© The Grayzone
Nekoliko novih svjedočanstava izraelskih svjedoka o iznenadnom napadu Hamasa na južni Izrael 7. listopada dodaje sve više dokaza da je izraelska vojska ubijala vlastite građane dok su se borili da neutraliziraju palestinske naoružane napadače.
Tuval Escapa, član sigurnosnog tima za kibuc Be'eri, uspostavio je telefonsku liniju za koordinaciju između stanovnika kibuca i izraelske vojske. Rekao je za izraelske novine Haaretz da su, kako je počelo vladati očaj, "zapovjednici na terenu donijeli teške odluke - uključujući granatiranje kuća i njihovih stanara kako bi eliminirali teroriste zajedno s taocima".
U zasebnom izvješću objavljenom u Haaretzu navedeno je da je izraelska vojska bila "primorana zatražiti zračni napad" na vlastiti objekt unutar prijelaza Erez prema Gazi "kako bi odbila teroriste" koji su preuzeli kontrolu. Ta je baza u to vrijeme bila puna časnika i vojnika izraelske civilne uprave.
Ova izvješća pokazuju da su zapovijedi stigle iz vojnog vrhovnog zapovjedništva da se napadnu domovi i druga područja unutar Izraela, čak i po cijenu mnogih izraelskih života.
Kuća u kibucu Be'eri, srušena od strane IDF-a 7. listopada kako bi 'uklonili militante Hamasa'
Kao što su David Sheen i Ali Abunimah izvijestili u Electronic Intifada, Porat je opisala "vrlo, vrlo jaku unakrsnu vatru" i izraelsko tenkovsko granatiranje, što je dovelo do mnogih žrtava među Izraelcima.
Dok su ga držali Hamasovi naoružani napadači, Porat se prisjetila: "Nisu nas zlostavljali. Prema nama su postupali vrlo humano... Nitko se prema nama nije ponašao nasilno."
Dodala je: "Cilj je bio da nas otmu u Gazu, a ne da nas ubiju."
Prema Haaretzu, vojska je uspjela vratiti kontrolu nad Be'erijem tek nakon što je, po svemu sudeći, "granatirala" domove Izraelaca koji su bili zarobljeni. "Cijena je bila strašna: ubijeno je najmanje 112 stanovnika Be'erija", bilježe novine. "Drugi su oteti. Jučer, 11 dana nakon masakra, tijela majke i sina otkrivena su u jednoj od uništenih kuća. Vjeruje se da još tijela još uvijek leži u ruševinama."
Velik dio granatiranja Be'erija izvršile su izraelske tenkovske posade. Kao što je izvjestitelj za novinu i24 pod pokroviteljstvom izraelskog ministarstva vanjskih poslova primijetio tijekom posjeta Be'eri, "male i neobične kuće [su] bombardirane ili uništene," a "dobro održavani travnjaci [su] počupani tragovima oklopnih vozila, možda tenkova."
Apache jurišni helikopteri također su zauzimali veliku ulogu u odgovoru izraelske vojske 7. listopada. Piloti su rekli izraelskim medijima da su dospjeli na bojno polje bez ikakvih obavještajnih podataka, nesposobni razlikovati Hamasove borce od izraelskih neboraca, a opet odlučni "isprazniti trbuh" svojih ratnih strojeva. "Našao sam se u dilemi na što pucati, jer ih ima jako puno", komentirao je jedan pilot Apača.
Video koji su snimili uniformirani Hamasovi naoružani napadači jasno pokazuje da su 7. listopada namjerno ustrijelili mnoge Izraelce iz kalašnjikova. Međutim, izraelska vlada nije bila zadovoljna oslanjanjem na provjerene videodokaze. Umjesto toga, nastavlja promicati diskreditirane tvrdnje o "obezglavljenim bebama" dok distribuira fotografije "tijela spaljenih do neprepoznatljivosti" kako bi inzistirala na tome da su militanti sadistički žrtvovali svoje zarobljenike, a neke čak i silovali prije nego što su ih žive spalili.
Cilj iza izložbe zločina u Tel Avivu je jasan: naslikati Hamas kao "goreg od ISIS-a" dok se istovremeno njeguje podrška kontinuiranom bombardiranju Pojasa Gaze od strane izraelske vojske, koje je ostavilo više od 7.000 mrtvih, uključujući najmanje 2.500 djece u vrijeme objave. Dok su stotine ranjene djece u Gazi liječene od onoga što je kirurg opisao kao "opekline četvrtog stupnja" uzrokovane novim oružjem, fokus zapadnih medija ostaje usmjeren na izraelske građane koji su navodno "živi spaljeni" 7. listopada.
Ipak, sve više dokaza o zapovijedima za prijateljsku vatru koje su izdali zapovjednici izraelske vojske snažno sugeriraju da su barem neke od najjezivijih slika pougljenjenih izraelskih leševa, izraelskih domova pretvorenih u ruševine i spaljenih gomila vozila predstavljenih zapadnim medijima zapravo rukotvorina tenkovskih posada i pilota helikoptera koji prekrivaju izraelski teritorij granatama, topovskom paljbom i projektilima Hellfire.
Doista, čini se da je 7. listopada izraelska vojska pribjegla istoj taktici koju je primijenila protiv civila u Gazi, povećavajući broj mrtvih vlastitih građana neselektivnom uporabom teškog naoružanja .
Izrael bombardira vlastitu bazu, nervni centar opsade Gaze
Hamas i Palestinski islamski džihad (PIJ) pokrenuli su operaciju Poplava Al-Aqsa u 6 ujutro 7. listopada, brzo preplavivši vojne baze iz kojih Izrael održava svoju opsadu Pojasa Gaze. Glavni među ciljevima koje su zacrtali Hamas i PIJ bilo je oslobađanje Palestinaca koje je Izrael zatvorio, uključujući čak 700 djece zajedno s 1.264 Palestinca koji su trenutno u pritvoru bez optužbi.
Zamjena 2011. godine za Gilada Shalita, izraelskog vojnika zarobljenog prije pet godina i puštenog u zamjenu za 1.027 zarobljenika, dala je jasnu inspiraciju za Poplava Al-Aqsa. Upadajući u vojne baze i kibuce, palestinski su militanti imali za cilj zarobiti što više izraelskih vojnika i civila te ih vratiti žive u Gazu.
Munjeviti napad odmah je nadjačao izraelsku diviziju za Gazu. Videozapis snimljen GoPro kamerama postavljenim na kacige palestinskih boraca pokazuje kako su izraelski vojnici brzo posjećeni, mnogi još uvijek odjeveni u donje rublje i zatečeni nespremni. Najmanje 340 aktivnih vojnika i obavještajaca ubijeno je 7. listopada, što čini blizu 50% potvrđenih izraelskih smrti. Žrtve su uključivale visoke časnike poput pukovnika Jonathana Steinberga, zapovjednika izraelske Nahal brigade. (Ubijeni su i mnogi ljudi koji su prvi reagirali i naoružani izraelski civili).
Prijelaz Erez je dom masivne vojne jedinice i ustanove za koordinaciju vladinih aktivnosti na [okupiranim] teritorijima (COGAT) koja funkcionira kao središte izraelske opsade Gaze. Kad su ga 7. listopada pregazili palestinski borci s gomilama vojnih birokrata unutra, izraelskom vojskom je zavladala panika.
Prema Haaretzu, zapovjednik divizije Gaza, brig. Gen. Avi Rosenfeld, "ukopao se u podzemnoj ratnoj prostoriji divizije zajedno sa šačicom muških i ženskih vojnika, očajnički pokušavajući spasiti i organizirati napadnuti sektor. Mnogi vojnici, većina njih nisu borbeno osoblje, ubijeni su ili ranjen vani. Divizija je bila prisiljena zatražiti zračni napad na samu bazu [Erez Crossing] kako bi odbila teroriste."
Video koji je objavio izraelski COGAT deset dana nakon bitke - i izraelskog zračnog napada - pokazuje ozbiljna strukturalna oštećenja na krovu objekta Erez prijelaza.
Izraelski helikopteri Apache napadaju unutar Izraela: "Našao sam se u dilemi na što pucati"
Do 10:30 ujutro, prema izvješću koje je vojska dala izraelskoj novinskoj kući Mako, "većina [palestinskih] snaga iz prvobitnog vala invazije već je napustila područje prema Gazi." Ali s brzim kolapsom izraelske vojne divizije Gaza, pljačkaši, obični promatrači i gerilci niske razine koji nisu nužno bili pod zapovjedništvom Hamasa slobodno su ulazili u Izrael.
Do tog trenutka, dvije izraelske eskadrile helikoptera Apache imale su 8 helikoptera u zraku, "i gotovo da nije bilo obaveštajnih podataka koji bi pomogli u donošenju sudbonosnih odluka", izvijestio je Mako. Eskadrile su postigle punu snagu tek u podne.
Dok je val infiltracije iz Gaze stvarao kaos na tlu, zbunjeni izraelski piloti ispalili su bjesomučne salve projektila i streljiva iz mitraljeza: "Piloti Apača svjedoče da su ispalili ogromnu količinu streljiva, ispraznili 'trbuh helikoptera' u nekoliko minuta, letjeli da se ponovno naoružaju i vraćali se u zrak, opet i opet. Ali nije pomoglo i oni to razumiju", izvještava Mako.
Čini se da su se helikopteri Apache usredotočili na vozila koja su se vraćala u Gazu s festivala elektronske glazbe Nova i obližnjih kibuca, napali su automobile s očiglednim znanjem da bi izraelski zarobljenici mogli biti unutra. Pucali su i na nenaoružane ljude koji su izlazili iz automobila ili hodali pješice kroz polja na periferiji Gaze.
U intervjuu za izraelsku novinsku kuću Mako, jedan pilot Apača razmišljao je o mučnoj dilemi da li pucati na ljude i automobile koji se vraćaju u Gazu. Znao je da su u mnogim od tih vozila možda bili izraelski zarobljenici. Ali svejedno je odlučio otvoriti vatru. "Biram takve mete", razmišljao je pilot, "gdje sam sebi govorim da je mala šansa da ovdje pucam i na taoce." Međutim, priznao je da njegova prosudba "nije bila 100%".
"Razumijem da moramo pucati ovdje i to brzo", rekao je Maku u zasebnom izvješću zapovjednik jedinice Apache, potpukovnik E .. "Pucanje na ljude na našem teritoriju - ovo je nešto što nikad nisam mislio da ću učiniti."
Potpukovnik A., rezervni pilot u istoj jedinici, opisao je maglu zbunjenosti: "Našao sam se u dilemi na što pucati, jer ih je jako puno."
Izvješće o eskadrilama Apača od strane izraelske novine Yedioth Aharanoth navodi da su "piloti shvatili da postoje ogromne poteškoće u razlikovanju unutar okupiranih predstraža i naselja tko je terorist, a tko vojnik ili civil... Brzina paljbe protiv tisuće terorista isprva su bile ogromne, a tek u određenom trenutku piloti su počeli usporavati napade i pažljivo birati mete."
Zapovjednik eskadrile objasnio je Maku kako je zamalo napao kuću izraelske obitelji koju su zauzeli Hamasovi militanti, i na kraju pucao pored nje iz topa. "Naše snage još nisu imale vremena doći do ovog naselja", prisjetio se pilot, "a ondje mi je već ponestalo projektila, što je preciznije oružje."
S obitelji unutar utvrđenog skloništa za bombe, pilot je "odlučio ispaliti top 30 metara od ove kuće, vrlo teška odluka. Pucam tako da ako su trenutno tamo, čuju bombe unutar kuće, da shvate da se zna da su tu, i s nadom da će otići iz te kuće. I istinu vam kažem, prošlo mi je kroz glavu da sam pucao po kući."
U konačnici, izraelski piloti helikoptera okrivili su pametnu taktiku Hamasa za njihovu nesposobnost da razlikuju naoružane militante od izraelskih neboraca. "Ispostavilo se da je vojska Hamasa namjerno otežavala posao pilotima helikoptera i operaterima bespilotnih letjelica", tvrdi Yedioth Ahronoth.
Prema izraelskim novinama, "postalo je jasno da je od invazijskih snaga na posljednjim brifinzima zatraženo da polako uđu u naselja i predstraže ili unutar njih, a ni pod kojim okolnostima ne trče, kako bi piloti pomislili da su Izraelci. Ova obmana je funkcionirala dosta dugo, dok piloti Apača nisu shvatili da moraju preskočiti sva ograničenja.Tek oko 9:00 sati neki od njih počeli su sami, bez odobrenja nadređenih, topovima gađati teroriste."
I tako, bez ikakvih obavještajnih podataka ili sposobnosti da naprave razliku između Palestinaca i Izraelaca, piloti su ispalili bijesnu topovsku i raketnu vatru na izraelska područja ispod.
© The GrayzoneJedna od mnogih kuća u kibucu Be'eri koja je izgleda granatirana teškim oružjem
Fotografije posljedica borbi unutar kibuca kao što je Be'eri - i izraelskog bombardiranja tih zajednica - pokazuju ruševine i pougljenjene kuće koje podsjećaju na posljedice izraelskih tenkovskih i topničkih napada unutar Gaze. Kao što je Tuval Escapa, sigurnosni koordinator u kibucu Be'eri, rekao za Haaretz, zapovjednici izraelske vojske naredili su "granatiranje [kuća] i njihovih stanara kako bi se eliminirali teroristi zajedno s taocima."
Yasmin Porat, učesnica glazbenog festivala Nova koja je pobjegla u kibuc Be'eri, rekla je za izraelski radio da kada su izraelske specijalne snage stigle tijekom borbe s taocima, "eliminirali su sve, uključujući taoce jer je bila vrlo, vrlo jaka unakrsna vatra."
"Nakon sulude unakrsne vatre", nastavio je Porat, "dvije tenkovske granate su ispaljene u kuću. To je mala kuća u kibucu, ništa veliko."
Fenomen pougljenjenih leševa čije su ruke i gležnjevi bili vezani, a koji su pronađeni u skupinama ispod ruševina uništenih kuća, također otvara pitanja o "prijateljskoj" tenkovskoj vatri.
Yasmin Porat, talac koja je preživjela okršaj u Be'eri, opisala je kako su Hamasovi militanti njezinom partneru vezali ruke na leđima. Nakon što se jedan militantni zapovjednik predao, koristeći je kao živi štit kako bi osigurao svoju sigurnost, vidjela je svog partnera kako leži na zemlji, još uvijek živ. Izjavila je da su izraelske sigurnosne snage "nedvojbeno" ubile njega i ostale taoce dok su otvarale vatru na preostale militante unutra, uključujući i tenkovske granate.
Izraelske snage sigurnosti također su otvorile vatru na Izraelce koji su bježali, a koje su zamijenili za naoružane pripadnike Hamasa. Stanovnica Ashkelona po imenu Danielle Rachiel opisala je kako je skoro ubijena nakon što je pobjegla s glazbenog festivala Nova kada su ga napali militanti iz Gaze. "Kad smo stigli do kružnog toka [kod kibuca], vidjeli smo izraelske sigurnosne snage!" prisjetila se Rachiel. "Držali smo glave pognute [jer] smo automatski znali da ćemo biti sumnjivi, u malom otrcanom autu... iz istog smjera iz kojeg su dolazili teroristi. Naše su snage počele pucati na nas! "
"Kada su naše snage pucale na nas, razbili su nam se prozori", nastavila je. Tek kad su na hebrejskom uzviknuli: "Mi smo Izraelci!" da je pucnjava prestala, a oni su odvedeni na sigurno.
© The GrayzoneIz videosvjedočenja Danielle Rachiel 7. listopada
Jesu li izraelske sada nestale fotografije "zvjerstva Hamasa" prikazivale mrtve borce Hamasa?
Među najjezivijim video snimkama nakon 7. listopada, također objavljenim na Telegram računu South Responders, prikazuje se automobil pun pougljenjenih leševa (ispod) na ulazu u kibuc Be'eri. Izraelska vlada te je žrtve prikazala kao izraelske žrtve sadističkog nasilja Hamasa. Međutim, rastopljena čelična karoserija i srušeni krov automobila te potpuno spržena tijela iznutra svjedoče o izravnom pogotku projektila Hellfire.
Također je moguće da su muški putnici u automobilu bili aktivisti Hamasa koji su uletjeli nakon što su ograde probijene. Možda su se također vraćali u Gazu s izraelskim zarobljenicima u svom automobilu.
© South Responders/Telegram
Kad sam tog dana u podne skenirao kod, pronašao sam oko 8 jezivih slika spaljenih tijela i pocrnjelih dijelova tijela. Jedan je prikazivao hrpu potpuno pougljenjenih muških leševa nagomilanih u kontejneru. Bi li se izraelski spasioci i medicinari riješili mrtvih židovskih Izraelaca na takav način?
Čini se da su svi Izraelci ubijeni 7. listopada sakupljeni u pojedinačne vreće za tijela i prevezeni u mrtvačnice. U međuvremenu, brojni videosnimci koje su snimili Izraelci pokazuju kako prljaju leševe Hamasovih naoružanih pripadnika koje su ubile sigurnosne snage - skidaju ih gole, mokre po njima i sakate im tijela. Bacanje njihovih tijela u kontejner čini se kao dio de facto politike zlostavljanja leševa.
Nešto više od dvanaest sati nakon što je veleposlanik Erdan u UN-u promovirao fotografije navodnih Hamasovih zločina, datoteka na Google disku sadržavala je samo jedan kratki video. Među misteriozno nestalim fotografijama bila je i slika kontejnera prepunog spaljenih tijela. Je li izbrisan jer je prikazivao borce Hamasa zapaljene projektilom Hellfire, a ne Izraelce koje je Hamas "spalio do smrti"?
Izraelski veleposlanik Gilad Erdan u UN-u, 26. listopada. QR kod koji je prikazao trenutno vodi do obavijesti 404.
Neki spasioci koji su stigli na mjesta pokolja u južnom Izraelu nakon 7. listopada rekli su da nikada nisu vidjeli takvo razaranje. Međutim, za one koji su svjedočili izraelskom bombardiranju Pojasa Gaze, slike bombardiranih domova i spaljenih automobila trebale su biti poznate.
Dok sam izvještavao o izraelskom 51-dnevnom napadu na Gazu 2014., naišao sam na uništeno vozilo u središtu grada Gaze koje je pripadalo mladom vozaču taksija po imenu Fadel Alawan koji je ubijen izraelskom bespilotnom letjelicom nakon što je nesvjesno iskrcao ranjenog Hamasovog borca u obližnjoj bolnici. Unutar automobila još su se mogli vidjeti ostaci Alawanove sandale rastopljeni u papučici gasa.
Do poslijepodneva 7. listopada, mirna naselja i pustinjske ceste diljem južnog Izraela bile su pougljenjene i prekrivene bombardiranim automobilima koji su izgledali poput Alawanovih. Jesu li lako naoružani borci Hamasa stvarno bili sposobni izvršiti razaranje u tako opsežnim razmjerima?
Distribuira li izraelska vlada fotografije žrtava prijateljske vatre?
Ovog 23. listopada izraelska je vlada okupila članove međunarodnog tiska na neslužbenoj propagandnoj sjednici. Unutar zatvorene vojne baze, dužnosnici su bombardirali tisak snuff filmovima i zbirkom sumornih navoda o "mučnim scenama ubojstava, mučenja i odrubljivanja glave u Hamasovom napadu 7. listopada", piše Times of Israel.
U možda najuznemirujućem dokumentu koji je predstavila izraelska vlada, novinari su bili počašćeni video snimkom koja prikazuje "djelomično spaljeno žensko tijelo, s unakaženom glavom... Haljina mrtve žene je navučena do struka, a gaćice su joj skinute," prema Times of Israel.
Daniel Amram, najpopularniji privatni bloger u Izraelu, tvitao je video spaljenog leša žene, tvrdeći da je "silovana i živa spaljena".
Zapravo, činilo se da je mlada žena odmah ubijena snažnom eksplozijom. I činilo se da je izvađena iz automobila u kojem je sjedila - i koji je možda pripadao otmičaru iz Gaze. Vozilo je potpuno uništeno i smješteno na zemljanom polju, kao i mnoga druga koja su napali Apače helikopteri. Bila je oskudno odjevena raširenih nogu.
Iako je prisustvovala festivalu elektronske glazbe Nova, gdje su mnoge nazočne bile odjevene u oskudnu odjeću, a njezini savijeni udovi bili su tipični za tijelo koje je sjedilo u automobilu nakon rigor mortisa, izraelski stručnjaci i dužnosnici tvrdili su da je bila silovana.
Ali optužbe za seksualno zlostavljanje do sada su se pokazale neutemeljenima. Glasnogovornik izraelske vojske Mickey Edelstein inzistirao je novinarima na brifingu za novinare 23. listopada da "imamo dokaze" o silovanju, ali kad su ga zamolili za dokaz, rekao je za Times of Israel, "ne možemo ih podijeliti."
Je li ova mlada žena bila još jedna žrtva prijateljske vatre izraelske vojske? Samo neovisna istraga može utvrditi istinu.
Izraelska vojska ubija izraelske zarobljenike unutar Gaze, gunđa zbog njihovog oslobađanja
Unutar Gaze, gdje je oko 200 izraelskih građana držano kao taoci, nema sumnje tko ubija zarobljenike. 26. listopada oružano krilo Hamasa poznato kao brigade Al-Qassama objavilo je da je Izrael ubio "gotovo 50 zarobljenika" u raketnim napadima.
Da je izraelska vojska namjerno gađala područja za koja je znala da se drže zarobljenici, njezine bi akcije bile u skladu s izraelskom Hanibalovom direktivom. Vojna procedura uspostavljena je 1986. nakon Jibril sporazuma, dogovora u kojem je Izrael zamijenio 1.150 palestinskih zarobljenika za tri izraelska vojnika. Nakon oštre političke reakcije, izraelska vojska izradila je tajnu terensku naredbu kako bi spriječila buduće otmice. Predložena operacija dobila je ime po kartaginjanskom generalu koji se odlučio otrovati radije nego da ga neprijatelj drži u zarobljeništvu.
Posljednja potvrđena primjena Hanibalove direktive dogodila se 1. kolovoza 2014. u Rafahu u Gazi, kada su borci Hamasa zarobili izraelskog časnika, pukovnika Hadara Goldina, što je natjeralo vojsku da ispali više od 2.000 bombi, projektila i granata na to područje, ubivši vojnika zajedno s više od 100 palestinskih civila.
Bez obzira na to ubija li Izrael namjerno svoje zarobljene građane u Gazi ili ne, pokazalo se da su neobično alergični na njihovo trenutačno oslobađanje. Dana 22. listopada, nakon što je odbio ponudu od Hamasa da oslobodi 50 talaca u zamjenu za gorivo, Izrael je odbio ponudu Hamasa da oslobodi Yocheved Lifshitz, 85-godišnju izraelsku mirovnu aktivisticu, i njezinu 79-godišnju prijateljicu Nurit Cooper.
Kada je Izrael pristao na njihovo oslobađanje dan kasnije, video je pokazao Liftshitz kako se rukuje s militantom Hamasa i izgovara mu "Shalom" dok ju je ispraćao iz Gaze. Tijekom konferencije za novinare tog dana ispričala je kako su njezini otmičari humano postupali.
Spektakl oslobađanja Lifshitza tretiran je kao propagandna katastrofa od strane spinmeistera izraelske vlade, a dužnosnici su gunđali da je to što joj je dopušteno javno govoriti bila velika "pogreška".
Izraelska vojska nije bila ništa manje nezadovoljna njezinom iznenadnom slobodom. Kako je izvijestio Times of Israel, "Vojska je zabrinuta da bi daljnja oslobađanja talaca od strane Hamasa mogla navesti političko vodstvo da odgodi kopneni upad ili ga čak zaustavi na pola puta."
O autoru
Glavni urednik časopisa The Grayzone, Max Blumenthal, nagrađivani je novinar i autor nekoliko knjiga, uključujući bestselere Republikanska Gomora, Golijat, Pedesetjednodnevni rat i Upravljanje divljaštvom. Napisao je tiskane članke za niz publikacija, mnoge video reportaže i nekoliko dokumentaraca, uključujući Ubijanje Gaza. Blumenthal je 2015. godine osnovao The Grayzone kako bi novinarski osvijetlio stanje vječnog rata u Americi i njegove opasne domaće posljedice.
Komentari čitatelja
na naše novosti