© Getty Images
SAD su odlučne da podrže svoju državu klijenta do kraja, dajući Izraelu dozvolu da uništi malu obalnu enklavu, naizgled bez obzira na cijenu života Palestinaca.
No, optika - i to je sve što se tiče Washingtona - je katastrofalna.
TV slike prikazuju stotine hiljada Palestinaca kako bježe iz svojih uništenih domova, u razmjerima koji nisu viđeni od ranijih izraelskih operacija masovnog etničkog čišćenja 1948. i 1967. godine.
Čak se i zapadni mediji bore da prikriju pravu planinu zgnječenih i krvavih tijela u Gazi. Poznati broj mrtvih sada je premašio 11.000, a na hiljade je zatrpano pod ruševinama. Oni koji prežive suočavaju se s genocidnom politikom, nedostaje im hrana, voda i struja.
Do vikenda je izraelski rat koji je objavio Hamasu prerastao u otvoreni rat protiv bolnica u Gazi. Medicins San Frontieres je izvijestio da je bolnica al-Shifa u gradu Gaza više puta bombardirana i da joj je prekinuta struja, sa užasnim scenama umiranja prijevremeno rođenih beba nakon što su njihovi inkubatori prestali funkcionisati. Na osoblje koje je pokušalo da se evakuira, kako im je Izrael naredio, pucano je. Slične scene odigrale su se u bolnici al-Rantisi.
Zapadna javnost je sve više ljuta. Protestni marševi privukli su broj koji nije viđen od masovnih demonstracija protiv rata u Iraku prije 20 godina.
Zapadnim saveznicima je sve teže prikriti i opravdati svoje saučesništvo u neospornim izraelskim zločinima protiv čovječnosti. Francuski predsjednik Emmanuel Macron razbio je redove tokom vikenda. Njegovu poruku je BBC otvoreno sažeo: "Macron poziva Izrael da prestane ubijati žene i bebe u Gazi."
Privatno, američki saveznici na Bliskom istoku mole SAD da iskoriste svoju polugu da obuzdaju Izrael.
U međuvremenu, Washington je previše svjestan koliko brzo bi regionalni protivnici Izraela mogli biti uvučeni, opasno šireći i eskalirajući sukob.
Njegov trenutni odgovor bio je očajnički i apsurdni prekidi kako bi se ublažile kritike, uključujući i 500 osoblja administracije koje je u utorak dostavilo pismo Bidenu protestirajući protiv sveobuhvatne podrške Bijele kuće Izraelu.
Te mjere su uključivale pozivanje predsjednika na "manje nametljivu akciju" Izraela prema bolnicama, neposredno prije nego što je objavljeno da su izraelske snage jurišale na al-Shifu, i glasine da bi Tony Blair, bivši britanski premijer koji se pridružio američkom napadu na Irak 2003. kršeći međunarodno pravo, mogao služiti kao zapadni "humanitarni koordinator" u Gazi.
Okupacija bez kraja
Ali ono što Bidenova administracija zaista treba je paravan kako bi opravdala činjenicu da nastavlja da snabdjeva oružjem i sredstvima koja su potrebna Izraelu da izvrši svoje zločine usred bijela dana.
Američki državni sekretar Antony Blinken iznio je svoj stav prošle sedmice na samitu G7. Cilj je pomjeriti fokus sa izraelske genocidne politike u Gazi i podrške Washingtona za njih, na čisto teorijsku raspravu o tome šta bi se moglo dogoditi nakon završetka borbi.
Izlažući svoju poslijeratnu "viziju" za Gazu, Blinken je rekao:
"Također je jasno da Izrael ne može okupirati Gazu. Sada, realnost je da možda postoji potreba za nekim prijelaznim periodom na kraju sukoba... Mi ne vidimo ponovnu okupaciju i ono što sam čuo od izraelskih lidera je da oni nemaju namjeru da ponovo okupiraju Gazu."James Cleverley, bivši britanski ministar vanjskih poslova, ponovio je svog američkog kolegu, insistirajući da će vlast u Gazi biti predata "miroljubivom palestinskom rukovodstvu".
Čini se da obojica favoriziraju Mahmuda Abbasa iz Palestinskih vlasti da preuzme Gazu, ili ono što od nje bude ostalo.
Ovaj prijevarni manevar je van ljestvice čak i prema uobičajenim lažljivim standardima ovog para. I SAD i Britanija žele da vjerujemo, barem dok se Palestinci masakriraju iz dana u dan, da su ozbiljni u pogledu oživljavanja davno hladnog leša rješenja o dvije države.
Slojevi prijevare su toliko obilni da ih je potrebno guliti jedan po jedan.
Prva očigledna obmana je insistiranje Washingtona da Izrael izbjegne "ponovnu okupaciju" Gaze. Blinken želi da vjerujemo da je okupacija pojasa završila davno, kada je Izrael demontirao svoje jevrejske kolonije 2005. i izvukao vojnike koji su štitili naseljenike.
Ali ako Gaza zapravo nije bila okupirana prije trenutne izraelske kopnene invazije, kako Washington objašnjava izraelsku blokadu male enklave u posljednjih 16 godina? Kako je Izrael uspio zapečatiti kopnene granice Gaze, blokirati pristup teritorijalnim vodama Gaze i patrolirati nebom nad Gazom 24/7?
Realnost je da Gaza nije doživjela dan bez izraelske okupacije od 1967. Sve što je Izrael učinio prije 18 godina kada je povukao svoje jevrejske naseljenike, bilo je da vodi okupaciju sa distance, iskorištavajući nova dostignuća u oružju i tehnologijama za nadzor.
Izrael je razvio i usavršio vrlo sofisticiranu okupaciju na udaljenosti od ruke, koristeći izraelske tinejdžere sa džojsticima na udaljenim mjestima kako bi se igrali Boga sa životima 2,3 miliona zatočenih Palestinaca.
Izrael nije u opasnosti od "ponovne okupacije" Gaze jer okupacija nikada nije ni prestala.
Izmišljeni sukob
Još jedna prijevara je dojam koji Blinken namjerno stvara da se SAD priprema za sukob s Izraelom oko budućnosti Gaze.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu jasno je stavio do znanja da nije raspoložen sjesti s palestinskim liderima, čak ni onima "miroljubivim". Tokom vikenda je još jednom izjavio da će Izrael preuzeti "sigurnosnu kontrolu" nad enklavom čim Hamas nestane.
"Neće biti Hamasa", rekao je Izraelcima u subotu uveče. "Neće postojati civilna vlast koja svoju djecu odgaja da mrze Izrael, da ubijaju Izraelce, da unište državu Izrael."
Dodao je da će izraelske trupe moći "ući u Gazu kad god poželimo kako bi ubijale teroriste".
Naravno, čini se da izraelski vojni komandanti uzimaju ovu poruku k srcu, obećavajući da su se zauvijek vratili u Gazu.
Ali sugestija da Izrael i Washington nisu na istoj strani je čista smicalica. "Spor" je u potpunosti izmišljen, jer je osmišljen tako da izgleda kao da Bidenova administracija, u nastojanju da se pregovori obnove, stane na stranu Palestinaca protiv Izraela. Sve je ovo daleko od istine.
Pretvaranje je blagodat za obje strane. SAD žele da izgledaju kao da će jednog dana - nakon što svi domovi Gaze budu uništeni, a njeni ljudi etnički očišćeni - odvući na silu Netanyahua za pregovarački sto.
Inkrimizirani Netanyahu, u međuvremenu, može postići poene popularnosti kod izraelske desnice prkosnim stavom protiv Bidenove administracije.
To je čisti teatar. Sukob se nikada neće materijalizirati. Američka "vizija" nije ništa drugo do izmišljena.
Rješenje bez države
Istina je da je Washington prije nekoliko godina formalno odustao od takozvanog rješenja o dvije države, svjestan da Izrael nikada neće dozvoliti čak ni najograničeniju verziju palestinske države.
U protekle tri decenije, Izrael je prešao od pretvaranja - koje se održavalo tokom procesa u Oslu - da bi jednog dana mogao priznati lažnu, demilitariziranu palestinsku državu, odsječenu od ostatka Bliskog istoka, do potpunog odbacivanja ideje o palestinskoj državnosti.
Još u julu, prije napada Hamasa 7. oktobra, Netanyahu je naširoko izvještavan da je na zatvorenom sastanku izraelskog parlamenta rekao da palestinske nade u suverenu državu "moraju biti eliminirane".
Hoće li isti Izrael koji je odbio podržati državu pod Abasom, palestinskim liderom koji je sigurnosnu koordinaciju s Izraelom nazvao "svetom", zaista biti spreman predati ključeve kraljevstva nakon njegovog posljednjeg divljanja?
Podsjetimo, upravo je Netanyahu objasnio svojoj vladajućoj stranci Likud 2019. da su
"ojačavanje Hamasa i transfer novca Hamasu" najbolji način da Izrael "spreči uspostavljanje palestinske države".Ovo nije bila neka odmetnička pozicija. To je podijeljeno u vojnim i sigurnosnim institucijama.
Strategija je postignuta kroz izraelsku politiku osmišljenu da trajno podijeli, fizički i politički, dvije glavne teritorijalne komponente bilo koje buduće palestinske države: Zapadnu obalu i Gazu.
Protok između te dvije polovice bilo je gotovo nemoguć, a Izrael je njegovao različita, antagonistička lokalna rukovodstva za svaku teritoriju tako da nijedno nije moglo tvrditi da predstavlja palestinski narod.
Na julskom parlamentarnom sastanku, Netanyahu je takođe insistirao da je vitalni interes Izraela da se PA osloni na Zapadnu obalu.
U isto vrijeme, neophodan glavni grad palestinske države, Jerusalem, fizički je zatvoren od oba teritorija i lišen svakog palestinskog političkog predstavljanja.
Kao što Bidenova administracija predobro zna, Izrael nikada ne bi dozvolio da se "umjereno" palestinsko vodstvo instalira u Gazi, ujedinjujući ga sa Zapadnom obalom i jačajući argument za suverenu palestinsku državu.
Ali razgovor o oživljenom rješenju s dvije države služi kao korisno odvraćanje pažnje od stvarnog rješenja koje Izrael provodi na očigledan način. Izraelske akcije ukazuju na to. Bombardiranjem do ruševina ne samo kuća u Gazi, već i civilne infrastrukture - bolnica, škola, kompleksa Ujedinjenih naroda, pekara, džamija i crkava - potrebnih za za potporu jednom od najprenapučenijih mjesta na svijetu..
Stanovništvo na sjeveru Gaze prisilno je raseljeno kako bi se stvorio još manji, još pretrpaniji zatvor u južnoj Gazi, osiguravajući da enklava bude "mjesto na kojem ljudsko biće ne može postojati", kako je Giora Eiland, bivša izraelska savjetnica za nacionalnu sigurnost, sročila to.Cilj je dakle vrlo jasan: protjerati stanovništvo Gaze na susjednu egipatsku teritoriju Sinaja. A s obzirom na prethodni oblik Izraela, jedini razuman zaključak koji treba izvući je da izbjegličkim porodicama iz Gaze - neke od njih će Izrael protjerati drugi ili treći put - nikada neće biti dozvoljeno da se vrate na ruševine.
Bidenova administracija može se pretvarati da oživljava nepostojeće rješenje s dvije države. Ali realnost je da je Izrael upravo takav plan protjerivanja - koji se naziva plan za Veliku Gazu - imao iscrtan na tabli već decenijama.
Prema izvještajima, Washington je bio potpisan za stvaranje palestinske enklave na Sinaju od najmanje 2007. godine.
Nemoćni Abbas
Pod pretpostavkom da nešto od Gaze preživi trenutni napad, Blinkenova sljedeća prijevara je sugestija da su Abbas i palestinske vlasti u stanju ili voljne zauzeti mjesto Hamasa.
Tu je, naravno, mala stvar o tome kako bi Abas mogao vladati stanovništvom s kojim se toliko diskreditirao u prošlosti beskrajno pristajajući na zločine Izraela. Uostalom, njegova stranka Fatah je protjerana iz Gaze 2006. godine nakon što je poražena na palestinskim parlamentarnim izborima.
Ali Abas još više gubi kredibilitet kod Palestinaca dok pasivno posmtra užase koji se odvijaju u Gazi. Kako je primijetio bivši britanski ambasador Craig Murray, s Palestinom koja je članica UN-a, Abas bi se mogao pozvati na Konvenciju o genocidu protiv Izraela.
Za to bi, pak, bila potrebna presuda Međunarodnog suda pravde. To bi Izrael, SAD i UK čvrsto stavilo u nepovoljan položaj. Ali Abas je još jednom žrtvovao svoj narod kako ne bi naljutio SAD.
Još je besmislenija ideja da bi Izrael ikada dozvolio Palestinskim vlastima da upravljaju Gazom kada toj istoj PS nije dozvoljeno da bude zadužena za Zapadnu obalu.
Abas nema nikakvu kontrolu nad 62 posto Zapadne obale koje je Sporazum iz Osla stavio - privremeno - pod potpunu izraelsku vlast, koju su provodile izraelska vojska i milicije jevrejskih naseljenika. Ono što je Oslo namjeravao da bude privremeno, Izrael je odavno učinio trajnim.
U drugoj četvrti Zapadne obale, PA nije ništa drugo do proslavljena lokalna vlast, koja vodi škole i prazni kante za smeće.
A na preostaloj petini teritorije, uglavnom u naseljenim područjima, Abas ima izuzetno ograničena ovlaštenja. PA nema kontrolu nad granicama, unutrašnjim kretanjem, zračnim prostorom, elektronskim frekvencijama, valutom ili registrom stanovništva.
Abas u ovim gradovima ima samo policijske snage, one koje djeluju kao lokalni sigurnosni izvođači za izraelsku vojsku. Kada izraelska vojska odluči sama obaviti posao i nenajavljeno upadne u grad na Zapadnoj obali, Abbasove snage povlače se u sjenu.
Ideja da Abas može preuzeti kontrolu nad Gazom kada je nemoćan u svom "uporištu" na Zapadnoj obali je bajka.
Nema iskorenjivanja Hamasa
Ali možda je najlažnija obmana Bijele kuće pretpostavka da se Hamas - a time i sav palestinski otpor - može iskorijeniti iz Gaze.
Palestinski borci nisu neka vanzemaljska sila koja je izvršila invaziju na enklavu. Oni nisu okupatori, iako ih tako prikazuju sve zapadne vlasti i mediji.
Oni su organski proizašli iz populacije koja je decenijama pretrpjela vojno zlostavljanje i ugnjetavanje od strane Izraela. Hamas je naslijeđe te patnje.
Izraelska genocidna politika - osim ako ne namjerava zbrisati svakog Palestinca u Gazi - neće ublažiti taj impuls otpora. Izrael će jednostavno rasplamsati više ljutnje i ogorčenosti, i jači motiv za osvetu.
Čak i kada bi Hamas bio zbrisan, druga, vjerovatno očajnija i opaka grupa otpora bi se pojavila da zauzme njegovo mjesto.
Većina palestinske djece koja se sada bombarduju i teroriziraju, čine beskućnicima zajedno sa svojim porodicama i svjedoče da su njihovi voljeni ubijeni, neće odrasti u narednih nekoliko godina da postanu mladi ambasadori mira.
Njihovo pravo po rođenju bit će pištolj i raketa. Njihova ambicija će biti osvetiti svoje porodice i vratiti im čast.
Sve ovo znaju i Izrael i SAD. Istorija je prepuna takvih lekcija koje se uče o pohlepnim, arogantnim kolonizatorima i okupatorima.
Ali njihov cilj, šta god da tvrde, nije rješenje ili odluka. To je permanentni rat. To nastavlja "krug nasilja". Ona podmazuje tenkove profitabilne ratne mašine Zapada rađajući upravo neprijatelje od kojih se zapadnoj javnosti kaže da im je potrebna zaštita.
Bilo da Palestinci budu vraćeni u kameno doba u Gazi, kao što su izraelski vojni zapovjednici dugo željeli, ili protjerani da žive u izbjegličkim kampovima na Sinaju, oni neće prihvatiti sudbinu u kojoj ih tretiraju kao "ljudske životinje".
Njihova borba će se nastaviti. A Izrael i Washington će morati nastaviti da izmišljaju nove, sve maštovitije priče kako bi nas pokušali uvjeriti da su ruke Zapada čiste.
Komentar: Pogledajte i: Video: 'Opravdana osveta' i povijest izraelskih 'napada pod lažnom zastavom' (2001.-2023.) - Invazija na Gazu: dio šire izraelske vojno-obavještajne agende