Iako ogromna većina Amerikanaca u Rusiji vide suparničku zemlju, samo manji dio ih podržava ideju da SAD pokrenu nekakvu akciju protiv Moskve bez dogovora sa saveznicima, a skoro trećina ih misli da je to europski problem u kojeg se ne bi trebalo miješati. Istraživanje je također pokazalo kako su skupine među kojima je Obama izgubio najviše podrške: Afroamerikanci, Latinoamerikanci i žene. Dakle, onaj dio Amerikanaca među kojima je izbor Baracka Obame za američkog predsjednika dočekan s najvećim oduševljenjem.
Prema onome što navodi The Wall Street Journal, rezultati istraživanja su također alarmantni i za Demokratsku stranku, što je rezultiralo konačnim gubitkom na izborima za američki Kongres u studenom 2014. Pogledamo li Facebook stranicu američkog predsjednika koju prati preko 40 milijuna ljudi, vidjet ćemo da uopće nema vanjskopolitičkih tema i uglavnom se govori o gospodarstvu, spomenutoj zdravstvenoj reformi (ObamaCare), nepostojećim "dostignućima" Obamine administracije i sl.
Ono što posebno treba naglasiti je da se gotovo svi ispitanici slažu "kako ne misle glasati za kandidate koji Ameriku žele uvlačiti u sukobe u ulozi svjetskog policajca". Kao što vidimo, američki predsjednik Barack Obama nema više onakvu podršku u narodu, a i politika jastrebova u američkom Kongresu i tvoraca projekta "Novog američkog stoljeća" (PNAC) je izrazito nepopularna među Amerikancima.
Pitanje o Ukrajini je važno iz razloga što je odgovor na njega ujedno i kritika zamjenice američkog državnog tajnika, Victorie Nuland, koja je oduvijek podupirala ideju da Washington bez pomoći ili suglasnosti Bruxellesa sam "riješi" ukrajinsku krizu. Ništa čudno, budući da je Victoria Nuland supruga Roberta Kagana, neokonzervativca iz utjecajne obitelji i tvorca projekta američke globalne hegemonije koji od 1983. obavlja najviše dužnosti u State Departmentu, a danas je član Vijeća za inozemne poslove (CFR).
"Vrijeme i mjesto kada su Sjedinjene Države bile svjetski policajac je došlo i prošlo. Neka svijet danas vodi svoje bitke sam za sebe", kazao je ispitanik David Anderson, iskusni 74-godišnjak iz Washingtona, no njegovo mišljenje ne dijele niti Bijela kuća, niti Capitol Hill.
Uzmemo li u obzir katastrofalno stanje američkog gospodarstva, krizu u brojnim sektorima kojoj se ne nazire kraj i želju američke financijske i političke elite da na globalnoj razini igraju ulogu na kakvu su navikli neposredno nakon raspada Sovjetskog Saveza i kada nisu imali ozbiljnog suparnika, već mnogi predviđaju da bi moglo doći do otvorenog neslaganja Amerikanaca s visokim državnim vrhom.
Tome treba dodati rasne sukobe i nemire Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca koji mogu prerasti u otvorenu pobunu, jer su i jedna i druga skupina godinama predmetom prikrivene, ali ništa manje ubojite i podmukle diskriminacije i segregacije.
To bi pojednostavljeno značilo da se Washington uskoro može suočiti s nasilnim prosvjedima osiromašenih, isfrustriranih, ali naoružanih Amerikanaca, bilo bijelaca koji su osiromašeni krizom ili ostalih skupina koje se zbog boje kože nazivaju "manjinama", a koje proteklih mjeseci otvoreno negoduju zbog položaja u kojem se nalaze.
Kada kažemo "isfrustriranih" onda se, između ostalog, misli i na dobrostojeće pojedince iz svijeta visokih financija, među kojima se bilježi porast samoubojstava kao nikad prije. Sve to govori kako čak ni trenutni status ne igra nikakvu ulogu u osjećaju zadovoljstva pojedinca. Danas u Americi biti uposlenik banke je po osjećaju nesigurnosti isto što biti radnik u proizvodnji ili imati privatni obrt.
Na ulici se može završiti svakog trenutka, što govori i odluka upravnog odbora investicijske banke "J.P. Morgan & Co.", koji je u veljači 2013. odlučio da do kraja 2014. godine otpusti 17 000 uposlenika i tako godišnje uštedi milijardu dolara. Examiner.com samo do 15. ožujka 2014. objavljuje listu 11 pojedinačnih slučajeva samoubojstva među bankarima. Radi se o uposlenicima Wall Streeta i London Citya, što opet znači da situacija nije ni približno onakvom kakvom je opisuju Barack Obama ili Angela Merkel.
No ostavimo po strani visoke financije u Americi, gdje se očajnici koji ostanu bez primanja i s visokim kreditima odluče na samoubojstvo i u njemu vide jedini izlaz. Washington je zabrinut zbog 50 milijuna Amerikanaca (ili 16% populacije) koji su u protekle četiri godine pali ispod granice siromaštva. U svojim govorima se Barack Obama uvijek vješto služi lijepim frazama i od građana traži da ga podrže u njegovim nastojanjima u rješavanju unutarnjih problema, u prvom redu u borbi protiv siromaštva, nezaposlenosti i socijalne nejednakosti.
Jared Bernstein za NYT tvrdi "kako toj brojci treba pridodati i 4,4 milijuna sezonskih radnika koji rade nekoliko mjeseci godišnje i osam milijuna ljudi koji rade polovno radno vrijeme", što naravno nije dovoljno za osnovne životne potrebe.
Stoga mnogi eksperti vjeruju kako Washington vješto manipulira s podacima o stvarnoj nezaposlenosti u zemlji i da u Americi ne radi 100 miljuna radno sposobnih muškaraca i žena. Čak i stup američkog društva - američka srednja klasa - danas izražava otvoreno nezadovoljstvo politikom Bijele kuće i Kongresa, što za predstavnike vlasti predstavlja veliki problem. Američki srednji sloj i prihodi tih ljudi su u stalnom opadanju, a negativni trendovi se više ne mogu skrivati.
SAD trenutno pogađa kriza i u naftnom sektoru, koji zbog niskih cijena nafte otkazuje brojne projekte i zatvara već postojeće bušotine u Sjedinjenim Državama, čemu naravno slijede brojni otkazi. Štrajk su pokrenuli i nezadovoljni radnici lučkih terminala, koji su zbog potplaćenosti gotovo blokirali dobavne pravce za strateški važne industrije.
Nakon zajedničkog istraživanja provedenog od strane ekonomista sa sveučilišta: UC Berkeley, Paris School of Economics i Sveučilišta Oxford zaključeno je "kako Amerika sustavno propada i nitko ne radi gotovo ništa da se to zaustavi". Istraživanje pokazuje da su razlike u zaradi između "zlatnih 1%" i ostatka stanovništva dosegle rekordnu razinu u posljednjih sto godina. U razdoblju između 1993. i 2012. realni prihodi 1% bogatih su narasli za 86,1%, dok je 99% u istom periodu imalo rast zarade od 6,6%. U "zlatni postotak" spadaju svi oni koji su u 2012. zarađivali preko 394 000 $ godišnje.
Sve je veći jaz između bogatih i siromašnih, kao i ekonomska i socijalna neizvjesnost za većinu američke populacije. Dodamo li tome prirodne nepogode i nesreće s ljudskim faktorom, dobivamo plodno tlo za socijalni bunt većih razmjera. U zemlji kao što su Sjedinjene Američke Države, gdje stanovništvo posjeduje najmanje 270 milijuna komada vatrenog oružja bilo kakvi masovni prosvjedi se mogu pretvoriti u krvoproliće i prerasti u oružani sukob.
Postoje nagađanja da iz tog razloga američka administracija vraća svoje snage iz Iraka i Afganistana. Ukoliko je doista tako, suprotno uobičajenoj praksi američki dužnosnici su napokon postali svjesni da glavna prijetnja za Ameriku danas leži u samoj zemlji i ta su opasnost - obični građani Sjedinjenih Američkih Država, umorni od prolijevanja krvi, znoja i bacanja novca kojim plaćaju geopolitičke ambicije i luksuzan život vladajuće elite.
U jesen 2011. u Oregonu, na sjeverozapadu Sjedinjenih Država, zabrinuti stanovnici gledali su u čudu kretanje vojnih konvoja. Lokalni mediji su objavili stotine fotografija i snimke blindiranih terenskih vozila, oklopnih transportera, pa čak i tenkova. Zbunjeni obični Amerikanci su na konvoju među vozilima primijetili i brojne s "urbanom kamuflažom" (maskirne boje koje je SWAT uveo 1990. godine u kojima prevladavaju sivo-crni tonovi karakteristični za gradske četvrti). U prosincu iste godine se nešto slično dogodilo i u južnom Arkansasu.
Jedan od svjedoka je ovako opisao ono što je vidio:
"Vidio sam konvoje kamiona punih vojne opreme. Bilo je i Hummera s montiranim strojnicama, urbanih borbenih vozila i kamiona za prijevoz vojnika. Konvoj je vozio dobar dio puta između Memphisa i Little Rocka, a sve je navodno bilo prilagođeno za ulične borbe, a ne za ratne operacije."Oružane snage u Sjedinjenim Državama zakonom iz 1878. mogu imenovati "šerifa sa izvanrednim ovlastima". Međutim, tek 1981. je usvojen "Zakon o vojnoj suradnji s civilnim agencijama za provedbu zakona", koji je znatno proširio suradnju između Ministarstva obrane i policije, čime je po mišljenju mnogih policija praktično militarizirana.
Međutim, prije 1981. su se također događale slične stvari, ili točnije nakon incidenta 1966. kada je masakr na Sveučilištu u Austinu (Texas) poslužio kao izgovor za osnivanje specijalnih postrojbi SWAT, koje će 1969. biti korištene kao borbene jedinice protiv aktivista iz redova Crnih pantera. Borbe u američkim gradovima, koje je saveza Pentagona i policije pretvorio u bojno polje, 1999. je opisala Diane Cecilia Weber s Instituta Cato u Massachusettsu, no kako vidimo bez ikakvog učinka. (Diane Cecilia Weber: "Warrior Cops: The Ominous Growth of Paramilitarism in American Police Departments")
Godinu dana prije usvajanja zakona kojim se militariziraju policijske snage u SAD-u, dakle 1980., brojnim manevrima u Bijeloj kući i u Kongresu se pokušala prikriti prava priroda spornog zakona kojim se brišu granice između vojske i policije. Nakon zakona iz 1981., sve je u konačnici završilo s Memorandumom o razumijevanju iz 1994., između američkog Ministarstva pravosuđa i Ministarstva obrane. Sporazumom se legalizirao prijenos savezne vojne tehnologije lokalnim policijskim snagama, što znači da su civilne službe za provedbu zakona dobile višak vojne opreme koji je stajao u rezervi u slučaju rata.
Razlike između vojske i policije u SAD-u potpuno nestaju 2002. kada je Ministarstvo domovinske sigurnosti (Department of Homeland Security/DHS), pod izlikom borbe protiv kriminala, terorizma i trgovine drogom, odlučilo financirati opremu policije. Specijalne postrojbe američke policije su opremljene uređajima za noćno promatranje, automatskim oružjem, minobacačima, pa čak i vojnim oklopnim vozilima.
"Ako SAD graniče s Kanadom i Meksikom, od kojih im ne prijeti nikakva opasnost, u koga će se onda ispaljivati ti projektili?", pita se autor knjige Početak kraja (The Beginning of the End) Michael Snyder i potvrđuje kako je istina da u SAD-u ima oko milijun i pol pripadnika raznih kriminalnih skupina, ali da to sigurno nije razlog za takvu narudžbu.
U američkom slučaju "Pax mafiosa" se ne odnosi na sukobe među raznim klanovima kao u južnoj Italiji, nego je riječ o nepotpisanom primirju između vlade i "kupole", što policiji daje odriješene ruke da zatvore puni kvartovskim bossovima i sitnim delikventima, dok sam vrh organiziranog kriminala, koji čvrsto surađuje s obavještajnim službama, ostaje netaknut.
Amerikancima nije jasno niti opremanje specijalnih policijskih postrojbi oklopnim vozilima klase MRAP (Mine Resistant Ambush Protected / Otporni na mine i zaštićeni od zasjede). Više od dvije i pol tisuće tih oklopnih vozila (svaki u vrijednosti 650 tisuća dolara), a koji su dizajnirani za zaštitu vojnika od eksplozija bombi ili mina, Pentagon po posebnom programu mora isporučiti Ministarstvu domovinske sigurnosti. Dovoljan je prvi pogled na ovo čudovište od nekoliko tona, pa da zaključimo kako karakteristike tih vozila ne odgovaraju potrebama redovnih policijskih aktivnosti.
Pozadina ubrzane militarizacije američke policije bi se mogla kriti u izjavi Douglasa Hagmanna za Northeast Intelligence Network. Hagmann inzistira na tvrdnji "kako se američka vlada priprema za veliki rat unutar granica SAD-a i boji se kako su okolnosti takve da bi on doista mogao i buknuti".
Douglas Hagmann je u proljeće 2012. u intervjuu za TruNews Radio, pozivajući se na viši izvor u vladi, izjavio "kako će kolaps dolara i hiperinflacija biti uzrok izbijanja nemira, a potom i sukoba". To su potvrdili i drugi analitičari, a potvrdio ekspert i financijski savjetnik s Wall Streeta, David John Marotta, Amerikancima preporuča "da spreme zalihe hrane, oružja i streljiva koje će im pomoći da prežive period nasilnih štrajkova koji će potresati zemlju".
Prema tim dokumentima, svaki državljanin SAD-a, koji se sumnjiči za veze s terorizmom, može se poslati bez suđenja u zatvoru na neodređeno vrijeme i toga se sjećamo iz napisa o Guantanamu. Odobrava mučenje, odsutnost branitelja i držanje u pritvoru na neodređeno vrijeme.
"U Americi je došlo do kolapsa pravne države i nisu problem samo korumpirani državni odvjetnici i njihovi lažni progoni. Režim Bush/Obama su uzurpirali vlast i sada su oni sudac, porotnik i krvnik, sve u jednom.
Ako nije riječ o nekakvom revijalnom suđenju, policijska država ne treba tužitelje i sudove. Danas vas predsjednik Sjedinjenih Američkih Država može doživotno strpati u zatvor ili jednostavno lišiti života bez ikakvog dokaza. U slobodnoj i demokratskoj Americi više ne postoji pretpostavka nevinosti", izjavio je Paul Craig Roberts, pomoćnik ministra financija u Reaganovoj administraciji, danas poznati analitičar i kolumnist.
Izvanredan primjer pripreme za uvođenje potpunog nadzora nad stanovništvom su vojne vježbe "Unified Quest 2011." Od 2008. američka vojska i policija pripremaju i uvježbavaju kako djelovati u okolnostima gospodarskog i društvenog kolapsa. Sudionici vježbi se pripremaju "kako održavati reda u zemlji u slučaju građanskih nemira koji bi bilo posljedica gospodarske krize velikih razmjera".
U Sjedinjenim Američkim Državama se od 2012. redovito održavaju zajedničke vježbe Nacionalne garde i policije, a sudeći po izjavama dužnosnika te se aktivnosti provode s ciljem "kako bi vojnici i policajci stekli vještine i znali učinkovito djelovati u urbanoj sredini".
Hoće li to biti buduće žrtve nereda i hoće li 1000 poljskih bolnica biti dovoljno da prihvati sve ranjene? Možda je samo riječ o još jednom spinu američke administracije, kao kada su Nacionalna garda i bostonska policija u potrazi za ranjenim i iznemoglim atentatorom Dzhokarom Tsarnaevim blindirali cijeli grad.
Dok su pripadnici specijalne policije ljudima upadali u kuće bez ikakvog naloga, Tsarnaev se u polusvjesnom stanju skrivao pod ceradom čamca u jednom dvorištu. Iskusni policajci su kasnije tvrdili "da je bio dovoljan jedan pas i nekoliko ljudi da ga se uhiti, obzirom da je Dzhokar Tsarnaev krvario od posljedica ranjavanja".
To je bila odlučna prilika za testiranje stanovništva, ali ne zaboravimo da se "teroristički" napad u Bostonu dogodio prije nego su izbili svi problemi odjednom, prije svega zbog odluke američkog FED-a, koji vodi neovisnu politiku u službi Wall Streeta, a ne američkih građana zbog kojih je osnovan. Direktor švicarske banke UBS, Art Cashin, rekao je "da se američko gospodarstvo suočava s jednim od najtežih i najopasnijim trenucima u svojoj povijesti samo zahvaljujući FED-u".
Art Cashin je već duže vrijeme sumnjičav glede mjera poduzetih od strane čelnika FED-a, kao i njihovih kolega u drugim zemljama. "FED je mislio da će riješiti problem očajničkim mjerama štednje", rekao je Cashin za King World News, te upozorio "da su uvjeti na financijskim tržištima i dalje su vrlo rizični".
"FED stvara vrlo, vrlo opasnu situaciju i ovo je jedno od najosjetljivijih trenutaka za američko gospodarstvo. Prošlo se kroz krize kao što su 1987. ili 2008., koja su možda bile puno gore, ali ovaj put je FED taj koji Ameriku gura u slijepu ulicu. Njihove su odluke kao da vas netko liječi s vrlo jakim lijekovima, koji su u stvari štetni za vaš organizam i time idete u susret strahotama koje ste mogli izbjeći", tvrdi Art Cashin iz švicarske banke UBS dok sat američkog nacionalnog duga neumoljivo otkucava i danas pokazuje 18 135 milijardi dolara, što je uz politiku FED-a argument više da bi moglo doći do kolapsa dolara, a posve sigurno do socijalnih nemira. (U.S. National Debt Clock)
Komentar: Ukupni vanjski dug SAD-a iznosi preko 70 bilijuna dolara, što je puno više od službeno objavljenog duga kako prema svojoj studiji tvrdi profesor James Hamilton sa Sveučilišta u Kaliforniji.
Za onih "zlatnih 1%" - financijsku i poduzetničku elitu, te njihove poslušnike u Bijeloj kući i na Capitol Hillu, opremljeni i s najboljim naoružanjem u pričuvi je spremna Nacionalna garda i policija. Onih 99% polako počinju izlaziti na ulice, netko tražeći radnička, a drugi temeljna ljudska prava, na što uglavnom slijedi "demokratski" odgovor američke policije prema kojem se čini kao da se neće dogoditi ništa. No hoće li i biti tako?
Komentari čitatelja
na naše novosti