.
​S druge strane, Prokopije izvješćuje o erupciji iz 536. godine (on je puno stariji i pouzdaniji od Gioconda):
​Ali na vrhu Vezuva i otprilike u njegovom središtu pojavila se špilja takve dubine da bi se moglo procijeniti da se proteže sve do podnožja planine. I tamo je moguće vidjeti vatru, ako se čovjek usudi zaviriti preko ruba, i iako se plamenovi u pravilu samo izvijaju i okreću jedan prema drugome, ne stvarajući nikakve probleme stanovnicima tog kraja, ipak, kada planina krene ispuštati tutnjavi zvuk koji podsjeća na urlanje, obično nedugo zatim šalje veliku količinu pepela. I ako koga ko putuje na cesti zahvati ovaj strašni pljusak, on nikako ne može preživjeti, a ako padne na kuće, i one padaju pod teretom velike količine pepela. Ali kad god se dogodi da puše jak vjetar, pepeo se diže u veliku visinu, tako da više nije vidljiv oku, i nosi ga kamo god ide vjetar koji ga tjera, padajući na izuzetno daleke zemlje.[13]
Međutim, primijetite kako Prokopije ne spominje erupciju Vezuva samu po sebi, već tutnjavu. Koja je poanta izvještavanja o više "tutnjave"? Buni li se Prokopije previše? Čini se da je tako jer isti Prokopije u Gotičkim ratovima izričito spominje eksplozivnu erupciju Vezuva 536. godine:
Eksplozivna erupcija [Vezuva], zamračenje u Mezopotamiji trajalo je cijelu zimu ove godine.[14]
Erupcija iz 536. godine ne samo da je potkrijepljena povijesnim opažanjima, već je ostavila vrlo jasne tragove u jezgrama leda i na Antarktiku i na Grenlandu kao i u temperaturnim rekonstrukcijama (kao što je prikazano na grafikonu Sigla i dr.). Iz nekog razloga, to je jedina erupcija bez pridruženog VEI.

Primijetite također, sve druge navodne erupcije - iz godina 172., 203., 222., 379., 472. i 512. n.e. - unatoč tome što su nekoliko njih dosegle VEI od 4 i 5 - nisu ostavile traga na ledenim jezgrama Grenlanda i Antarktike niti temperaturne rekonstrukcije.

Je li moguće da se zapravo dogodila samo jedna erupcija Vezuva (ona iz 536. godine, sa svojim povijesnim promatranjima i potvrđenim podacima iz jezgrama leda), dok se druga erupcija (iz 79. godine) nije dogodila?

To je u biti ono što Mike Baillie predlaže u svom radu "Vulkani, ledene jezgre i godovi drveća; jedna ili dvije priče?"[15] U njemu on sugerira da ako se vulkanski pepeo ne može naći u ledenim jezgrama koje odgovaraju 79. godini naše ere (kao što su pokazali Plunkett i dr.), tada se prava erupcija - koja se konvencionalno pripisuje 79. godini n.e. - zapravo dogodila 536. godine.

Ako uračunamo ponovno datiranje europske kronologije ledene jezgre sedam godina prije 7. stoljeća n.e.[16], završit ćemo s 464 dodane godine.

Ako bi jedna erupcija Vezuva postala dvije, u razmaku od 464 godine, bi li te 464 godine mogle biti dodane službenoj vremenskoj liniji?

_______________________

[1] Wikipedia contributors (2021.), "Giovanni Giocondo", Wikipedia
[2] Tom Higgins (2011.), "Pliny Correspondence With Trajan John Bartrom", Scribd
[3] Kaiser, R. (2017.), "Caesar's Rhine Bridge and Its Feasibility in Giovanni Giocondo's Expositio pontis (1513)", iz Knowledge, Text and Practice in Ancient Technical Writing (str. 68.-92.), Cambridge University Press
[4] Stenhouse, William (2003.), "Georg Fabricius and Inscriptions as a Source of Law", Renaissance Studies 17, br. 1 96-107
[5] De Raedt N. (2016.), "Architecture" In Encyclopedia of Renaissance Philosophy, Springer
[6] Time editors (1956.), "Man of Pompeii", Time
[7] 70 stopa
[8] Sigurðsson, Haraldur et al. (1982.), "The Eruption of Vesuvius in A. D. 79: Reconstruction from Historical and Volcanological Evidence", American Journal of Archaeology 86 (1)
[9] Noreen G. (2021.), "A World Buried in the Eruption", Eruption Vesuvius
[10] Ibid
[11] Indeks vulkanske eksplozivnosti
[12] Plunkett, G. et al. (2021.), "No evidence for tephra in Greenland from the historic eruption of Vesuvius in 79 CE: Implications for geochronology and paleoclimatology", Climate of the Past
[13] Procopius, "History of the Wars", Book V and VI. Series: Procopius. Vol. 3
[14] Procopius (1919.), "The Gothic Wars", Loeb Classical Library, book II (chap IV), book IV (cap XXXV)
[15] Baillie, M. (2010.), "Volcanoes, ice-cores and tree-rings: One story or two?", Antiquity, 84(323), 202-215
[16] Baillie, M. (2008.), "Proposed re-dating of the European ice core chronology by seven years prior to the 7th century AD", Geophysical Research Letters 35. 10.1029