celtic bridge sacrifice
© Archeo26, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia CommonsSrušeni most otkriven je uz rijeku Thielle 1960-ih
Kada se mali most u zapadnoj Švicarskoj srušio prije 2000 godina, tijela 20 ljudi, tri krave i dva konja zaplela su se u olupinu. Ali je li ovaj događaj bio rezultat katastrofalne poplave ili razrađenog ritualnog žrtvovanja, zbunjivalo je arheologe desetljećima. Novo istraživanje, uključujući analizu traume kostura i genetike, sugerira da bi odgovor mogao biti i jedno i drugo.

U kasnim 1960-ima, razbijeni ostaci drvenog mosta preko rijeke Thielle otkriveni su zajedno sa željeznim i brončanim oružjem; posuđe; i dva tuceta ljudskih i životinjskih kostura. Većina pronađenih ljudskih kostura bili su odrasli muškarci, u nekim slučajevima zakačeni ispod greda mosta, koji je prvobitno izgrađen 135. pr. Kr. Dok je poplava mogla izazvati urušavanje, što je rezultiralo smrtnim slučajevima, drugo moguće tumačenje je keltsko ritualno prinošenje žrtvovanih ljudi i životinja.

U studiji objavljenoj 17. lipnja u časopisu Scientific Reports, istraživači su koristili razne tehnike analize kako bi sugerirali da je možda postojao kompliciran slijed događaja na tom mjestu, uključujući i žrtve i rušenje mosta.

Istraživači su istražili 20 ljudskih kostura kako bi odredili dob svake žrtve, spol i traumatske ozljede u trenutku smrti. Otkrili su da su većina mrtvih bili muškarci i da je otprilike polovica ljudi zadobila ozljede tupim predmetom u vrijeme smrti. Međutim, većina ozljeda bila je na lubanji, što je u suprotnosti s ozljedama ekstremiteta koje se očekuju u kolapsu, a više odgovara traumi glave koju su nanijeli drugi. Dodatna istraživanja životinjskih ostataka nisu otkrila nikakve dokaze o oštroj traumi koja se obično vidi u kontekstu žrtvovanja, što bi potkrijepilo slučajno rušenje mosta.

Tim je također upotrijebio analizu ugljika-14 za datiranje 11 ljudskih kostura, a svi su bili između trećeg i prvog stoljeća prije Krista. Iznenađujuće je da je najstariji kostur datiran u 361. do 152. pr. Kr., dok je najnoviji datiran u 167. pr. Kr. do 7. godine po Kr., što sugerira da su kosturi pronađeni u rijeci tamo završili u nešto različito vrijeme, neki zbog nesreće koja je uništila most, a drugi zbog mogućeg nasilnog pogubljenja.

Drugim riječima, neki od ljudi koji su bili prikliješteni ispod mosta možda su već odavno bili mrtvi kad se on srušio.