© Eliyahu HershkovitzIzraelski ministri Bezalel Smotrich i Itamar Ben-Gvir
Čak ni naseljavanje diljem razorenog Pojasa nije konačni cilj gomile mesijanskih halucinatora koji su preuzeli vlast u državi Izrael. Gaza je samo uvodno poglavlje, platforma koju ova banda želi izgraditi kao temelj na kojem će se voditi prava borba na koju gledaju: bitka za Zapadnu obalu i Brdo hrama.
Krajnji cilj ove bande je "očistiti" Zapadnu obalu od njezinih palestinskih stanovnika, očistiti Brdo hrama od njegovih muslimanskih vjernika i pripojiti teritorije državi Izrael. Put do ostvarenja ovog cilja je krvav. Izraelska krv, u državi i na teritorijima koje kontrolira već 57 godina, kao i židovska krv na mjestima drugdje u svijetu. Kao i puno palestinske krvi, naravno, na teritorijima, u Jeruzalemu, a ako nema alternative - i među arapskim građanima Izraela.
Ovaj cilj neće biti postignut bez opsežnog nasilnog sukoba. Armagedon. Sveopći rat. Na jugu, u Jeruzalemu, na područjima Zapadne obale i u mjeri u kojoj je to potrebno i na sjevernoj granici. Takav rat pojačat će dojam da se borimo za svoje živote, za svoju egzistenciju. U ratu za opstanak dopušteno je činiti nepodnošljive stvari, a hilltop youth svakodnevno dokazuje da među njima ima mnogo onih koji su upravo za to sposobni.
Komentar: Hilltop Youth je tvrdolinijaška, ekstremistička vjersko-nacionalistička mladež koja osniva ispostave bez izraelske pravne osnove na Zapadnoj obali. Ideologija Hilltop Youtha, izvedena iz kahanizma, uključuje tvrdnju da Palestinci "siluju Svetu Zemlju" i da moraju biti protjerani.
Ova banda pogromaša bila je uspješna u prvoj fazi, prije meteža i sveopćeg rata za koji se očito nadaju da će ovdje izbiti. Oni su preuzeli kontrolu nad vladom Izraela i čovjeka koji joj je na čelu učinili su svojim slugom. Mogućnost da će rasformirati vladu i izbaciti premijera iz vođenja državnih poslova nije neutemeljena. To je proces koji se odvija upravo u ovom trenutku, korak po korak.
Prvo, Ben-Gvir i Smotrich su zapravo odlučili žrtvovati taoce. S namjerom da se spriječi mogućnost završetka uspješne vojne kampanje koja je Izraelskim obrambenim snagama dosad donijela impresivne uspjehe, makar i uz visoku cijenu. Jasno je da smo daleko od "potpune pobjede". Takva pobjeda nije moguća. Čak i ako se vojna akcija nastavi još mnogo mjeseci, cijena koju traži nije vrijedna "vizije" pobjede za koju nema stvarne mogućnosti.
Nastavak vojne akcije sada će odvući Izrael u Rafah - a to je ono što oni žele. Takav potez će osjetno i trenutno ugroziti mirovni sporazum između Izraela i Egipta. Nema sumnje da se Egipat, Jordan, Ujedinjeni Arapski Emirati, a također i Palestinske vlasti i Saudijska Arabija, nadaju krahu i kolapsu Hamasa. Međutim, Egipat zna da postoji značajna šansa da će nastavak izraelske vojne aktivnosti pokrenuti Muslimansko bratstvo iz uspavanosti.
Egipat je već vidio kako je egipatski režim nametnuo oštru vojnu stegu kako bi blokirao te fundamentalističke ekstremističke elemente. Nije mogao izdržati demonstracije stotina tisuća na trgu Tahrir u srcu glavnog grada Kaira. Samo su ogromni napori, uz prešutnu potporu međunarodne zajednice, omogućili umjerenijim elementima na čelu s predsjednikom Abdel-Fattahom al-Sissijem da ponovno preuzmu kontrolu u Egiptu i vode ga kao diplomatski i vojni entitet koji pomaže stabilizirati Bliski istok.
Sissi i vojni vrh neće preuzeti rizik koji bi Egipat mogao gurnuti u kaos iz kojeg će se teško spasiti. Nastavak vojne kampanje u Rafi, prenapučenoj s više od milijun Palestinaca, upravo je fitilj koji će zapaliti ulice egipatskih gradova, a nakon toga i Jordana - još jedne zemlje čiji su odnosi s Izraelom ključni za našu sigurnost.
Prije nego što se događaji degeneriraju, suočit ćemo se s nekoliko arapskih zemalja koje će izgubiti ostatke povjerenja koje imaju u sposobnost stvaranja odnosa temeljenog na suradnji s Izraelom. Međutim, Sjedinjene Američke Države - saveznik koji je nadahnuto priskočio u pomoć Izraelu u trenutku krize bez presedana, kada je vlada bila u šoku, a njen vođa je izgubio i posljednje trunke razuma i odgovornosti - poduzet će mjere koje će uzdrmati sposobnost Izraela da vodi vojnu i diplomatsku bitku i njegovu ekonomsku stabilnost.
Usred svega toga, premijer Benjamin Netanyahu odlučio je zapaliti Brdo hrama. Kada počnu nemiri oko slobode bogoslužja za muslimanske građane Izraela i Palestince sa Zapadne obale i Jeruzalema - krenut će opsežni val terora. Ova odluka zaslužuje posebnu osudu u svjetlu nedavnih manifestacija odgovornosti i solidarnosti izraelskih arapskih građana s nevoljom koju njihova zemlja proživljava.
Umjesto da poštuju solidarnost arapske zajednice, Netanyahu i Ben-Gvir je antagoniziraju i huškaju protiv nje. Svaka razumna osoba sigurno može uočiti tu neizbježnu dinamiku. Ben-Gvir i Smotrich, a s njima i nasilna hilltop youth i mnogi drugi na teritorijima, koji još uvijek održavaju određeni stupanj suzdržanosti, također to razumiju.
Ne postoji način da se objasni njihovo ponašanje osim razumijevanja da je to upravo ono što žele. Tome se nadaju. A kad val terora bukne, mesijanski halucinatori će nam objasniti da je za sprječavanje terora potrebna sila. Tako će rat kipjeti diljem Zapadne obale.
A o sjevernoj granici još nismo ništa rekli. Moguće je pokušati s Libanonom postići dogovor o rješenju graničnog pitanja, čime bi se mogao ukrotiti plamen koji je tamo već buktio i natjerao desetke tisuća Izraelaca da napuste svoje domove.
Eventualno bi razumno, suzdržano upravljanje bez hvalisavih izjava i beskrajnih prijetnji stvorilo jednadžbu koja će omogućiti Hezbollahu da rješenjem višegodišnjeg sukoba, fokusiranog na nekoliko točaka uz sadašnju granicu, oslika privid postignuća i opravda povlačenje na crtu sjeverno od libanonske rijeke Litani. To bi omogućilo Izraelu da vrati osjećaj sigurnosti stanovnicima Galileje i da ih vrati kući na još 17 godina tišine. Kao što je postignuto Drugim libanonskim ratom.
Ali Ben-Gvir i Smotrich ne žele tišinu na sjevernom frontu. A rat će tamo samo pojačati tvrdnju da nema drugog izbora nego uništiti sve naše neprijatelje, na svim frontama, u svim sektorima - kakva god bila cijena ovog sukoba.
Premijer razumije neizbježne posljedice koje proizlaze iz ove potpune predaje bandi pogromaša koja kontrolira njegovu vladu. On vidi, on razumije, ali on i surađuje. U konačnici (a možda i a priori), Netanyahu je spreman prepustiti taoce i potkopati mirovne sporazume s Egiptom i Jordanom, koji su ključni stupovi sigurnosne infrastrukture države Izrael.
Spreman je potkopati odnose sa Sjedinjenim Državama do točke vidljive krize s predsjednikom koji se ponajviše posvetio sigurnosti Izraela, Joeom Bidenom. Netanyahu shvaća da će nastavak nepromišljenog procesa dovesti do izolacije Izraela u međunarodnoj zajednici kakvu nikada prije nije doživio. Stvari su toliko strašne da nema načina da se izbjegne jasno i glasno reći: Netanyahu, ovo će završiti s još puno krvi. Pazite - upozoreni ste.
Komentar: