Romain Ruins, Palmyra
Rimske ruševine, Palmira
Pozdrav običnim ljudima ovoga svijeta! Kako ste? Jeste li budni? Promatrate li što se događa na vašem planetu? Ili ste već odustali? Jako je važno obraćati pozornost na svjetske događaje, a pritom ne mislim samo na opažanje onoga što zapadnjačke glavešine imaju za reći. Mislim na pažljivo promatranje onoga što se zaista događa u svijetu, te da primijetite kada je ono što se dogodi očigledno kontradiktorno onome što vam vaši politički vođe govore.

Posebice danas, volio bih znati je li netko od vas primijetio da je drevni sirijski grad Palmiru oslobodila sirijska vojska? I ako jeste primijetili, znate li što to znači?

Možda se sjećate da ste čuli kako je ISIL preuzeo kontrolu nad Palmirom prošle godine, te o značajnim strahovima da bi džihadisti mogli uništiti većinu impresivnih rimskih ruševina tamo. Kao dio "kršćanskog" povijesnog naslijeđa Zapada, pomislili biste kako bi prijetnja da će banda ekstremističkih muslimana uništiti te ruševine pružila puno više motivacije Zapadnim vlastima da uskoče kako bi protjerali nevjernike i zaštitili grad.

Na bizaran način, međutim, ne samo da su Zapadne vlasti uvelike ignorirale zarobljavanje Palmire, općeniti odgovor SAD-a i europskih političara na impresivno napredovanje ISIL-a kroz Siriju i Irak tijekom protekle 2 godine je bio tek mnogo piskaranja i upozorenja na strašnu prijetnju koju ove groteskne karikature muslimana predstavljaju vama i vašoj djeci. Mislim da je pošteno reći kako je opći utisak koji je dan zapadnjačkoj populaciji bio da, unatoč svim njihovim vojnim bazama, dugoročnom prisustvu na Bliskom istoku i mnoštvu vojne mašinerije, nije bilo ničeg što bi NATO zemlje mogle učiniti da spriječe marširanje džihadista.

Ako se sjećate, SAD i saveznici su bez problema isporučili 'šok i strahopoštovanje' Iraku i zatim okupirali zemlju 10 godina sa stotinama tisuća američkih trupa i plaćenika, no sada se od nas traži da vjerujemo kako su sile Zapada bile potpuno impotentne pred licem relativno male bande krvoloka dok je sijala kaos kroz Siriju, ubijala i mrcvarila Sirijce, te slala milijune u bijeg prema Europi u tom procesu.

Složit ćete se, ta priča je malo teška za progutati.

Stoga jest malo zbunjujuće uvidjeti da je bilo potrebno samo 6 mjeseci ruskog bombardiranja ISIL-ovih pozicija u Siriji uz direktnu podršku sirijskoj vojsci u njenoj borbi za nacionalnu suverenost kako se ISIL više ne bi mogao smatrati značajnom vojnom prijetnjom u Siriji i Iraku, te da se oslobodi 500 gradova i sela - uključujući Palmiru - i da mirovni proces, uglavnom zaslugama Rusije, bude uspostavljen.

Skoro biste pomislili da vlasti na Zapadu zapravo nisu htjele učiniti ništa oko ISIL-a i njihovog marširanja kroz Siriju i Irak ili oko prijetnje koju predstavljaju građanima europskih zemalja, kako se pokazalo nedavnim bombaškim napadima u Parizu i Bruxellesu.

Kada razmotrite što sam rekao, s činjenicom da je dominantna retorika Zapadnih političara bila kako se riješiti Assada, te ako se prisjetite priča mainstream medija o CIA-i, Saudijskoj Arabiji i Kataru u njihovom naoružavanju "pobunjenika" u Siriji, i ubacite uz to neprekidnu Zapadnu demonizaciju Rusije, koji racionalni i neemocionalni zaključak možemo izvesti o situaciji u Siriji (i općenito Bliskom istoku) onako kako se odvijala kroz zadnjih nekoliko godina? Ili je možda bolje pitanje, je li moguće da bi političari sa Zapada u javnosti mogli govoriti jednu stvar o 'islamskim teroristima', a u privatnosti se odnositi prilično drugačije prema tom problemu.

Je li moguće, štoviše, da Zapadni politički vođe i vide prijetnju, ali upotrebljavaju islamistički bombaški teror kao koristan alat za ojačavanje svoje kontrole nad Zapadnim društvom? Suočimo se, izravan rezultat takvih bombaških napada jest porast infrastrukture policijske države u zemljama Zapada. Jedino pitanje koje je ostalo potpuno neodgovoreno je - smeta li političkoj 'eliti' na Zapadu ovaj nagli zaokret prema totalitarizmu, ili ga aktivno podupiru.