slika
Njemačka se nalazi u najtežoj gospodarskoj situaciji u odnosu na sve zemlje Europske unije, što potvrđuje i činjenica da je njeno gospodarstvo prošle godine jedino od svih država EU bilo u recesiji (uz maksimalno friziranje stanja, na nuli), a još su gore prognoze i za godinu koja je u tijeku. Njemački institut za ekonomska istraživanja predvidio je da će njemački BDP do kraja 2024. pasti za 0,5%.

Stoga ne čudi što je savezna koalicijska vlada na čelu s kancelarom Olafom Scholzom, koja se očito ne uspijeva nositi s nagomilanim problemima, izložena i sve izraženijim unutarnjim svađama među partnerima unutar "semafor koalicije" koju čine SPD, Zeleni i FDP. Odgovornost za nastalo stanje i nesnalaženje sve glasnije prebacuju jedni na druge.

Opasan raskol i jačanje prosvjeda

Tako je upravo danas njemački medij Bild objavio kako Slobodarska demokratska stranka (FPD) raspravlja o mogućnosti napuštanja vladajuće koalicije zbog pogoršanja međustranačkih sukoba i pada rejtinga te političke stranke.

"Vladajuća koalicija mora se raspustiti", rekao je anonimni predstavnik kluba FPD-a u Bundestagu u intervju za spomenuti medij. Pristalice napuštanja vladajuće koalicije u FDP-u trenutno raspravljaju o najprikladnijim argumentima i vremenu za provedbu svojih planova. Optimalna alternativa je razdoblje prije izbora za Europski parlament zakazanih za početak lipnja, kao i uoči državnih parlamentarnih izbora triju istočnih saveznih država koji će se održati najesen.

Vlada je, logično, osim unutarnjim sukobima sve više izložena i pritiscima od strane prijašnjih vladara zemlje iz bloka CDU/SCU ali i sve popularnije desničarske stranke AfD.

Međutim, po vladu su posebno opasni rastući pritisci samih građana koji sve više gube živce pa se tako gomilaju sve masovniji prosvjedi diljem zemlje. Od poljoprivrednika, preko djelatnika njemačkih željeznica, a od danas im se priključuju i zemaljski djelatnici državne zračne kompanije Lufthanse. Tvrtka procjenjuje da bi današnji štrajk mogao otkazati 80-90% letova, što bi moglo pogoditi oko 100 tisuća putnika.

Bijeg kapitala zbog energetske krize

Jedan od najvažnijih uzroka sve lošijeg gospodarskog stanja, zbog kojeg je u zemlji u tijeku ubrzana deindustrijalizacija bilo kroz bijeg krupnog kapitala u Sjedinjene Države ili pojedine europske zemlje zbog povoljnijih uvjeta proizvodnje, bilo kroz rekordne bankrote tvrtki u 2023. godini - je velika energetska kriza!

Ona se, osim u sektoru industrijske proizvodnje, sada sve više osjeća i u njemačkim domaćinstvima koja dobivaju sve veće račune za komunalne usluge. Računi za električnu energiju sve više u očaj bacaju i njemačke umirovljenike koji su donedavno mogli uživati u blagodatima koje im pruža starija životna dob u smislu putovanja i zabave s obzirom na ukupni visoki standard zemlje (o tome više pred kraj teksta).

Ali sve je to sada prošlost. Lijepa sjećanja, u novim olovnim vremenima koja ne slute na dobro. Na žalost - ne samo u Njemačkoj, s obzirom kako je upravo ona tzv. lokomotiva Europske unije. A kada lokomotiva posustaje, i vagoni usporavaju i skupa se s njom zaustavljaju.
foto
© AP Photo / Brennan Linsley / Guliver image
Da sve ovo ne sluti na dobro svjedoči i tekst tamošnjeg medija Bild koji prenosi riječi Siegfrieda Russwurma, predsjednika Njemačkog industrijskog sindikata. Riječi su, zapravo, vrlo dramatične, i jasno potvrđuju sve ovo gore navedeno.

Tako je kazao kako kancelar Olaf Scholz provodi "apsolutno toksičnu energetsku politiku", izazivajući eksplozivan rast cijena energije i uništavajući poslovnu klimu u Njemačkoj.
"Njemačka vlada vodi apsolutno toksičnu energetsku politiku. ... Pod Olafom Scholzom poslovno povjerenje u ekonomsku politiku vlade stalno opada. ... Klimatska agenda u Njemačkoj je dogmatičnija nego u bilo kojoj drugoj zemlji koju poznajem." - rekao je Russwurm.
Posebno je bio ogorčen na energetsku politiku savezne vlade i kritizirao njenu odluku o odustajanju od nuklearne energije i proizvodnje ugljena, što je, kako je rekao - negativno utjecalo na konkurentske pozicije njemačkih kompanija u međunarodnoj areni. Također je okrivio vladu za nedostatak koherentnog plana usmjerenog na osiguranje stabilne energetske politike. Evo što je u tom smislu konkretno kazao:
"Nitko danas ne može sa sigurnošću reći kako će izgledati naša opskrba energijom za sedam godina, pa stoga nitko ne može reći ni kakve će biti cijene energije u Njemačkoj."
Pritom je Russwurm s pravom naglasio kako u takvim uvjetima tvrtke ne mogu donositi investicijske odluke i određivati ​​dugoročne ciljeve

Predsjednik Njemačkog industrijskog sindikata navodi kako su tvrtke solidarne s njemačkim vlastima u potrebi provedbe energetske tranzicije, ali da usprkos tome njemačka vlada njima nije u stanju objasniti što se "događa kada vjetar ne puše, a sunce ne sjaji." (aludira na korištenje obnovljivih izvora energije - vjetroelektrana i solarnih elektrana). Takva nedosljednost i dvosmislenost već su dovele do "poražavajućih posljedica" za njemačko gospodarstvo, rekao je Russwurm i zaključio slijedeće:
"Tvrtke kažu da im je sve teže planirati dugoročno. Ozbiljno sumnjaju da će pod ovakvim uvjetima nastaviti ulagati u Njemačku. Na drugim mjestima su uvjeti bolji. I sele svoju imovinu u inozemstvo."
Što bi tek bilo u smislu kritika i kratkovidnosti njemačke vlade da se Russwurm, recimo, prisjetio i prošlotjedne odluke američkog predsjednika Joea Bidena o zabrani izvoza američkog ukapljenog plina (LNG) svim državama osim onih koje sa SAD-om imaju potpisan sporazum o slobodnoj trgovini (među njima nema niti jedne europske države!).

Iako će se američki plin nastaviti izvoziti dok traju ugovorne obveze, malo je to utješno po EU i Njemačku - gledano dugoročno, nakon što se do 2027. godine moraju u potpunosti odreći i ruskog plina sukladno svojoj sankcijskoj politici protiv Moskve, kao i strategijama o energetskoj tranziciji. Svoju zabrinutost zbog Bidenove odluke prije nekoliko dana javno je iskazao njemački plinski div Uniper, ali i ne samo on.

Alarmantni podaci za građane

I za kraj, evo nekih alarmantnih podataka koji ukazuju na ozbiljne negativne posljedice vladine energetske tranzicije na njemačku socijalu. Objavio ih je 4. veljače JungeFreiheit:
"Cijene električne energije razlikuju se po regijama, ali postoji jasan trend: 2011. godine, kada je Bundestag usvojio zakon o postupnom ukidanju nuklearne energije, iznosile su u prosjeku 5,75 centi po kilovat-satu (kWh), 2023. godine već 9,35 centi. A budući da je vladajuća koalicija ukinula prethodno obećanih 5,5 milijardi eura subvencija, carina će sada vjerojatno biti veća od 12 centi. Drugim riječima, 2024. godine kućanstva će biti prisiljena plaćati struju najmanje 120-150 eura više," - istaknula je publikacija.
Publikacija napominje da je ključni čimbenik povećanja cijena električne energije "kaotična" politika njemačke vlade u području energetske tranzicije. Prema autorima, početna strategija njemačkih vlasti, koja je uključivala zamjenu nuklearnih elektrana i elektrana na ugljen plinom i obnovljivim izvorima energije, "propala" je zbog prestanka opskrbe plinom iz Rusije.

U međuvremenu, danas je stigla vijest da njemački kancelar Olaf Scholz planira posjetiti Kinu sredinom travnja - kako je objavio FAZ (Frankfurter Allgemeine Zeitung). Kako misli da će mu kineski vođa Xi Jinping u svemu ovome pomoći nije jasno. Tim više što se i Njemačka javno priključuje zemljama NATO saveza koje svojim brodovima namjeravaju pružati potporu SAD-u u osiguranju plovidbe Tajvanskim tjesnacem.

Kratki zaključak

Glupa politika i isto takve strategije - bilo koga i bilo gdje - prije ili kasnije dovode državne ekonomije do stanja u kakvom se upravo sada nalazi i ona njemačka. Naravno - ono može biti i kudikamo gore.

Njemačka ovih tjedana upozorava na veliku vjerojatnost rata s Rusijom u idućim godinama (u time djeluje sinkronizirano s gotovo čitavom EU i UK), a već mjesecima najavljuje i snažni rast svoje vojne proizvodnje i razvoja Bundeswehra.


Samo, gledano kroz prizmu gore navedenih podataka, nije jasno što će od te industrije na kraju ostati i na koji će pogon (energent) ona proizvoditi najavljene goleme količine oružja i streljiva. A i narod će nešto morati jesti, pa će sigurno postavljati pitanja zašto se novac, na primjer - umjesto za oružje ne daje poljoprivrednicima koji ubrzano propadaju?