slika
© AFP
Odjednom su zapadni političari, od američkog predsjednika Joea Bidena do britanskog premijera Rishija Sunaka, postali vatreni pobornici "suzdržanosti" - u nastojanju da u posljednjem trenutku izbjegnu regionalni požar.

Iran je tokom vikenda lansirao salvu dronova i projektila na Izrael, što je predstavljalo uglavnom simboličnu demonstraciju moći. Čini se da su mnogi oboreni, bilo od strane izraelskih slojeva sistema presretanja koje finansira SAD ili od strane američkih, britanskih i jordanskih borbenih aviona. Niko nije ubijen.

Bio je to prvi direktni napad jedne države na Izrael otkako je Irak ispalio projektile Scud tokom Zaljevskog rata 1991. godine.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda žurno je zasjedalo u nedjelju, a Washington i njegovi saveznici pozvali su na deeskalaciju tenzija koje bi lako mogle dovesti do izbijanja rata širom Bliskog istoka i šire.

"Ni region ni svijet ne mogu priuštiti više rata", rekao je na sastanku generalni sekretar UN-a Antonio Guterres. "Sada je vrijeme za smirivanje i deeskalaciju."

Izrael je, u međuvremenu, obećao da će "precizirati odgovor" protiv Irana u trenutku po svom izboru. Ali iznenadna konverzija Zapada na "suzdržanost" treba malo objašnjenja.

Na kraju krajeva, zapadni lideri nisu pokazali suzdržanost kada je Izrael bombardirao iranski konzulat u Damasku prije dvije sedmice, ubivši višeg generala i više od deset drugih Iranaca - što je neposredan uzrok odmazde Teherana u subotu navečer.

Prema Bečkoj konvenciji, konzulat nije samo zaštićeno diplomatsko predstavništvo, već se smatra i suverenom teritorijom Irana. Izraelski napad na nju bio je neobuzdani čin agresije - "primarni međunarodni zločin", kako je Nirnberški tribunal presudio na kraju Drugog svjetskog rata.

Iz tog razloga, Teheran se pozvao na član 51. Povelje Ujedinjenih naroda, koji mu omogućava djelovanje u samoodbrani.


Komentar: Kako se iransko 'strateško strpljenje' pretvorilo u ozbiljno odvraćanje


Štiti Izrael

Pa ipak, umjesto da osude opasnu ratobornost Izraela - flagrantni napad na takozvani "poretak zasnovan na pravilima" koji SAD toliko poštuju - zapadni lideri su se postrojili iza omiljene klijent države Washingtona.

Na sastanku Vijeća sigurnosti 4. aprila, SAD, Britanija i Francuska su namjerno odbacile suzdržanost blokirajući rezoluciju kojom bi se osudio izraelski napad na iranski konzulat - glasanje koje bi, da nije zaustavljeno, moglo biti dovoljno da smiri Teheran.

Tokom vikenda, britanski ministar vanjskih poslova David Cameron i dalje je držao palčeve izraelskom sravnjavanju iranskih diplomatskih prostorija, rekavši da može "potpuno razumjeti frustraciju koju Izrael osjeća" - iako je dodao, bez ikakve naznake svijesti o vlastitom licemjerju, da bi Velika Britanija "preduzela veoma snažnu akciju" ako bi neka zemlja bombardirala britanski konzulat.

Štiteći Izrael od bilo kakvih diplomatskih posljedica zbog njegovog čina rata protiv Irana, zapadne sile su osigurale da će Teheran umjesto toga morati vojno odgovoriti.

Ali tu nije bio kraj. Nakon što je podstakao iranski osjećaj nezadovoljstva prema UN-u, Biden je obećao "gvozdenu" podršku Izraelu - i teške posljedice po Teheran - ako se usudi odgovoriti na napad na njegov konzulat.

Iran je ignorirao te prijetnje. U subotu navečer je lansirao oko 300 dronova i projektila, istovremeno glasno protestirajući zbog "nedjelovanja i šutnje Vijeća sigurnosti, zajedno s neuspjehom da osudi agresiju izraelskog režima".

Zapadni lideri nisu to primijetili. Ponovo su stali na stranu Izraela i osudili Teheran. Na nedjeljnom sastanku Vijeća sigurnosti, iste tri države - SAD, Velika Britanija i Francuska - koje su ranije blokirale izjavu kojom se osuđuje napad Izraela na iransko diplomatsko predstavništvo, zatražile su zvaničnu osudu Teherana zbog njegovog odgovora.

Ruski ambasador pri UN-u Vasilij Nebenzja ismijao je ono što je nazvao "paradom zapadnog licemjerja i dvostrukih standarda". Dodao je:
"Vi dobro znate da je napad na diplomatsko predstavništvo casus belli prema međunarodnom pravu. A da su zapadne misije napadnute, ne biste oklijevali da uzvratite i dokazujete svoj slučaj u ovoj prostoriji."
Nije bilo vidljivih suzdržanosti jer je Zapad javno slavio svoj dosluh s Izraelom u osujećivanju iranskog napada - i na taj način efektivno postao direktna strana u ovoj opasnoj konfrontaciji.

Britanski premijer Rishi Sunak pohvalio je pilote RAF-a za njihovu "hrabrost i profesionalizam" u pomaganju u "zaštiti civila" u Izraelu.

U saopćenju, Keir Starmer, lider navodno opozicione Laburističke stranke, osudio je Iran zbog generiranja "straha i nestabilnosti", a ne "mira i sigurnosti", što je rizikovalo da izazove "širi regionalni rat". Njegova stranka će se, kako je rekao, "zalagati za sigurnost Izraela".

"Suzdržanost" koju traži Zapad odnosi se samo, čini se, na napore Irana da se odbrani.

Umiranje od gladi

S obzirom na novootkriveno priznanje Zapada o potrebi za oprezom i očigledne opasnosti od vojnog ekscesa, sada je možda vrijeme da njegovi lideri razmotre zahtjeve za suzdržanost općenito - a ne samo da izbjegnu dalju eskalaciju između Irana i Izraela.

Tijekom proteklih šest mjeseci Izrael je bombardirao Gazu u ruševine, uništio njezine medicinske ustanove i vladine urede, te ubio i osakatio mnoge, mnoge desetke tisuća Palestinaca. Istina, razaranje je takvo da je Gaza prije nekog vremena izgubila mogućnost prebrojavanja mrtvih i ranjenih.

Istovremeno, Izrael je intenzivirao svoju 17-godišnju blokadu male enklave do tačke u kojoj, zbog tako malo hrane i vode, stanovništvo je u stisku gladi. Ljudi, posebno djeca, bukvalno umiru od gladi.

Međunarodni sud pravde, najviši svjetski sud, kojim predsjedava američki sudija, presudio je još u januaru - kada je situacija bila daleko manje teška nego sada - da je izrečen "vjerovatan" slučaj da Izrael čini genocid, zločin protiv čovečnosti striktno definiran u međunarodnom pravu.

Pa ipak, nije bilo poziva zapadnih lidera na "suzdržanost" dok je Izrael iz sedmice u sedmicu bombardirao Gazu, gađajući njene bolnice, sravnivši sa zemljom vladine urede, dižući u zrak njene univerzitete, džamije i crkve i uništavajući njene pekare.

Umjesto toga, predsjednik Biden je u više navrata požurio sa hitnom prodajom oružja, zaobilazeći Kongres, kako bi se uvjerio da Izrael ima dovoljno bombi da nastavi uništavati Gazu i ubijati njenu djecu.

Kada su izraelski lideri obećali da će tretirati stanovništvo Gaze kao "ljudske životinje", uskraćujući im svu hranu, vodu i struju, zapadni političari su dali svoj pristanak.

Sunak nije bio zainteresiran za regrutaciju svojih hrabrih pilota RAF-a da "zaštite civile" u Gazi od Izraela, a Starmer nije pokazao zabrinutost zbog "straha i nestabilnosti" Palestinaca tokom izraelske vladavine terora.

Sasvim obrnuto. Starmer, poznat kao advokat za ljudska prava, čak je dao svoje odobrenje za izraelsko kolektivno kažnjavanje naroda Gaze, njegovu "potpunu opsadu", kao sastavni dio navodnog izraelskog "prava na samoodbranu".

Time je poništio jedan od najosnovnijih principa međunarodnog prava da civili ne bi trebali biti meta za postupke svojih vođa. Kao što je sada sasvim očigledno, on je izrekao smrtnu kaznu narodu Gaze.

Gdje je onda bila "suzdržanost"?

Nestali u akciji

Slično, suzdržanost je izašla kroz prozor kada je Izrael izmislio izgovor za iskorijenjivanje humanitarne agencije UN-a Unrwa, posljednjeg spasa za gladno stanovništvo Gaze.

Iako Izrael nije mogao ponuditi nikakve dokaze za svoju tvrdnju da je šačica osoblja Unrwa umiješana u napad na Izrael 7. oktobra, zapadni lideri su žurno prekinuli finansiranje agencije. Čineći to, postali su aktivni saučesnici u onome za šta se Svjetski sud već bojao da je genocid.


Komentar: Zašto je rat Izraela protiv UNRWA-e tako zlokoban


Gdje je bila suzdržanost kada su izraelski zvaničnici - s dugom historijom laganja kako bi unaprijedili vojnu agendu svoje države - izmišljali priče o tome kako je Hamas odrubljivao glave bebama ili vršio sistematska silovanja 7. oktobra? Sve ovo je razotkriveno istragom Al Jazeere koja se uglavnom oslanja na izraelske izvore.

Izrael nije pokazao suzdržanost u uništavanju bolnica u Gazi, ili uzimanju talaca i mučenju tisuća Palestinaca koje je zgrabio s ulice.

Zapadni političari i mediji spremno su pojačali te obmane koje opravdavaju genocid.

Sve je to naišlo na tiho odobravanje zapadnih političara.

Gdje je bila suzdržanost u zapadnim prijestolnicama kada su demonstranti izašli na ulice i pozvali na prekid vatre, kako bi se zaustavilo izraelsko krvoproliće žena i djece, većinu mrtvih u Gazi? Demonstrante su blatili - još uvijek blate - zapadni političari kao pobornike terorizma i antisemite.

I gdje je bio zahtjev za suzdržanošću kada je Izrael poderao pravilnik o ratnim zakonima, dopuštajući svakom potencijalnom moćniku da citira popustljivost Zapada prema izraelskim zločinima kao presedan koji opravdava njihove zločine?

U svakoj prilici, kada je favorizirao zlonamjerne ciljeve Izraela, predanost Zapada "ograničenosti" je nestala u akciji.

Vrhunsko stanje klijenta

Postoji razlog zašto je Izrael bio tako razmetljiv u svom divljanju po Gazi i njezinom narodu. I to je isti razlog zašto se Izrael osjetio ohrabrenim da prekrši diplomatsku svetost iranskog konzulata u Damasku.

Jer Izraelu je decenijama zagarantirana zaštita i pomoć Zapada, kakve god zločine počinio.

Osnivači Izraela etnički su očistili veći dio Palestine 1948. godine, daleko iznad uvjeta podjele koje su UN postavile godinu dana ranije. Nametnuli su vojnu okupaciju ostacima istorijske Palestine 1967. godine, protjeravši još veći dio domaćeg stanovništva. Zatim su nametnuli režim aparthejda na nekoliko područja u kojima su Palestinci ostali.

U svojim rezervatima na Zapadnoj obali, Palestinci su sistematski brutalizirani, njihove kuće rušene, a nelegalna jevrejska naselja izgrađena su na njihovoj zemlji. Palestinska sveta mjesta su postepeno opkoljavana i oteta.

Odvojeno, Gaza je zatvorena 17 godina, a njenom stanovništvu je uskraćena sloboda kretanja, zapošljavanje i gola egzistencija.

Izraelska vladavina terora kako bi zadržala svoju apsolutnu kontrolu značila je da su zatvor i mučenje obred prijelaza za većinu palestinskih muškaraca. Svaki protest je nemilosrdno ugušen.

Sada je Izrael dodao masovni pokolj u Gazi - genocid - na svoju dugačku listu zločina.

Izraelsko raseljavanje Palestinaca u susjedne države uzrokovano njegovim operacijama etničkog čišćenja i pokoljem destabiliziralo je širu regiju. A kako bi osigurao svoj militarizirani naseljeničko-kolonijalni projekat na Bliskom istoku - i svoje mjesto kao vodeća klijent država Washingtona u regiji - Izrael je redovno zastrašivao, bombardirao i napadao svoje susjede.

Njegov napad na iranski konzulat u Damasku bio je samo posljednje od serijskih poniženja s kojima su se suočile arapske države.

I kroz sve to, Washington i njegove vazalne države su uputile samo povremene, usputne pozive na suzdržanost prema Izraelu. Nikada nije bilo nikakvih posljedica, već nagrade sa Zapada u obliku beskrajnih milijardi pomoći i posebnog trgovačkog statusa.

'Nešto nepromišljeno'

Pa zašto je, nakon decenija razvratnog nasilja iz Izraela, Zapad odjednom postao toliko zainteresovan za "suzdržanost"? Zato što u ovoj rijetkoj prilici služi zapadnim interesima za smirivanje požara koji je Izrael toliko odlučan da potpiruje.

Izraelski napad na iranski konzulat uslijedio je upravo u trenutku kada je Bidenovoj administraciji konačno ponestalo izgovora za obezbjeđivanje oružja i diplomatskog pokrića koje je omogućilo Izraelu da pokolje, osakati i ostavi bez roditelja desetine hiljada palestinske djece u Gazi tokom šest mjeseci.

Zahtjevi za prekidom vatre i embargom na oružje Izraelu podižu temperaturu, a Bajden gubi podršku među dijelovima njegove demokratske baze dok se suočava s ponovnim predsjedničkim izborima kasnije ove godine protiv ponovnog rivala Donalda Trumpa.

Mali broj glasova mogao bi biti razlika između pobjede i poraza.

Izrael je imao sve razloge da se plaši da bi njegov pokrovitelj uskoro mogao uklonite svu podršku i pomoć ispod njihove kampanje masovnog pokolja u Gazi.

Ali pošto je uništio cjelokupnu infrastrukturu potrebnu za održavanje života u enklavi, Izraelu je potrebno vrijeme da se posljedice odigraju: ili masovno umiranje od gladi ili preseljenje stanovništva negdje drugdje na navodno "humanitarnim" osnovama.

Širi rat, usredsređen na Iran, odvratio bi pažnju od očajničke situacije u Gazi i naterao Bidena da bezuslovno podrži Izrael - da ispuni svoju "gvozdenu" posvećenost zaštiti Izraela.

I povrh svega, sa SAD direktno uvučenim u rat protiv Irana, Washington bi imao malo izbora osim da pomogne Izraelu u njegovoj dugoj kampanji uništavanja iranskog nuklearnog energetskog programa.

Izrael želi ukloniti svaki potencijal Irana da razvije bombu, onu koja bi izjednačila vojne terene između njih dvojice na načine koji bi Izrael učinili daleko manje sigurnim da bi mogao nekažnjeno nastaviti djelovati kako želi u cijelom regionu.

Zbog toga zvaničnici Bidena iznose zabrinutost američkim medijima da je Izrael spreman da "učini nešto nepromišljeno" u pokušaju da uvuče administraciju u širi rat.

Istina je, međutim, da je Washington odavno kultivirao Izrael kao svoje vojno Frankensteinovo čudovište. Uloga Izraela bila je upravo nemilosrdno projicirati američku moć na Bliski istok bogat naftom. Cijena koju je Washington bio više nego spreman prihvatiti je izraelsko iskorijenjivanje palestinskog naroda, zamijenjeno utvrdom "jevrejske države".

Pozivanje Izraela na "suzdržanost " sada, dok njegovi ukorijenjeni lobiji pokazuju svoje mišiće miješajući se u zapadnu politiku, a samopriznati fašisti vladaju izraelskom vladom, više je od parodije.

Ako je Zapad doista cijenio suzdržanost, trebali su na tome inzistirati od Izraela prije nekoliko desetljeća.

(TBT, MEE)