oil tankers theft US syria
© Agence France-Presse
Američki okupacijski konvoj u Siriji
Postoje novi znakovi inozemno sponzorirane destabilizacije s namjerom da se ponovi 'revolucija' iz 2011.

Dvanaest godina kasnije, rat Zapada protiv Sirije se nastavlja, s naizgled novim planovima za destabilizaciju zemlje i svrgavanje njezinog vodstva. I to nakon godina brutalnih sankcija protiv (i krokodilskih suza za) sirijski narod.

Ranije ove godine, rasprava između novinara Edwarda Xua i Farhana Haqa, zamjenika glasnogovornika glavnog tajnika UN-a, postala je viralna kada su Xuova pitanja dovela do hrabrog prikaza hinjenog neznanja od strane glasnogovornika UN-a. Upitan misli li da je prisutnost američke vojske u Siriji nezakonita ili ne, Haq je promucao: "Nema američkih oružanih snaga unutar Sirije... Vjerujem da postoji vojna aktivnost, ali u smislu kopnene prisutnosti u Siriji, nisam toga svjestan."

Xu je spomenuo američki zračni napad dan ranije u Siriji u kojem je ubijeno 11 ljudi i tražio Haqov komentar o tome treba li poštivati ​​teritorijalni integritet Sirije ili ne. Haq je pozvao "strane snage" na suzdržanost, ali vjerojatno nije mislio na američke snage - jer, naravno, prema njegovim riječima, njih tamo nije bilo.


Komentar: Prijevod twita ispod:
Glasnogovornik UN-a Faran Haq PONIŽEN od strane novinara koji je postavio jednostavno pitanje: "Mislite li da je američka vojna prisutnost u Siriji nezakonita ili nije?"


Haqova tvrdnja da nije bio svjestan ilegalne prisutnosti najmanje 900 američkih vojnika na terenu u Siriji je u suprotnosti s izjavama američkih dužnosnika koje jasno pokazuju da takva prisutnost postoji i da će ostati "mnogo, mnogo godina i desetljeća koja dolaze", kako je to krajem kolovoza rekao general Mark Milley, predsjednik Združenog stožera američkih oružanih snaga. Naravno, SAD nema planove napustiti Siriju - zašto bi, kada je ostalo toliko prirodnih resursa za pljačku (nafta, plin, pšenica...), kao što SAD i njegovi opunomoćenici rade godinama. Bivši predsjednik Donald Trump čak se hvalio time u studenom 2019., rekavši: "Zadržavamo naftu... Ostavili smo trupe samo zbog nafte."

Dok se Xu-Haq razmjena dogodila prošlog ožujka, ona je i danas vrlo relevantna jer se SAD i njegovi saveznici spremaju izazvati još veću nestabilnost u Siriji, s istim starim ciljem svrgavanja sirijske vlade.

Ponovni 'prosvjedi' za destabilizaciju Sirije kao u 2011.?

Britanska novinarka Vanessa Beeley nedavno je izvijestila o potencijalnim novim naporima Zapada da destabilizira Siriju, potičući nemire slično kao 2011. Ali ovaj put, nemiri se raspiruju u pokrajini Sweida, a Izrael igra ključnu ulogu, rekla je.

U naknadnom intervjuu na Redacted, Beeley je izjavila da je broj američkog vojnog osoblja i izvođača na terenu u sjeveroistočnoj Siriji negdje između 2.000 i 3.000. SAD, rekla je, nastavlja koristiti al-Tanf, svoju ilegalnu vojnu bazu na jugoistoku zemlje na granici s Irakom i Jordanom, za obuku još više militanata kako bi na kraju preuzeli kontrolu nad dijelom sirijsko-jordanske granice i tako zatvorili važnu kopnenu granicu za Siriju.

Još je gore da Sirija u potpunosti postane potencijalna Sirija iz 2011., sa SAD-om i saveznicima, koji "obučavaju 16.000 Druze boraca u Švedskoj", s namjerom sijanja kaosa baš kao 2011. "Ovdje postoji vrlo mala manjina koja - uz potporu Izraela i SAD-a - traži autonomiju, vrlo sličnu kurdskom projektu na sjeveroistoku, i federalističkom projektu njihovog odvajanja od sirijske države i stvaranja nezavisne države", rekla je Beeley. "Ovo je dio američko-izraelskog plana za balkanizaciju Sirije i njezinu podjelu na zaraćene države. Zapravo, ovaj pokret upravo sada dobiva na snazi, pojačan od strane SAD-a u al-Tanfu."

Lokacija Al-Tanfa i situacija od 01.06.2018
© en.suriyegundemi.com
Lokacija Al-Tanfa i situacija od 01.06.2018
Također je istaknula nedavni posjet trojice američkih kongresnika okrugu u sjevernoj Siriji koji je pod kontrolom terorističkih frakcija, ističući da su u Siriju ušli ilegalno (kao što to rade zapadni političari i korporativni mediji) kako bi se sprijateljili s terorističkim skupinama (kao što to rade zapadni političari i mediji).


Komentar: Prijevod twita ispod:
Mouaz Moustafa ilegalno je prokrijumčario Johna McCaina u Siriju 2012. na osobni sastanak s teroristima iz Northern Storm Brigade. Oni će mjesecima kasnije dobiti potporu SAD-a i formirati 'Islamski front' s Jaish al-Islamom i grupom Ahrar ash-Sham, bivšom članicom al-Qaide


Sirijski analitičar Kevork Almassian nedavno je komentirao prosvjede u Sweidi, ističući da "vođe prosvjednika pozivaju na političku decentralizaciju, što je fensi riječ za podjelu i autonomiju pokrajine od Damaska".

Sirijsko gospodarstvo je sada u rasulu, uglavnom kao rezultat rata protiv Sirije pod vodstvom SAD-a i godina sve brutalnijih zapadnih sankcija. "Može li mi netko, molim vas, objasniti kako će politička decentralizacija riješiti [ekonomsku] bijedu i zašto nitko od ovih vođa prosvjednika ne traži od EU-a i SAD-a da ukine drakonske sankcije protiv njih koje uzrokuju svu ovu bijedu?" upitao je Almassian.

"Zašto nitko od tih takozvanih vođa prosvjednika ne kaže da idemo osloboditi istočnu obalu Eufrata od američkih okupacijskih snaga koje su okupirale njihova polja nafte i pšenice?"

Dobra pitanja, kao što je bilo njegovo pitanje o tome tko ima koristi od sektaške podjele Sirije. Sirijski narod? Ne. SAD, Izrael i saveznici? Bingo.

'Antiteroristička' rezolucija zaboravljena u korist promjene režima


U svom intervjuu za Redacted, Beeley je izjavila,
"Ono što zapravo vidimo je ponovno oživljavanje one vrste narativa iz 2011. o mirnim prosvjedima na jugu, želja da se svrgne Bashar al-Assad. Dužnosnici UN-a pozivaju na rezoluciju 2254 koja je zapravo promjena režima i političko uplitanje u političke procese u Siriji."
Rezolucija na koju se poziva, usvojena je 2015., među ostalim poziva se na "slobodne i poštene izbore" pod nadzorom UN-a u Siriji u roku od 18 mjeseci.

Još 2016. intervjuirala sam dr. Bouthainu Shaaban, Assadovu političku i medijsku savjetnicu. Naglašavajući kako Zapad raspiruje, a ne bori se protiv, terorizma u Siriji, osvrnula se na Rezoluciju VS UN-a 2254 i manje spomenutu 2253, koja podrazumijeva zaustavljanje terorizma u Siriji i procesuiranje onih koji podržavaju, olakšavaju ili sudjeluju u izravnom ili neizravnom financiranju aktivnosti koju provodi ISIS, al-Qaida i povezane skupine.

Shaaban je rekla,
"Želite implementirati 2254? Prvo implementirajte 2253, a onda bi bilo vrlo lako implementirati 2254. Ovo su dvostruki standardi Zapada: oni se svojoj publici obraćaju time što imaju stav protiv terorizma i žele se boriti protiv terorizma, a u stvarnosti oni podupiru terorizam, a čak ni ne spominju rezoluciju Vijeća sigurnosti iz 7. poglavlja koja je donesena 24 sata prije 2254."
Washington može tvrditi da su njegove trupe u Siriji kako bi se "borile protiv ISIS-a", ali kao što sam napisala prije nekoliko godina, te su tvrdnje očito lažne, s brojnim primjerima koalicije predvođene SAD-om koja ne pruža nikakav otpor napredovanju terorista ili čak omogućava njihove pobjede protiv sirijskih snaga.


Komentar: Prijevod twita ispod:
Nova snimka američkog vojnog konvoja koji krijumčari ukradenu naftu iz Raqqaha u Siriji.
Američka vojska neprestano pljačka naftu u zemlji i krijumčari je u svoje baze u Iraku.
Washington krade više od 80 posto sirijske proizvodnje nafte dnevno



U samo jednom od novijih izvješća o američkoj krađi sirijske nafte, sirijski mediji su 24. kolovoza izvijestili da je konvoj od 60 tankera natovarenih sirovom naftom izašao iz Sirije prema američkim okupacijskim bazama u Iraku. U kolovozu 2022., sirijsko ministarstvo nafte izjavilo je da "američke okupacijske snage i njihovi plaćenici ukradu do 66.000 barela svaki dan s polja okupiranih u istočnoj regiji", što iznosi oko 83% dnevne proizvodnje nafte u Siriji, izvijestio je Cradle.

Kako se Milley pohvalio, SAD namjerava (ilegalno) ostati u Siriji još dugo. Ne da se "bori protiv terorizma", nego da još više destabilizira državu, još više ju osiromaši i ubija narod i još više pljačka njezine resurse.
Eva Bartlett je kanadska nezavisna novinarka. Provela je godine na terenu pokrivajući zone sukoba na Bliskom istoku, posebno u Siriji i Palestini (gdje je živjela gotovo četiri godine).