© EPA
Evo opet Sirije, reklo bi se onako, iz mraka.
A nije. Pomislili su možda mnogi u planetarnom haosu da se to tamo smiruje. Greška. Još uvijek malo ko razmišlja o onome kako jeste: Ne smije se smiriti.
Mir nije biznis.Sve je počelo krajem minule sedmice kada je prvo
Nikki Haley, američka predstavnica u UN-u, izjavila da im
rušenje Assada nije više prioritet, već je to konačni poraz ISIL-a. Šef State Departmenta
Rex Tillerson je ovaj kapitalni zaokret Washingtona potvrdio dodatkom i da će sami Sirijci, kasnije, odlučivati o svom predsjedniku. Dovoljno za frustraciju među onim svjetskim kobajagi "Prijateljima Sirije" što su još od 2011. podržavali (i naoružavali) svakog živog spremnog eliminirati Assada. Ove izjave su, ujedno, postale i poklon s neba onima kojima je od minulog januara jedini san kako srušiti
Trumpa i njegove "prijatelje", uključujući Putina, Irance, još malo pa i Hezbollah. I inače, danas ništa više u Siriji nije onako loše kako mora biti da bi korporativni profit bujao dalje, a oni bi mir. Bliži se i oslobađanje Raqqe i Mosula nakon Aleppa. Čisti se oko Damaska, vode kakvi-takvi pregovori u Ženevi i Astani... Raspada se ISIL, inozemni koljači bježe kud koji a domaćim revolucionarima rade o glavi kod kuće...
Iza priče o "hemijskom napadu" u Siriji nalazi se, ipak, složenija storija. Dramu civila u gradiću Khan Shaykhun kraj Idliba, utočištu preostalih terorista što su harali Sirijom, sada likujući koriste poraženi na američkim izborima, kao dokaz za razne optužbe protiv nesnađenog Trumpa. Ushićeni su i mnogi što silno priželjkuju poraz Rusije na Istoku i šire. U Europi, Zalivu, Izraelu i još ponegdje sretni su neprijatelji Assada jer vjeruju da mu je ovo, odjednom, konačni kraj.
Istine se više ne propituju, za njih je zadužena i plaćena "Sirijska opservatorija za ljudska prava" (SOHR), najupornija prljavo-propagandna londonska mašinerija u šest godina drame, uz takozvane "Bijele šljemove", noviji lažno humanitarni izum smišljen u istim kabinetima. Trijumfira, naravno, i američka ratno-korporativna mašinerija za rušenje nedavno izabranog predsjednika, jer on nije "njihov". Sve ostalo je usput. Uključujući raznorazne podaničke strasti malih okolo koje su prirodni otpad u potpuno pomahnitaloj globalnoj "političkoj" realnosti.
Komentar: Analiza saudijske agresije na Jemen: Još jedan "posrednički rat" Washingtona na Bliskom istoku