Studija, čiji su autori Matthias Toplak i Lukas Kerk i objavljena u časopisu Current Swedish Archaeology, istražuje arheološke nalaze s Gotlanda, gdje je otkrivena polovica svih dokumentiranih slučajeva brušenja muških zuba. Uz intrigantnu mogućnost vikinških tetovaža, te prakse predstavljaju poznate oblike modifikacije tijela koji su se odvijali u ranom srednjem vijeku u Skandinaviji.
Počevši od drugog dijela jedanaestog stoljeća, sve su tri žene pokopane na različitim mjestima diljem Gotlanda. Njihove modifikacije lubanje dale su im prepoznatljiv i izvanredan izgled, produžujući im glave. U dva slučaja saznajemo više detalja: jedna je žena preminula u dobi između 25 i 30 godina, dok je druga imala između 55 i 60 godina. Crtež ispod, temeljen na izvješćima o iskapanjima, umjetnički je prikaz kako bi ova starija žena izgledala kad je bila pokopana.
© Mirosław Kuźma/Matthias ToplakCrtež groba ženske osobe s umjetno modificiranom lubanjom u grobu 192 iz Havora, župa Hablingbo, Gotland
Metodologija koja stoji iza njihovog izduživanja lubanje i dalje je predmet intriga. Ova praksa, uočena u raznim drevnim i srednjovjekovnim kulturama koje obuhvaćaju Južnu Ameriku, Središnju Aziju i Jugoistočnu Europu, uključuje uvezivanje glava male djece drvom ili tkaninom, obično mlađe od tri godine. U Europi su se takve promjene pretežno događale među ženama.
Autori vjeruju da je praksa došla u Skandinaviju iz jugoistočne Europe - mogla se naći u Bugarskoj od 9. do 11. stoljeća.
"Ostaje nejasno kako je običaj modificiranja lubanja stigao do Gotlanda", pišu oni."Ili su tri žene iz Havora, Ire i Kvie rođene u jugoistočnoj Europi, možda kao djeca gotlandskih ili istočnobaltičkih trgovaca, a njihove su lubanje bile modificirane ondje u prvim godinama života. Ili su modifikacije napravljene na Gotlandu, odnosno u istočnom Baltiku, i stoga predstavljaju kulturno usvajanje koje je dugo bilo nepoznato skandinavskom vikinškom dobu. Zajednička pozadina triju žena može se pretpostaviti zbog blisko kronološko datiranje triju ukopa, a posebno zbog vrlo slične izvedbe modifikacija lubanje."
© SHM/Johnny Karlsson 2008-11-05 (CC BY 2.5 SE)Umjetno modificirana lubanja ženske osobe u grobu 192 iz Havora, župa Hablingbo, Gotland
Pretpostavljamo da su ove tri žene doista bile eksponirani likovi u svom društvu, iako nismo sasvim sigurni jesu li zapravo smatrane autsajderima. Prema aDNK analizi, barem jedna od ovih žena mogla bi potjecati s Gotlanda. Ali vrlo smo sigurni da su one imale poseban značaj jer su signalizirale drugačiji identitet i posredovale određene narative (npr. o dalekosežnim kontaktima i egzotičnim kulturnim utjecajima). I, prema njihovim ukopima, ovo posebno značenje smatralo se nečim pozitivnim jer je barem ženska osoba iz Havora bila pokopana ne samo s gotlandskom 'standardnom' nošnjom, već je bila i previše opremljena tipičnim gotlandskim nakitom.Autori su također pronašli sličnosti s drugom vrstom modifikacije tijela koja se radila u Vikinško doba: brušenjem zuba. Istraživači su ovu praksu počeli primjećivati 1989. godine i trenutno imamo oko 130 slučajeva muškaraca kojima su zubi modificirani u obliku pojedinačnih vodoravnih brušenih brazda. Svi su slučajevi uključivali muškarce koji su imali najmanje 20 godina, što bi značilo da su, za razliku od tri žene, ove izmjene bile i dobrovoljne i željene. Postoji nekoliko teorija o tome zašto su sudjelovali u tome - možda kao test da izdrže bol ili da pokažu pripadnost ratničkoj skupini. Možete pročitati više o Vikinzima i njihovim brušenim zubima.
© SHM/Lisa Hartzell SHM 2007-06-13 (CC BY 2.5 SE).Detalj brušenih zuba muške osobe u grobu 25 iz Slite, župa Othem, Gotland
Nadalje, studija naglašava dinamičku prirodu ovih utjelovljenih signala, sugerirajući da bi značenja koja stoje iza ovih tjelesnih modifikacija mogla evoluirati i ponovno se tumačiti tijekom vremena. Istraživači tvrde da su te fizičke promjene bile dio šireg sustava komunikacije unutar društva Vikinškog doba, gdje su pojedinci mogli izraziti aspekte svog identiteta, statusa i pripadnosti svojim tijelima. Dekodiranjem ovih utjelovljenih signala, istraživači mogu dobiti dragocjene uvide u društvenu dinamiku i kulturne prakse vikinških zajednica, otkrivajući dublje razumijevanje načina na koji su pojedinci upravljali i komunicirali svoje mjesto u društvu kroz fizičke transformacije.
Članak Matthiasa S. Toplaka i Lukasa Kerka, Matthiasa S. Toplaka i Lukasa Kerka, pojavljuje se u najnovijem izdanju časopisa Current Swedish Archaeology, "Modifikacija tijela na Gotlandu iz vikinškog doba: Izbrušeni zubi i umjetno modificirane lubanje kao utjelovljenje društvenih identiteta". Kliknite ovdje da biste ga pročitali .
Matthias S. Toplak voditelj je Vikinškog muzeja Hedeby. Više Matthiasovih istraživanja možete pročitati na njegovoj stranici Academia.edu.
Lukas Kerk je doktorand na Sveučilištu u Munsteru, gdje se njegovo istraživanje fokusira na 'Arheološki evidentne trajne modifikacije tijela'. Kliknite ovdje da biste posjetili web stranicu njegovog sveučilišta .
Komentar: Primjetno je da su dokazi o deformaciji lubanje, kao i prirodne, neobično oblikovane lubanje - koje su, moglo bi se pretpostaviti, ljudi pokušavali oponašati - pronađeni na nalazištima koja datiraju čak od prije 10 000 godina, i na velikom dijelu planete: